everything all the time
|
grešnik koji sam ja i koji si ti, je grešnik, ali opet će jednom biti brahma, doseći će jednom nirvanu, bit će buddha- i gle sad: to "jednom" samo je varka, samo usporedba! grešnik nije na putu prema budstvu, nije uključen u razvoj, iako naše mišljenje ne zna drugačije predstaviti stvari. Ne, u grešniku je, i to već sada i danas, budući Buddha, njegova budućnost je sva već tu, i u njemu, u tebi, u svakome tko nastaje valja štovati mogućeg, skrivenog Buddhu. Svijet nije, prijatelju, nesavršenn ili na polaganom putu prema savršenstvu: ne, on je u svakom trenutku savršen,svaki grijeh već u sebi nosi milost, sva mala djeca imaju u sebi već starca, sva dojenčad smrt, svi umirući vječni život. Nijednom čovjeku nije moguće vidjeti drugoga koliko je odmakao na svom putu, u razbojniku i kockaru čeka Buddha, u brahmanu čeka razbojnik. U dubokoj meditaciji postoji mogućnost ukinuti vrijeme, sav ivši, trajući i budući život vidjeti istodobno, i tu je sve dobro, sve je savršeno, sve je brahman. Zato mi se ono što jest čini dobrim, čini mi se da život i smrt, grijeh i svetost, mudrost i ludost, sve mora tako biti, svemu je potrebno samo moje pristajanje, samo moja spremnost, moja ljubeća suglasnost, tako je za mene dobro, može me samo poticati, nikad mi štetiti. Iskusio sam na svom tijelu i duši da mi je grijeh vrlo potreban, bila mi je potrebna sladostrast, žudnja za dobrima, taština i bio mi je potreban najsramotniji očaj, da bih naučio odustati od opiranja, da bih naučio ljubiti svijet, da ga ne bi uspoređivao sa svijetom kakav želim, kakav sam zamislio, nekom vrsti izmišljenog savršenstva, nego ga pustio onakvim kakvim jest i volio ga i rado njemu pripadao. Danas međutim mislim: ovaj kamen je kamen, on je i životinja, on je i bog, on je Buddha, štujem i volim ga ne zato što bi jednom mogao biti ovo i ono, već jer je on sve odavno i uvijek. a ne znam dal jeste. ikada osjetili to- sve odjednom. sve na svijetu odjednom. sve odjednom što je lijepo i ružno i svaku pastrvu svaki ormarić svako plačuće dijete svaki nagi par kako se ševe svako razbojstvo sve čeg se god sjetite- da je odjednom tu pred vašim očima i zbiva se odjednom u jednom trenutku- svaki dečko ili cura s kojim ste ikada bili, svaka tiha zaljubljenost, tiha patnja, sakriveni osjećaj i razočaranost. svaka sreća i smijeh i pogled koji smo dobili. i onda ona uzbuđenost, ushićenost, bolesna tuga i sreća odjednom, ono šta ti cijedi suze i osmijeh, život je ružnolijep, onaj ekstrem. skočio bi. legao bi. oboje odjednom. sve je odjednom. mi smo sve. sve smo mi. ja sam sve. sve je ja. odjednom. vrijeme ne postoji, vrijeme nije zbiljsko. a ako vrijeme nije zbiljsko onda je i svaki raspon koji postoji naizgled između svijeta i vječnosti, između patnje i blaženstva, između zla i dobra, također zabluda. jednostrano je sve što se može misliti i izreći rječima, sve jednostrano je polovično, lišeno cjelovitosti, okruglosti... jedinstva. najjednostavnije je istinito- imaš osjećaj, duboko u sebi, ponekad je kao neki glasić koji ti šapće u čemu je u stvari stvar, nešto što ne možeš osvijestiti i izreći, ali tu je. to je to- sve odjednom. |
