zaključila sam već
da postoji jedan aspekt i osobina života a ta je da te nauči
da te izbrusi
da ove dijelove koji virkaju podreže
u svrhu prosvijetljenja i oslobođenja od karme al to sad nije bitno.
i onda kad god se osjećam kao da je kraj života-
nekog kojeg sam ja vodila i zamišljala u glavi-
znate ono, razočaranje dok se nešto u stvarnosti ne poklapa s onim kak si si ti to zamišljao
i nemreš ništa poduzet glede toga,
ne da nemreš nego ni ne smiješ, nije dobro za tebe, svaki pokušaj prelaženja povučene linije
kažnjava se reinkarnacijom u žabu ili ličinku
tolko je loše.
e i onda su to ti dijelovi koji virkaju (iluzije) i onda ih život podreže (cap!)
htio nehtio, slobodnom voljom ili znatiželjom ili slučajnošću
ili kombinacijom objeg
prije ili kasnije, suočit ćeš se s realnošću.
(bolje prije nego kasnije)
fora je u tom, da nije to sve da ti slučajno uzgojiš iluzije baš slučajno na ovu neku slučajnu temu (iako JEST u određenoj razini postojanja, ali sad pričamo o identitetu, egu i osobnosti) nego je to baš taj dio slabi dio u tebi
neizvježbani mišić
nefleksibilan i krut
...posljednji test
velika lekcija
i onda odjednom si bačen u nove okvire i opran si suzama i još te malo boli glava
i shvatiš kako život stalno šapće
hodaj praznih džepova
a ti ih kontinuirano ko debil koji nikad za to čuo nije
puniš i to potajno
!!!
a sad ću opisati kakav je osjećaj kada nestaje mentalni konstrukt i nešto za što ti se ego držao kao splav u moru
-
prvo su to naleti spoznajne boli koji prožmu cijelo tvoje tijelo od glave do pete ali ako prodišeš kroz njih ostavljaju te skromnog i slobodnog
onda te peče u utrobi- prijestolnici ega- opet kao da imaš krpu koju netko cijedi a ti se sav znojiš i crveniš i moraš
jako stisnuti zube da prođeš kroz to
ali kao gorak lijek, znaš da ti treba reality check
onda zadnje ali vjerojatno preskočiv korak je srce koje ne zna šta bi sad i di bi i kome bi. i onda mora otić sebi
jer nema više za koju splav se uhvatiti
takvo je oslobođenje. a jebiga.
da je ugodno, svi bi zabrijali na njega.
ali je nekako priroda iluzije da te mami i da je ugodna
a priroda stvarnosti nema uopće takve pretenzije
zašto bi ugađala nečem što je samo po sebi iluzorno (egu)?
zanimljive stvari opet, još uvijek gorim
zaključila sam da moram u shopping
da podebljam ženstvenost još jednom
zanima me opet
što život nosi, da li nosi i kad nosi
kriteriji su mi sve viši, sve sam lijenija i sve je neizglednije
da upadnem u zamku
a u isto vrijeme sve izglednije
samo da bih još malo odmorila
u utrobi iluzije
jer ovdje vani moraš baš bit stijena.
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ima li tuuuuu
mjesta za meneeeee
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
isuse i gledam tu sliku i tako zorno vidim svijet
kroz tvoje oči
prije dvadeset godina
tako zorno vidim
prošlost u tebi
sadašnjost
budućnost je upisana u kamenu
na koji se redovito spotičem i pigam
slomim tu i tamo pokoji ud...
1 ljudski život
bitno je ostat mlad. pa makar umro u procesu.
neću pristajat
na kompromise
postojat ću dokle god mi srce bije
u ovom ili onom obliku-
sve dođe i prođe, a ja,
bit ću tu, i nakon što umrem
tako da nije bed
ako umrem
trebaš imat hrabrost za reć volim te,
trebaš imat muda za neimanje muda.
ta ljudi, ljubav je najveća hrabrost!
i nije to stvar osobina i osobnosti, jer svi imamo istu srž, i znam ja dobro to, a i znam dobro da je ta srž ljubav, samo je pitanje koliko ju otkriješ, a to je pitanje koliko si hrabar da skineš slojeve. tako to ide. ulazak u nudistički kamp. mene je prestao bolit kurac. čak nalazim nevjerojatnu satisfakciju i performans i užitak u ogoljenju
čak mi je oslobađajuće.
danas sam osjetila opet milost, i koliko je jača od bilokoje ljudske izdrkotine. koliko su ljudi slabi, misle da moraju nositi sebstvo, a zapravo sebstvo svo to vrijeme nosi njih.
a da to prepoznaš jebo majku
moraš ti bit hrabar i ti napravit prvi korak, zanimljivo je kako
neki ljudi odrastu i ostare bez da to ikada vide
zanimljivo je isto kako ja to vidim
ponekad, a ponekad me izvlače prijateljice i pričaju mi
o dominaciji
i lupaju rukom u stol
kroz fraktalne vizije velike budućnosti
vidim zašto su neki ljudi posebniji od drugih
i veze to samo ima s iskrom u srcu, a glavu svima možeš odrubit, možda nitko ne bi primjetio...
Post je objavljen 12.12.2013. u 10:30 sati.