DAKLE nije mi do zamaskiravanja istine nekim nerazumnim tokom misli.
par stvari.
1)sad sam pustila cd meddle od pink floyda (moj najdraži njihov)(možda) na liniju jer mi kompjutor ne radi i pišem ovo na tuđem. ne radi već neko masno vrijeme. ostala sam u potpunosti bez muzike. točnije, prije sam se krpala bratovom kompu i skidala sumanuto i slušala i uživala u internetu, ali sad otkako je on doma više nemam te prilike.
a moj je pokvaren do daljnjega. sa cijelom memorijom ispunjenom samo glazbom koju ću po svoj prilici morati uništiti želim li da mi komp proradi.
haha osjećam se kao da govorim da sam morala staviti ploče da sviraju jer mi se linija pokvarila. kad ono naprednija verzija- komp mi se pokvario.
2) fali mi komunikacija s mamom. u iskrenom razgovoru me pitala da li pušimm i ja sam odgovorila potvrdno (iako ni nisam trebala) (čak i prilično rijetko pušim/prestajem) (a zašto pušim- iz vjerojatno tinejđerske znatiželje i gušta. gušt= nemam kud s rukama kad sam vani na nekom koncertu ili nešto i onda zapalim eto). tad se nije naljutila nego tek kasnije kad je vlastitim očima potvrdila moj odgovor u praksi. i tad mi je rekla mnogo stvari koje su me dovele do ruba plača koji se protegnuo na cijeli dan.
sad mi je zabranjeno ikad više pušiti, a čak se i slažem s time, jer mi pušenje baš nejde uz karakter recimo, i neka druga mišljenja i tako to šteti zdravlju bez premca. čak mi ni ne stoji dobro.
al dobro to sve pregrmim šta sad drago mi je da sam dobila dodatni poticaj da se okanim ulaska u propast ovisnosti.
šta mi točno fali je prijašnje stanje. stanje da mogu normalno pričati s njom bez da znam da sam ju očajno razočarala i da sad misli da sam glupa i neodgovorna.
iskreno mislim da pretjeruje jer je i sama pušila kao mlada, kao i 90% populacije svih vremena, jer je to nešto što sam prođeš i shvatiš da je glupo i okaniš se, sa ili bez uplitanja viših autoriteta.
to prijašnje stanje. mogla sam uvijek biti iskrena prema njoj, uvijek i jesam, i reć joj za najveća sranja koja sam ikad napravila i uvijek bi mi pomogla, nebi se bezrazložno ljutila ili sudila mi. jednostavno me predobro pozna
ili poznavala? sad mi se čini da sam ju toliko razočarala s ovom kretenarijom da misli da je sve šta smo ikad razgovarale ili dijelile mišljenja palo u vodu :?
zbog ne znam koje logike ali tako se čini.
čini se da je djetinjstvo gotovo i da službeno odgovaram sama za sebe inače i u glupostima.
3)pina colada nije toliko fina. u prvi mah se čini fina, i poveseliš se, i onda kad nastaviš pit shvatiš da i nije toliko fina, i da teško pada na želudac. ima okus kao neki lagano pokvareni šejk i ne komplimentira kokos. ja inače volim kokos. ali tu nije fin.
4)premalo mi se dećko iz belgije javlja. kak da ja znam kaj se tam dogadja kak?!
ma
isus.
*apdejt: javlja mi da mu baterija crkava. ahem.
5) daj nemojte gledat olimpijske igre, to je totalno sranje.
prvo- dosadno je.
drugo- u tibetu kineska vojska već 50 godina ubija nedužne budističke svećenike, ženu i djecu, te ih je dosad ubila preko milijun.
kina je službeno obećala prestanak nasilja u tibetu s početkom oi, ali to je isto sranje. nasilje tamo eskalira tokom oi, a ne da se smanjuje.
i jadno je u toj situaciji kaj nitko od medija to ne prenosi, a prenose tko je osvojio koju medalju. kao da su medalje važnije od ljudskih života?
pitam se kak bi nama bilo da nas kina potiskuje i crpi naše gospodarstvo i ubija naše ljude a da ju cijeli svijet hvali.
mda tibet kini donosi 30% (možda netočan podatak pokupljen po putu) gospodarstva, pošto od tamo teku 4 najveće kineske rijeke i hidroenergetika je strašna. i bilo bi grijeh pustiti tibetancima njihovu neovisnost i različitu povijest i kulturu i jezik kad im donosi toliko love zar ne? a pošto su veći od tibeta ih mogu ugnjetavati koliko mogu. na bilokoji način, silom i oružjem, svejedno, kog briga.
treće- situacija u samoj kini je katastrofalna. ljudska prava su nepostojeća i na vlasti je jednostranačka diktatura, siromaštvo ljudi je neizrecivo kao što je i bogatstvo vlasti. jedini stvaran pokazatelj napretka neke zemlje su ljudska prava. prema tome je kina jedna od najnazadnijih zemalja na svijetu.
a ne najnaprednijih kao što svi ovih dana pričaju, jer su napravili spektakularno otvaranje olimpijskih igara. zbilja vrijedno divljenja! panem&circenses.
četvrto- darfur. un je stavio embargo na ovu pokrajinu sudana zbog genocida koji se tamo odvijao i odurnog rata koji još uvijek traje ( http://en.wikipedia.org/wiki/Darfur_conflict ) nakon čega je kina nedavno bez obzira na ovo darfuru prodala masu oružja koji su rasplamsali konflikte.
ali glavno da se oi održe i da kineskoj vlasti donesu još više para i popularnosti.
peto- kao što mi je prija rekla, "to više nije natjecanje u sportu nego natjecanje tko će se bolje izdopingirati da ga ne skuže."
šesto-a najače mi je kaj je stav većine ljudi "daj boli me briga za tibet i darfur oću gledat trčanje na 100 m!" ili "oi nemaju veze s politikom niti su ikada imale!" to je bullshit, oi itekako imaju veze s politikom, bilo to službeno ili ne.
zapravo vjerojatno bi to i moj bio stav boli me briga da me ne zanimaju takve stvari. pronašla sam novi interes u ratovima i svjeckoj politici.
a i nije da se išta osim atletike isplati gledat :P
|
