imala sam tako lucidan san noćas
al užasno užasno realan i jasan i mogu se prisjetit svake boje a inače ne sanjam u bojama ekšli
sanjala sam ovako
da se ta jedna cura vratila sa mooji satsanga koji je sad bio u londonu
i da sam ju pitala da mi priča o tome i bila sam u njenom stanu s jednom curom s faksa koja je isto htjela da ova priča kak je bilo jer je čula za moojija
al je ta cura rekla ne ne mogu ti to ovak pričat, a curi s faksa je rekla sori tebi ne mogu uopće i ja sam ju povukla sa strane i rekla daj mi pliz reci molim te sam ukratko mi reci
(i tolko sam žudjela za tom informacijom kak je bilo šta je mooji reko i tolko ponekad žudim da odem da me to malo frikauta) i skoro sam se rasplakala u snu :?
i ona mi je sam rekla "maja, reko je da je ništa. ali objasnit ću ti kasnije nemrem sad moramo bit nasamo i moramo imat puno vremena." i uzela me za ruku i vratili smo se u njen dnevni boravak di smo gledali neki preljigav film
i ja sam sam čekala da ta cura s faksa ode doma da mogu čut šta je mooji reko
ali nikako i došo je trenutak u kojem je mooji-žena morala ić i svi smo se morali pokupit iz stana
(a kaj se tiče ovog "reko je da je ništa." mene najviše hm straši nihilistički pogled na prosvijetljenje.
čitala sam u.g. krishnamurtija nedavno i točno znam na kaj on misli. on misli da nema ničeg. da smo mi ništa. da sa smrću nestajemo. mislim "misli" je preslaba riječ, on se Je prosvijetlio samo šta na to gleda na totalno drugi način. i to je taj neki kontekst u koji ja ne želim zapast zato kaj... htjela sam napisat "jer se bojim ništavila" i to je užasno istinito i to me u biti koči u svemu zapravo šta ak je ništa, i šta onda? niš. ne znam proguglajte ak vas zanima. al jedino znam da krishnamurti nema isti sjaj u očima ko bilotko. al ima nekih zanimljivih pojntova sa apsolutnom prisutnošću. preporučujem "zavodljivost prosvijetljenja" imate ju u knjižnici kod tvornice) a dok smo izlazili iz stana smo prošli kroz kuhinju di je sjedio neki dečko iz moje srednje škole s frendom i pušio travu na neku dugačku lulicu a oči su mu bile užasno male i crvene i oboje su izgledali ful retardirano ugl taj dečko iz moje srednje me nije ni pogledao jer je zadnji put dok smo se vidjeli bili čudno al dobro nije me to diralo uopće i neka cura iz moje srednje koju sam neki dan srela je bila ispod stola pijana :? i gledala sam ih i misla sam si otkud se svi vi skupa znate buraz al dobro izlazimo van i silazimo po nekim spiralnim stepenicama
i ja sam se užasno bojala kaj će mi cura reć cijelo vrijeme
"reko je da je ništa"
imala sam osjećaj da je on to njoj rekao kao tajnu jer si je dobar s njom :?
i nisam htjela da to bude tak užasno nisam
i onda je ona dobila poziv da ide kod njega :? netko ju je nazvao i rekao moraš se nać s njim
i ona se okrenula prema meni i rekla slušaj ti ćeš ić samnom
i u idućem trenutku smo bile u londonu u nekom njegovom uredu
on je neš tipkao neku knjigu i došli smo kod njega i ja sam plakala
jer je njegovo prisutstvo bilo jako overwhelming i on je reko dođi sjedni pored mene i zagrlio me jednom rukom i ja sam se osjećala
ne znam nikad se nisam tak osjećala
i neki tip treći je bio u sobi i pitao je otkud ste vi cure a mooji je reko croatia, beautiful country :?
i kraj sna jasno
Post je objavljen 22.03.2012. u 09:22 sati.