28.03.2012., srijeda
još dvije stvari
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
all i have to do is dream but the only problem is i'm dreaming my life away
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
all i have to do is dream but the only problem is i'm dreaming my life away
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
all i have to do is dream but the only problem is i'm dreaming my life away
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
27.03.2012., utorak
moj faks je u kurcu
|
danas sam fakat to shvatila ono dugo vremena ti se neš kuha i onda progovoriš o tome i skužiš da je svim drugim (iole inteligentnijim ljudima tj neovca ljudima- što je većina ljudi ako ne i svi fala isusu) isto tak projektiranje nije projektiranje nema projektiranja da nema mentora ne bi bilo ničeg jedno veliko ništa ko prošli semestar dok je bilo jedno veliko ništa niš ne radiš doma uopće ti nije stalo do tog kaj radiš uopće ne vjeruješ u to i uopće nije stvar do tebe neg je tak strukturirano i ti doživljavaš taj predmet onak kak ti ga daju ne možeš mislim možeš zabrijat oh moj predmet božanstvo al neće bit uvaženo ne dobiješ ništa s time sam dobiješ neku satisfakciju za sebe- koja pada u vodu kad shvatiš da se to ne cijeni i da je zapravo svejedno i da možeš radit tisuću drugih stvari za sebe koje nisu ocjenjive i u kojima nemaš nikakav stres i radio bi ja mislim da bi bila tolko produktivnija i tolko opuštenija da ne idem na faks :s (možete reć to mi se čini ali činjenica je da sve šta sam ikad nacrtala na tabletu iz inspiracije i duše a ne iz nekog izvanjskog pritiska tojest zadaće neusporedivo bolje) i da nema mentora ne bi bilo ničeg jer je on jedino šta drži posljednju slamku smisla u tome šta radimo i to prepoznaju svi danas kažem kolegicamafrendicama da je on reko da će vjerojatno otić iduće godine koja je to panika bila ova jedna kaže ja idem studirat u ljubljanu ova druga kaže ja ću dropoutat i upisat arhitekturu al da jebote, ja isto ja ću prestat ić. zadnja naznaka motivacije (a i ta se prilično stanjila u zadnje vrijeme) (jedino šta me drži je odanost mentoru al to je na osobnoj razini i to je jedino zakaj išta napravim ikad) će otić i kaj onda s onim selfcentered škrticama da radim nekaj koji nas ništa ne uče nit im je stalo do ikog nit nam pomažu nit nas razumiju nit organiziraju išta nit išta sam znaju srat joj sam se iživciram i onda tolko hoću neš promijenit tolko mi dođe da pokrenem revoluciju sam da si učinim vlastitoj guzici podnošljive godine (godinu?) koja me čeka i tolko bi htjela da su stvari drukčije da su ljudi entuzijastični jer ljudi čine situaciju nitko drugi i da je nastava drukčije organizirana da ne učimo pizdarije koje nam nikad neće trebat (bože to je na mom faksu još dobro kad se sjetiš ekonomije prava i cijelog sustava koji te od malih nogu trenira da budeš kotačić u sustavu i koji sam nagrađuje pamćenje a čim netko misli svojom glavom i kaže ej koji kurac moram ovo bubat napamet bude kažnjen. i to nema jebene veze s lijenošću ima sam veze sa zdravim razumom. al većina ljudi rađe živi u tom neznanju neg u istini. i iako čak i dobiju naznaku da su sam kotačići odluče to ignorirat i smisle hrpu opravdanja jer se ne mogu suočit s tim da žive u laži. al to je isto izmanipulirano i te sve nezdrave stvari su sve tak poslagane sam da imaš hrpu ovci koje kimaju s glavom. i te pare jebote. pare. pare pare. i kak je sve savršeno uređeno da od malena se igraš s barbikama i usječe ti se da trebaš bit plav i mršav inače te neće htjet a ak te neće htjet znači da ne vrijediš. i uvjetuju te s najdubljim ljudskim potrebama (za ljubavlju) i zato se svi tolko čapaju za te romantične ljubavi jer drukčije egzistirat ne možeš to je u prirodi čovjeka, a zapravo da nismo tak uvjetovani bi svi bili dobri prema svima i ljubav bi dolazila iz svake osobe. i bebe koje ninaš te pretvore u savršenu majku ženu kraljicu. a dečki... joj jadni dečki. njima je tek teško. i ta jebena ovisnost o o svim stvarima prek kojih te masovno manipuliraju a zapravo bi tolko mogao bit zdrav i sretan bez svih tih jebenih distrakcija. ilegalni gens legalni tobako. ma mogla bi do sutra o sistemu (al neću jer su već knjige i knjige napisane o tome i zapravo ni ne moraš čitat jer sve te stvari duboko u sebi znaš sam kaj... ne znam ne priča se o tome) i kolko je očito i kolko su ljudima oči zamaljane i imaju mišljenja za koja misle da su ful njihova a nema veze s njihovim sve je nametnuto s ove ili one strane. oslobodite se molim vas. a da ne spominjem kak te u osnovnoj školi odmah počnu šopat s mišljenjem da nisi dovoljno dobar od roditelja do profesora i konstantno traje i traje kak je ana mogla a ti nisi a kolko je daniela dobila iz testa?? svi pogledajte kak je ovaj klinac super (a vi niste) i uvjeren si da neš ne štima s tobom i to je takav izvor od malih nogu otrova u podsvijest. i stvore ti se ti najdublji programi i vjerovanja jer ti je mozak još mlad i nevin i čist i sam se programira. a da ne spominjem pjevanje pred razredom za ocjenu. isuse to je najgluplje..isuse eksplodirat će mi mozak od ljudske gluposti. a nisu oni krivi. ni profesori ni roditelji. jednostavno ne znaju bolje jer su im mozgovi isprani. jadna dječica) uglavnom nakon 3 godine ću se pitat koji kurac sam ja naučila na ovom faksu (zasad ništa lol) (zasad sam više naučila u jednom semestru srednje škole) i pitat ću se kaj sad. nećemo moć nać posao (dobro to mene ne brine jer me budućnost generalno ne brine jer koji kurac brinut ćemo o tome kad dođe (il nećemo lol) a ni ne namjeravam radit jer... jednostavno ne..... ili freelance umjetnost ili ništa sađenje vlastite hrane na nekom komadićku zemlje daleko od svih sranja propale civilizacije. ili će se neš promijenit do tad kad ja budem odrasla nikad ne znaš svijest se dosta diže u zadnje vrijeme) al čisto jer je stvar u putu stvar je u tome da nam bude dobro i da budemo istiniti i da okolina rezonira s onim šta je u nama jer to tak ide da ne živiš u nekoj muci jer automatski se oćeš maknut iz nje automatski si demotiviran ne radi ti se nikaj i onda to djeluje ko lijenost al zapravo nema veze s tim to je čisto jer ne spadaš u laž jer ljudi spadaju u istinu jer je okolina u korelaciji s njima jer oni jesu okolina oni jesu svoj produkt svoj produkt dizajn i tek sad kad mi se poljuljalo to da će mentor otić pod jedan i pod dva da ću ostat bez zadnje slamke sam shvatila kak je ljudima koji ga nemaju (jadni ljudi) (i jadna ja kad on ode) i kak je ljudima koje brine budućnost i to da se neće moć zaposlit (jadni ljudi) i prilično je usrano i zato ću brijem pokrenut neku revoluciju neće to tak lako proć hvala. |
26.03.2012., ponedjeljak
maybe i'm just crazy
|
desilo se nešto danas šta sam dugo vremena toliko željela pod dugo vremena hm pa jedno 6 mjeseci već (al ta želja je bila tolko intenzivna da sam neko vrijeme odbrojavala dane do svakog puta kad bi postojala mogućnost da se to "desi" i odlazila razočarana doma kad se nije desilo :s) i nevjerojatno je šta sam Znala da je danas taj dan al nisam znala kak će se odvit to točno zapravo sad vidim tek da sam tolko nahranila tu fantaziju da mi se činilo apsolutno savršeno logično da se (jednom kad se odvije) odvije samo u tom jednom smjeru i ni u kojem drugom i tolko mi je nevjerojatno da poslije svega i dalje ponavljaš iste greške hraniš te želje i očekivanja potpuno ono spontano bez da se iukojem trenutku pitaš- oke zakaj ja to želim? oke zakaj sam ja uvjerena da će to bit tak? i onda ti svemir karma akcija reakcija kak to već biva umije oči i protrlja ih tolko da boli al onda tek progledaš s čišćim i osjetljivijim očima no dobro to sve skupa da... danas sam prije faksa točno rekla frendici e danas je taj dan danas je jebeno taj dan i znala sam da je danas taj dan jer na današnji dan sam prvi put osjetila da mi je svejedno da više ne želim to tolko gorljivo i sa žarom nego da onak okej ak se desi okej, ak ne, okej a obično dok ti je svejedno za nešto tek to dobiješ tj dok to pustiš a i sama želja prođe tj prođe to samo stanje željenja i neželjenja jer si pustio to željenje (i neželjenje) postoji samo ako postoji i objekt želje i neželje i fantastična je stvar čim pustiš objekt čim pustiš te brije u glavi oko određenog objekta nestaje muka želje i danas konačno mi je bilo svejedno i nekak nije bilo ni zbog čeg drugog neg čisto zbog vremena koje je prošlo nekak vrijeme hrpu stvari sam izravna s površinom, iscrpi, otpadnu te brije same od sebe i znam da sam ja zapravo cijelo vrijeme kočila frendicu i sebe zato kaj mislim da nas je moja ta goruća želja držala podalje od toga a sad ću reć konačno šta je to šta sam cijelo vrijeme željela to je da pričamo (frendica i ja) s mentorom otvoreno..o pitanjima duha i svijesti bez zadrške i bez hodanja po jajima sam ono pffffffuuuuuuuuuuuuuuuu i ne da pričamo kao profesor učenik nego kao jedno biće s drugim jer to i jesmo svi i sve ostalo su koncepti i fakat ostanemo nas dvije na kraju i da. ne želim uopće tipkat zapravo o tome. zapravo želim samo meditirat nad time. htjela sam sam to nekak zabilježit. i zabilježit da se slomila masa stvari u meni. mislim meni ne sad da se dogodilo neš kaj me slomilo. neg sam tolko hm kak da kažem vidjela sam se jako reflektirano a i vidiš se reflektiranije dok je ogledalo čišće (zato i primiš najviše od najčišćih tj vidiš najviše tj reflektiraš se najviše jer je sve to cijelo vrijeme u tebi) (a on je jako čist) i to mi je tak odlično dok skužim kolko sam zapetljana i dalje u neke brije i te želje i zašto i kako i sve i to tak.. iznutra ko neka svemirska šaka Istine ti skrši i skrši i iznova i iznova krši i iznova i iznova se "razočaraš" da bi se rodio ispočetka i predivno uglavnom i nije me on razočarao jasno nikad nikad ne bi nikad s ničim :( neg sam ja imala takve brije u glavi isuse da je on..neznamkaj avatar krišne (dobro nisam tak daleko išla) al fakat sam čvrsto vjerovala da će svjetlo poteć i da će bit dadadadada i da neće morat ništa reć da ću sam vidjet kroz njega i vidjet i znat i čim se maknemo od faks tema da će svijetlo poteć u našim venama i da će mi dat nešto što mi fali nešto hm nešto Tu neki uvid u To šta dobijem preko toliko stvari koje mi nisu fizički bliske i da će mi dat neke misli iskustva od krvi i mesa a ne od videa na netu i ne od silnih knjiga iz silnih knjižnica i silnih vođenih meditacija al da će bit da je tu on s razlogom da je tu da nas vodi i da nam odagna sumnje i nekak još dublje nas odvede i primi za ruku i nekak ono da nam uvid baš uvid jer to fakat možeš primit od ljudi koji vide. uvid primiš od ljudi koji vide heh da uglavnom al vidim sad i zašto su te moje projekcije tu i to sve. svemir zna šta radi u svakom slučaju. sve se slaže kak i je. |
25.03.2012., nedjelja
da krenem ispočetka
|
danas sam si kupila majcu na rockya balbou divna je i sjetila sam se boksa i užasno me uhvatila nostalgija i poželjela sam se vratit i treneri su mi zafalili i boks kao takav koji je kralj svih sportova al sam shvatila da nema smisla pisat cijeli post o tom a baš sam bila napisala cijeli post o tom može se reć u jednoj rečenici nebitno divna je majca i svašta nešto sam ubrala al još sam htjela reć da sam bila u westgateu i da ima tolko parova koji kupuju zajedno robu ja bi s nekim kupovala robu :( čisto jer mi je dosadno samoj kupovat robu. il s frendicama. nije isto. cijelo vrijeme gledam tu prekrasnu mušku odjeću pogotovo u h&mu i mislim si kolko bi htjela nekog dečkića oblačit u sve te pizdarije i stavljat mu tregere i kapice i ne znam. i da mi netko kaže e ovo ti fakat seksi stoji kupi to. tipa ti jebeni grudnjaci u h&mu opet lol koji su pre jeftini i prekrasni. kaj zakaj imam hrpu tih čipkapizdarija kad ih jedino ja vidim na sebi u ogledalu. dobro i to ima neke dobre strane lijepi su al to je to. sve je dobro al bi moglo bit Bolje i ne znam hittat mall i vozit se na onim pizdarijama za djecu ringišpilu i ne znam. anketirat prolaznike o tom kak im se sviđa westgate i onda ubacit neka neprimjereno intimna pitanja. ah love will come through :? http://www.youtube.com/watch?v=E8FwefQgieY http://www.youtube.com/watch?v=_Z5OookwOoY predivno |
22.03.2012., četvrtak
gh
|
imala sam tako lucidan san noćas al užasno užasno realan i jasan i mogu se prisjetit svake boje a inače ne sanjam u bojama ekšli sanjala sam ovako da se ta jedna cura vratila sa mooji satsanga koji je sad bio u londonu i da sam ju pitala da mi priča o tome i bila sam u njenom stanu s jednom curom s faksa koja je isto htjela da ova priča kak je bilo jer je čula za moojija al je ta cura rekla ne ne mogu ti to ovak pričat, a curi s faksa je rekla sori tebi ne mogu uopće i ja sam ju povukla sa strane i rekla daj mi pliz reci molim te sam ukratko mi reci (i tolko sam žudjela za tom informacijom kak je bilo šta je mooji reko i tolko ponekad žudim da odem da me to malo frikauta) i skoro sam se rasplakala u snu :? i ona mi je sam rekla "maja, reko je da je ništa. ali objasnit ću ti kasnije nemrem sad moramo bit nasamo i moramo imat puno vremena." i uzela me za ruku i vratili smo se u njen dnevni boravak di smo gledali neki preljigav film i ja sam sam čekala da ta cura s faksa ode doma da mogu čut šta je mooji reko ali nikako i došo je trenutak u kojem je mooji-žena morala ić i svi smo se morali pokupit iz stana (a kaj se tiče ovog "reko je da je ništa." mene najviše hm straši nihilistički pogled na prosvijetljenje. čitala sam u.g. krishnamurtija nedavno i točno znam na kaj on misli. on misli da nema ničeg. da smo mi ništa. da sa smrću nestajemo. mislim "misli" je preslaba riječ, on se Je prosvijetlio samo šta na to gleda na totalno drugi način. i to je taj neki kontekst u koji ja ne želim zapast zato kaj... htjela sam napisat "jer se bojim ništavila" i to je užasno istinito i to me u biti koči u svemu zapravo šta ak je ništa, i šta onda? niš. ne znam proguglajte ak vas zanima. al jedino znam da krishnamurti nema isti sjaj u očima ko bilotko. al ima nekih zanimljivih pojntova sa apsolutnom prisutnošću. preporučujem "zavodljivost prosvijetljenja" imate ju u knjižnici kod tvornice) a dok smo izlazili iz stana smo prošli kroz kuhinju di je sjedio neki dečko iz moje srednje škole s frendom i pušio travu na neku dugačku lulicu a oči su mu bile užasno male i crvene i oboje su izgledali ful retardirano ugl taj dečko iz moje srednje me nije ni pogledao jer je zadnji put dok smo se vidjeli bili čudno al dobro nije me to diralo uopće i neka cura iz moje srednje koju sam neki dan srela je bila ispod stola pijana :? i gledala sam ih i misla sam si otkud se svi vi skupa znate buraz al dobro izlazimo van i silazimo po nekim spiralnim stepenicama i ja sam se užasno bojala kaj će mi cura reć cijelo vrijeme "reko je da je ništa" imala sam osjećaj da je on to njoj rekao kao tajnu jer si je dobar s njom :? i nisam htjela da to bude tak užasno nisam i onda je ona dobila poziv da ide kod njega :? netko ju je nazvao i rekao moraš se nać s njim i ona se okrenula prema meni i rekla slušaj ti ćeš ić samnom i u idućem trenutku smo bile u londonu u nekom njegovom uredu on je neš tipkao neku knjigu i došli smo kod njega i ja sam plakala jer je njegovo prisutstvo bilo jako overwhelming i on je reko dođi sjedni pored mene i zagrlio me jednom rukom i ja sam se osjećala ne znam nikad se nisam tak osjećala i neki tip treći je bio u sobi i pitao je otkud ste vi cure a mooji je reko croatia, beautiful country :? i kraj sna jasno |
18.03.2012., nedjelja
desperately in need
|
of some strangers hand in a desperate land |
17.03.2012., subota
ovo mi je i dalje jedan od all time fave pjesama
|
http://www.youtube.com/watch?v=TTPqPZzH-LA najbolja mantra |
13.03.2012., utorak
skit o ashtangi
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
09.03.2012., petak
skit o hare krišni/life on Earth is but a fleeting illusion edged between lives past and future beyond physical mortal reality
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
06.03.2012., utorak
|
i tako obavila sam dužnosti popila pivu pojela gomilu sira pogledala rendm film s whoopi goldberg na telki koja me podsjeća na nickie koja će doć za dva tjedna (ne mogu vjerovat da će opet doć i ne znam točno kak da pristupim toj...situaciji želim da dođe fali mi volim ju to svi znamo i umijemo al tak bi htjela da živim sama da nemam pizdarije koje kao moram radit -ić na faks- i da smo svi slobodni i da sam možemo bivat i živjet jedni kod drugih i pričat i voljet i da su mi starci slobodniji i nekak hm kak da kažem glupo mi je išta govorit jer imam super starce al tak uvijek hoću da su stvari bolje cijelo vrijeme da sve bude sam bolje i bolje i da nisu navezani na mene ni na ništa neg da su apsolutno slobodni šit ne ovo više nema veze s nickie. uglavnom nadam se da će bit bolje neg zadnji put kad je bila i da se neću opet razbolit na smrt i da neće bit hladno i da će svi bit bolje raspoloženi i da neću imat teret na leđima neg da će bit lagano i da će sam teć. ak netko može udomit moju prijateljicu sad se primaju prijave. i moram ju once again opisat, crnkinja dredovi do poda, vede istetovirane po cijelom tijelu, pirsevi dokud ti pogled seže, voli cure, kuharica je i starija je od mene dvadesetak godina, navodno poznata u camden townu, jako mila, dobra i sćilana osoba, easy to handle) i rasplakala se na kraj dokumentarca o georgeu harrisonu di njegova žena kaže da je trenutak kad je napustio svoje tijelo (iliti "umro") bio.. hm da je osvijetlio prostoriju i to tako to da. ma pogledajte ga malo je dosadan ma nemojte ga gledat u biti mislim možete ako vam je gušt ako nije ne morate pa mislim mogli bi ste MDA. i moram se dić za kojih 6h i ić opet na faks i tako to ide u krug piva sir faks cigareta mantra spavanje buđenje sve dok se jednog dana jednostavno ne probudimo. baš me zanima kak će to bit i koji kurac nas čeka poslije. al ko će ga znat! +evo još jedna stvar koja je dokazala da je vrijedna mojih suza radosnica: http://www.youtube.com/watch?v=s-KAvPbO8JY :'( :") |


















