the lyrics in pop songs describe my life uncannily.
|
alicia keys je fakat lijepa. i ima super glas. O.O |
27.09.2008., subota
the lyrics in pop songs describe my life uncannily.
17.09.2008., srijeda
station to station
|
a još jedna čaša bijelo vino mnineralna za ručak pa još jedna pa četvrta.. svaki dan isto. ali lijepo mi je, najljepše ikad. sam slobodna, sretna, sama sa sobom. tako se danas vraćam po prvi put ove godine sama pješke iz škole. i sve mi je lijepo, nebo, zgrade, slike, ljudi.. a svira interpol. sretnem prijatelja kojeg puno volim. lijepo lijepo lijepo je a danas izlazak usred tjedna nova šema su mi izlasci usred tjedna. opuste te. to je najbolje ikad a najbolje ikad je i ovo razdoblje. iako ne bih trebala biti, zbog svih sranja koja me tište, nekako jesam, najsretnija dosad, sve mi je ružičasto. samo opušteno i konačno sam Sretno zaljubljena, ovaj put ne u Nekog već u Nešto puno ljepše nešto što se ne može okarakterizirati ili opipati, opčinjenasam,, svime, svima. i onda razmišljam da li da se danas opet družim s harryem hallerom ili sa anom i vronskim i aleksejom. i kiti. oni su mi prijatelji. novi, uskoro stiže. sve odjednom a nadam se zrinka da ćeš bolje biti. volim :* |
15.09.2008., ponedjeljak
i loved you dearly :(
 danas je tužan dan. ne samo za mene. za čovječanstvo. na kraju ti ne preostane ništa osim da kažeš- see you on the dark side of the moon. (nadam se da ću se tamo i dalje diviti tvojim trepavicama, rick. predivne su.) 28.7.'48-15.9.'08 iskrena sućut svima kojima je ovaj čovjek bio prijatelj kolko je bio meni prijatelj. |
10.09.2008., srijeda
For at least a few months, the world can stop waiting for Radiohead's next album, and start wondering how in the hell Modest Mouse will ever top the monumental, ground-breaking, hypnotic, sublime The Moon & Antarctica.
|
a fakat je dobar :( |
what goes around, comes around (šta ide u krug se kad tad vrati istom putanjom natrag) early in the morning
|
danas sam odlučila 3 stvari. prvo sam odlučila ići na engleski. ali mi nije uspjelo. jer sam uskoro naišla da ima nešto u ksetu idući utorak i to indy sluškaona :| onda sam odlučila studirati engleski i komparativnu književnost ILI ruski i komparativnu književnost iz jednog jedinog razloga a taj je da mogu pročitati white nights na izvornom ruskom. mislim da se isplati zbog tog studirati, iskreno. to je jedna od onih stvari. okrepljujućih i toplih koja te tješi nakon cijelog dana i nakon svih ružnih i lijepih stvari te čeka kao prijatelj. onda sam odlučila... a zapravo ovo treće nije odluka. ovo treće je spoznaja. a ta je da mi se modest mouse točnije ovaj album jako sviđa i da mislim da ću opet početi slušati.. glazbu. koja mi se sviđa. ne nekog tam.. ne-znam-ni-kak-se-zove-kolko-je-dosadan-a-kakti-je-kultan. modest mouse. to je Novo. barem dvije prve pjesme. predivna je. nisam pogledala spot ali je to bio prvi koji se otvorio. također, imam ogromnu dilemu. otići ili ne otići? referiram jasno na... d.a. pennebakera i nešto što zbilja želim pogledati, pogotovo na velikom platnu. a uskoro će francuski novi val u tuškyu. svi uvijek pričaju o tome. a nisam ništa sravnato s ničim pogledala iz tog glasovitog nouvelle vauge. mora da ću sama odvrludati tamo. kao i prošle (pretprošle?) godine. what goes around comes back around? možda neke stvari nejdu u krug. ovisi kako si posložiš. beauty is in the eye of the beholder. sve je in the eye of the beholder. što me podsjeća. nouvelle vague uskoro! i twilight sad. prpošno isčekujem soliranje u pauku. i gdjeveć divno mi je i'm remarkable by myself  posadit ću neku biljku. previše mogućnosti kao kad dođeš u neki ogromni šoping centar i sve što ti treba je jednobojna majca a ima ih previše salijeću te sa svih strana i ćapaju jeftinije skuplje (prva usporedba je uvijek materijalna) veće manje ljepše ružnije barokne renesansne žblj mlj koju da uzmem? previše izbora zbunjuje me rađe neka mama kupuje. robu. i sve ostalo. |
08.09.2008., ponedjeljak
love is just a four-letter word?
|
a nije baš, bob dylan je malo retardiran. lav iz ol ju nid je isto već malo u drugom ekstremu. ali zasigurno je interesantna. ljubav, mislim. neuzvraćena. uzvraćena. odbijena? prihvaćena. a sve sam iskusila pa opet nisam. najljepša mi je ljubav ona bezuvjetna, ona neka iskonska, ona koja prkosi zakonu preživljavanja. ona koju daš skroz i naskroz bez obzira na išta. zato jer je tu? i jer ju imaš i jer ju daš? dečku mami tati curi sestri bratu gubavcu bogatašu djetetu djedici glupači. svejedno je, bezuvjetna je. najljepše je tako ljiepo je tako. VAJ KENT VI OL ĐAST LAV IČ ADR? kad bi ljubav bila all there is. bilo bi lijepo. ali nije samo lijepo, već je ružnolijepo. Whenever I get gloomy with the state of the world, I think about the arrivals gate at Heathrow Airport. General opinion's starting to make out that we live in a world of hatred and greed, but I don't see that. It seems to me that love is everywhere. Often it's not particularly dignified or newsworthy, but it's always there - fathers and sons, mothers and daughters, husbands and wives, boyfriends, girlfriends, old friends. When the planes hit the Twin Towers, as far as I know none of the phone calls from the people on board were messages of hate or revenge - they were all messages of love. If you look for it, I've got a sneaking suspision love actually is all around. (jako volim love actually, ali samo jedna zamjerka- JEBI SI TWIN TOWERSE ne kažem da nije tužno i ružno što su svi ti ljudi poginuli ali čekaj malo- ne pogibaju li svaki dan cijeli dan uzaludno civili, žene, djeca, očevi i majke? ne ostavljaju li siročadi svaki dan vojnici koji se bore na drugoj strani, onoj ne-američkoj? vojnici koji se nemaju kako drugačije obraniti nego naglim napadima- ne znaju drukčije. nakon desetljeća okupacije američke vojske na teritorijima iraka irana nakon desetljeća ugnjetavanja kineske vojske nad tibetom, nakon svog nasilja koje nas okružuje diljem svijeta, nakon borbe oko osamostaljenja sjeverne irske, nakon odvratnih pogiblji po cijelom svijetu- zašto znam imena, prezimena, životopise, brojeve cipela, boje očiju kose kože svih ljudi koji su poginuli u twinsima? zašto se snimaju filmovi samo o njima? šta se dogodilo sa svim udovicama južne osetije abhazije pički materini? zašto za njih ne znam zašto me njima ne tupe? zar su iračke obitelji manje vrijedne? manje zanimljive? manje posebne? da se prenese svaki jebeni detalj svaka razrađena teorija zavjere oko twinsa, svaki detaljčić iskopan da bi se ameri učinili žrtvama "terorizma" kad su i oni sami teroristi... samo što su bogati. i ljepši. pa je ljudima vjerovali ili ne ljepše slušati o ovakvim "izoliranim" incidentima na vlastitom teritoriju nego o nečemu što se svaki dan dešava na bliskom istoku. kao da tamo svaki dan ne ruše zgrade poput twinsa. i onda mi je najžešće kad netko poput hugha granta u holivudskom blokbasteru referira na twinse da bi skrenuo pažnju smrtnicima na neke tako tužne događaje i da bi svi tužno zatrepkali. to je upakirana lijepo zamotana gomila sranja. takve stvari se dešavaju svaki dan. samo što istočnjačke obitelji u ovom svijetu ne vrijede koliko i zapadnjačke pa se ne zna.) ljubav prema Svemu ikad. ta je super. a ponekad poželiš da te neka određena osoba voli. ali to nije tako a ti i dalje voliš- to je isto super. spoznaja da ti ne treba uzvraćena privrženost. boli te kity, glavno da voliš. ja sam jedina osoba na svijetu valjda kojoj je ova verzija bolja nego orginal. a šta ćeš :/ nego ta one love pjesma mi je super. zato kaj nije romantična nimalo nego je o dečku koji je transvestit a otac mu to ne odobrava pa se svađaju. bar mislim, a i ak nije nije me briga. ova verzija mi se više sviđa :) ovaj "bad taste in your mouth" u mom kontekstu zvuči masno interesantniji :S |
04.09.2008., četvrtak
a nema smisla
|
priča o dvije plavuše. 1) Andrea se probudila. Bio je dan kao i svaki drugi- sedmi razred, 13 godina, sunce prodire kroz zastore. 7 ujutro. oblači crnu majcu sistemofadowna, korektorom prelazi preko lica, olovkom crnom boja oči. veže starke, crvene dakako, iako joj mama savjetuje da ih baci, već su strgane. nije ju briga, ne želi nove tenisice, ove su sasvim oke. sve je sasvim oke. zapravo nije, sve je sranje. sve je totalno sranje. nema šta da se radi. andrea čita joycea i misli da zna. zna ona istinu, zna o čem se radi, radi se o tome da nema smisla. ništa nema, i to je krajnje grozno. toliko grozno da ponekad plače i plače, to je zbog hormona kaže mama, mama je i u pravu, ali ona zna da su u pitanju puno dublji razlozi. nije to zbog hormona! to je zbog besmislenosti! plačem zbog života! muka joj je od svega- mučno joj je od školskih prijatelja i čvorovima zavrzlane trajne( minivala). njena hipi faza je odavno gotova- sad je darkerica. zapravo ovisi o raspoloženju. misli da su sistem of a down jako inovativni. voli romantizam. romantična je. želi neke stvari koje nema. želi ići na koncerte i u pomalo močvaru i kset. i u motovun. tako je čula od brata ferovca a želi i dečka- ferovca. 13 godina je premlado, ali ona želi više od ičega, srce joj gori i zamišlja kako nekoga drži za ruku dok hoda niz ulicu. kupila si je savršene traperice na placu neki dan. ne želi ona skupo, ona želi nosivo. da joj dobro stoji, noge izgledaju tanje. jako su obične. voli obično. roba je materijalna.... ne voli ona materijalno. bar misli. škola je užasna. sve je užasno. želi si skratiti muke, želi pobjeći, toliko žarko da vjeruje da će joj jednog dana krila izrasti, i da će odletjeti. sve je grozno. sve je očajno. ne želi ići u školu. ne želi biti s prijateljicama. želi se sakriti u kut i sklupčati se i jecati. zbog grozota posvuda... dira ju to, djeca u africi. majka tereza. želi misionariti i želi umrijeti u isto vrijeme. trenutno samo želi umrijeti. probija se ulicom, žena s pletenom haljinom i košarom ju gura u stranu i andrea gubi nadu u žene s pletenim haljinama. što se dogodilo s ljudima? where does the good go? auti posvuda, sve smrdi, parkirani na pločniku, nema gdje proći. miče se u stranu svima, iz straha i ogorčenosti, samo želi biti nevidljiva. želi otići. makne se starčćeku koji nije nimalo zahvalan. zašto nitko nije zahvalan? ima dobre namjere. nitko ih ne prepoznaje. želi nestati. stane u stranu. netko također stoji na strani na drugom kraju auta propušta ju da prođe ali ona ne zamjećuje, gleda u pod i čeka, pogleda gore i vidi smiješak. vidi smiješak i ljubav. raspoloženje koje zrači i toplinu koju joj netko daje. najmanjom gestom na svijetu. plavokos i plave brade, smije se upravo prema njoj, a ona gleda... protrepće... zar meni? i prođe. nasmiješi se par koraka kasnije. vratila joj se vjera u ljude. 2) "Davno sam to prokužio, smisla život nema..." Bio je lijep. Mutnih smeđih ogromnih očiju i zlaćane kose suhe od morske soli, koja mu je stala tik iznad očiju. i najljepši osmijeh. i brata blizanca. pušio je stošu. |
everything all the time
|
grešnik koji sam ja i koji si ti, je grešnik, ali opet će jednom biti brahma, doseći će jednom nirvanu, bit će buddha- i gle sad: to "jednom" samo je varka, samo usporedba! grešnik nije na putu prema budstvu, nije uključen u razvoj, iako naše mišljenje ne zna drugačije predstaviti stvari. Ne, u grešniku je, i to već sada i danas, budući Buddha, njegova budućnost je sva već tu, i u njemu, u tebi, u svakome tko nastaje valja štovati mogućeg, skrivenog Buddhu. Svijet nije, prijatelju, nesavršenn ili na polaganom putu prema savršenstvu: ne, on je u svakom trenutku savršen,svaki grijeh već u sebi nosi milost, sva mala djeca imaju u sebi već starca, sva dojenčad smrt, svi umirući vječni život. Nijednom čovjeku nije moguće vidjeti drugoga koliko je odmakao na svom putu, u razbojniku i kockaru čeka Buddha, u brahmanu čeka razbojnik. U dubokoj meditaciji postoji mogućnost ukinuti vrijeme, sav ivši, trajući i budući život vidjeti istodobno, i tu je sve dobro, sve je savršeno, sve je brahman. Zato mi se ono što jest čini dobrim, čini mi se da život i smrt, grijeh i svetost, mudrost i ludost, sve mora tako biti, svemu je potrebno samo moje pristajanje, samo moja spremnost, moja ljubeća suglasnost, tako je za mene dobro, može me samo poticati, nikad mi štetiti. Iskusio sam na svom tijelu i duši da mi je grijeh vrlo potreban, bila mi je potrebna sladostrast, žudnja za dobrima, taština i bio mi je potreban najsramotniji očaj, da bih naučio odustati od opiranja, da bih naučio ljubiti svijet, da ga ne bi uspoređivao sa svijetom kakav želim, kakav sam zamislio, nekom vrsti izmišljenog savršenstva, nego ga pustio onakvim kakvim jest i volio ga i rado njemu pripadao. Danas međutim mislim: ovaj kamen je kamen, on je i životinja, on je i bog, on je Buddha, štujem i volim ga ne zato što bi jednom mogao biti ovo i ono, već jer je on sve odavno i uvijek. a ne znam dal jeste. ikada osjetili to- sve odjednom. sve na svijetu odjednom. sve odjednom što je lijepo i ružno i svaku pastrvu svaki ormarić svako plačuće dijete svaki nagi par kako se ševe svako razbojstvo sve čeg se god sjetite- da je odjednom tu pred vašim očima i zbiva se odjednom u jednom trenutku- svaki dečko ili cura s kojim ste ikada bili, svaka tiha zaljubljenost, tiha patnja, sakriveni osjećaj i razočaranost. svaka sreća i smijeh i pogled koji smo dobili. i onda ona uzbuđenost, ushićenost, bolesna tuga i sreća odjednom, ono šta ti cijedi suze i osmijeh, život je ružnolijep, onaj ekstrem. skočio bi. legao bi. oboje odjednom. sve je odjednom. mi smo sve. sve smo mi. ja sam sve. sve je ja. odjednom. vrijeme ne postoji, vrijeme nije zbiljsko. a ako vrijeme nije zbiljsko onda je i svaki raspon koji postoji naizgled između svijeta i vječnosti, između patnje i blaženstva, između zla i dobra, također zabluda. jednostrano je sve što se može misliti i izreći rječima, sve jednostrano je polovično, lišeno cjelovitosti, okruglosti... jedinstva. najjednostavnije je istinito- imaš osjećaj, duboko u sebi, ponekad je kao neki glasić koji ti šapće u čemu je u stvari stvar, nešto što ne možeš osvijestiti i izreći, ali tu je. to je to- sve odjednom. |
