desilo se nešto danas šta sam dugo vremena toliko željela
pod dugo vremena hm pa jedno 6 mjeseci već (al ta želja je bila tolko intenzivna da sam neko vrijeme odbrojavala dane do svakog puta kad bi postojala mogućnost da se to "desi" i odlazila razočarana doma kad se nije desilo :s)
i nevjerojatno je šta sam Znala da je danas taj dan
al nisam znala kak će se odvit to točno zapravo sad vidim tek
da sam tolko nahranila tu fantaziju da mi se činilo apsolutno savršeno logično da se (jednom kad se odvije) odvije samo u tom jednom smjeru i ni u kojem drugom
i tolko mi je nevjerojatno da poslije svega i dalje ponavljaš iste greške hraniš te želje i očekivanja potpuno ono spontano bez da se iukojem trenutku pitaš- oke zakaj ja to želim? oke zakaj sam ja uvjerena da će to bit tak?
i onda ti svemir karma akcija reakcija kak to već biva umije oči i protrlja ih tolko da boli
al onda tek progledaš s čišćim i osjetljivijim očima
no dobro to sve skupa da... danas sam prije faksa točno rekla frendici
e danas je taj dan
danas je jebeno taj dan i znala sam da je danas taj dan jer na današnji dan
sam prvi put osjetila da mi je svejedno da više ne želim to tolko gorljivo i sa žarom nego da onak okej ak se desi okej, ak ne, okej
a obično dok ti je svejedno za nešto tek to dobiješ tj dok to pustiš
a i sama želja prođe tj prođe to samo stanje željenja i neželjenja jer si pustio to
željenje (i neželjenje) postoji samo ako postoji i objekt želje i neželje i fantastična je stvar čim pustiš objekt čim pustiš te brije u glavi oko određenog objekta nestaje muka želje
i danas konačno mi je bilo svejedno i nekak
nije bilo ni zbog čeg drugog neg čisto zbog vremena koje je prošlo nekak vrijeme hrpu stvari sam izravna s površinom, iscrpi, otpadnu te brije same od sebe
i znam da sam ja zapravo cijelo vrijeme kočila frendicu i sebe zato kaj mislim da nas je moja ta goruća želja držala podalje od toga
a sad ću reć konačno šta je to šta sam cijelo vrijeme željela
to je da pričamo (frendica i ja) s mentorom otvoreno..o pitanjima duha i svijesti
bez zadrške i bez hodanja po jajima sam ono pffffffuuuuuuuuuuuuuuuu
i ne da pričamo kao profesor učenik nego kao jedno biće s drugim jer to i jesmo svi i sve ostalo su koncepti
i fakat ostanemo nas dvije na kraju
i da.
ne želim uopće tipkat zapravo o tome. zapravo želim samo meditirat nad time.
htjela sam sam to nekak zabilježit. i zabilježit da se slomila masa stvari u meni. mislim meni
ne sad da se dogodilo neš kaj me slomilo. neg sam tolko
hm kak da kažem vidjela sam se jako reflektirano a i vidiš se reflektiranije dok je ogledalo čišće (zato i primiš najviše od najčišćih tj vidiš najviše tj reflektiraš se najviše jer je sve to cijelo vrijeme u tebi) (a on je jako čist)
i to mi je tak odlično dok skužim kolko sam zapetljana i dalje u neke brije i te želje i zašto i kako i sve
i to tak.. iznutra ko neka svemirska šaka Istine ti skrši i skrši i iznova i iznova krši i iznova i iznova se "razočaraš" da bi se rodio ispočetka i predivno uglavnom
i nije me on razočarao jasno nikad nikad ne bi nikad s ničim :(
neg sam ja imala takve brije u glavi isuse da je on..neznamkaj avatar krišne (dobro nisam tak daleko išla) al fakat sam čvrsto vjerovala da će svjetlo poteć i da će bit dadadadada
i da neće morat ništa reć da ću sam vidjet kroz njega i vidjet i znat i čim se maknemo od faks tema da će
svijetlo poteć u našim venama i da će mi dat nešto što mi fali nešto hm nešto Tu neki uvid u To šta dobijem preko toliko stvari koje mi nisu fizički bliske i da će mi dat neke misli iskustva od krvi i mesa a ne od videa na netu i ne od silnih knjiga iz silnih knjižnica i silnih vođenih meditacija al da će bit
da je tu
on s razlogom da je tu da nas vodi i da nam odagna sumnje i nekak još dublje nas odvede i primi za ruku i nekak ono da nam uvid baš uvid jer to fakat možeš primit od ljudi koji vide. uvid primiš od ljudi koji vide heh da
uglavnom al
vidim sad i zašto su te moje projekcije tu i to sve.
svemir zna šta radi u svakom slučaju. sve se slaže kak i je.
Post je objavljen 26.03.2012. u 18:50 sati.