ovako to ide
|
zaključila sam već da postoji jedan aspekt i osobina života a ta je da te nauči da te izbrusi da ove dijelove koji virkaju podreže u svrhu prosvijetljenja i oslobođenja od karme al to sad nije bitno. i onda kad god se osjećam kao da je kraj života- nekog kojeg sam ja vodila i zamišljala u glavi- znate ono, razočaranje dok se nešto u stvarnosti ne poklapa s onim kak si si ti to zamišljao i nemreš ništa poduzet glede toga, ne da nemreš nego ni ne smiješ, nije dobro za tebe, svaki pokušaj prelaženja povučene linije kažnjava se reinkarnacijom u žabu ili ličinku tolko je loše. e i onda su to ti dijelovi koji virkaju (iluzije) i onda ih život podreže (cap!) htio nehtio, slobodnom voljom ili znatiželjom ili slučajnošću ili kombinacijom objeg prije ili kasnije, suočit ćeš se s realnošću. (bolje prije nego kasnije) fora je u tom, da nije to sve da ti slučajno uzgojiš iluzije baš slučajno na ovu neku slučajnu temu (iako JEST u određenoj razini postojanja, ali sad pričamo o identitetu, egu i osobnosti) nego je to baš taj dio slabi dio u tebi neizvježbani mišić nefleksibilan i krut ...posljednji test velika lekcija i onda odjednom si bačen u nove okvire i opran si suzama i još te malo boli glava i shvatiš kako život stalno šapće hodaj praznih džepova a ti ih kontinuirano ko debil koji nikad za to čuo nije puniš i to potajno !!! a sad ću opisati kakav je osjećaj kada nestaje mentalni konstrukt i nešto za što ti se ego držao kao splav u moru - prvo su to naleti spoznajne boli koji prožmu cijelo tvoje tijelo od glave do pete ali ako prodišeš kroz njih ostavljaju te skromnog i slobodnog onda te peče u utrobi- prijestolnici ega- opet kao da imaš krpu koju netko cijedi a ti se sav znojiš i crveniš i moraš jako stisnuti zube da prođeš kroz to ali kao gorak lijek, znaš da ti treba reality check onda zadnje ali vjerojatno preskočiv korak je srce koje ne zna šta bi sad i di bi i kome bi. i onda mora otić sebi jer nema više za koju splav se uhvatiti takvo je oslobođenje. a jebiga. da je ugodno, svi bi zabrijali na njega. ali je nekako priroda iluzije da te mami i da je ugodna a priroda stvarnosti nema uopće takve pretenzije zašto bi ugađala nečem što je samo po sebi iluzorno (egu)? zanimljive stvari opet, još uvijek gorim zaključila sam da moram u shopping da podebljam ženstvenost još jednom zanima me opet što život nosi, da li nosi i kad nosi kriteriji su mi sve viši, sve sam lijenija i sve je neizglednije da upadnem u zamku a u isto vrijeme sve izglednije samo da bih još malo odmorila u utrobi iluzije jer ovdje vani moraš baš bit stijena. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ima li tuuuuu mjesta za meneeeee !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! isuse i gledam tu sliku i tako zorno vidim svijet kroz tvoje oči prije dvadeset godina tako zorno vidim prošlost u tebi sadašnjost budućnost je upisana u kamenu na koji se redovito spotičem i pigam slomim tu i tamo pokoji ud... 1 ljudski život bitno je ostat mlad. pa makar umro u procesu. neću pristajat na kompromise postojat ću dokle god mi srce bije u ovom ili onom obliku- sve dođe i prođe, a ja, bit ću tu, i nakon što umrem tako da nije bed ako umrem trebaš imat hrabrost za reć volim te, trebaš imat muda za neimanje muda. ta ljudi, ljubav je najveća hrabrost! i nije to stvar osobina i osobnosti, jer svi imamo istu srž, i znam ja dobro to, a i znam dobro da je ta srž ljubav, samo je pitanje koliko ju otkriješ, a to je pitanje koliko si hrabar da skineš slojeve. tako to ide. ulazak u nudistički kamp. mene je prestao bolit kurac. čak nalazim nevjerojatnu satisfakciju i performans i užitak u ogoljenju čak mi je oslobađajuće. danas sam osjetila opet milost, i koliko je jača od bilokoje ljudske izdrkotine. koliko su ljudi slabi, misle da moraju nositi sebstvo, a zapravo sebstvo svo to vrijeme nosi njih. a da to prepoznaš jebo majku moraš ti bit hrabar i ti napravit prvi korak, zanimljivo je kako neki ljudi odrastu i ostare bez da to ikada vide zanimljivo je isto kako ja to vidim ponekad, a ponekad me izvlače prijateljice i pričaju mi o dominaciji i lupaju rukom u stol kroz fraktalne vizije velike budućnosti vidim zašto su neki ljudi posebniji od drugih i veze to samo ima s iskrom u srcu, a glavu svima možeš odrubit, možda nitko ne bi primjetio... |
