kralj lav sunce elvis
|
pogledala sam elvis on tour, moram primjetiti- tako je fascinantan, nisam mogla odvojiti pogled s njega. pa to sve pršti, cijeli bend pršti od energije koja isijava iz njega svi se smješkaju, smiju, uživaju, uživljavaju i uzbuđeno i pošašćeno gledaju u njega kao u boga a vodi gospel kao bog nevjerojatno je muzikalan i nevjerojatno pjeva a on isto pršti od sreće i energije i tako je ufuran u glazbu da je to prekrasno za gledat stvarno prekrasno. šora ga i trese, a on je potpuno unutra. ima magičnu auru, privlačnu, intrigantnu, istinsku, vidiš da je likčina i da je posvećen i duhovit i spontan kad se on smiješi, i ti se smiješiš a žene Umiru, znači Umiru, kao da ih doslovce kolje taj magnetizam a takav im je vjerojatno i osjećaj... i onda ta glazba nevjerojatno i dira. ma, nemam riječi baš obožavam gledati te genijalne ljude, percipirati njihovu snagu i apsolutni talent kao da i mene onda to potakne na život. i baš gledati kako svi do jednog završavaju kako je dar najveći i njihov najveći križ ljudi oko njih gledaju ih kao zlatnu koku iako su namjere bile iskrene i srce je gorilo, pojedu te industrija te proguta kao prokletog sina đavo... valjda je trebalo tako biti, zvijezda sijalica se još jednom ugasila. kao da svi najbolji ljudi tragično odu, umru, skončaju. nije to slučajnost... ~~ 6.12. osjećam se kao pjesma neka od simona i garfunkela, možda kad kaže, ova sam rečenica: i've got nothing to do today but smile... a još više mislim da bi to bila elvisova izvedba bridge over trouble water (nije isto bez backvokala) |
