priča o dvije plavuše.
1)
Andrea se probudila. Bio je dan kao i svaki drugi- sedmi razred, 13 godina, sunce prodire kroz zastore. 7 ujutro. oblači crnu majcu sistemofadowna, korektorom prelazi preko lica, olovkom crnom boja oči. veže starke, crvene dakako, iako joj mama savjetuje da ih baci, već su strgane. nije ju briga, ne želi nove tenisice, ove su sasvim oke. sve je sasvim oke. zapravo nije, sve je sranje. sve je totalno sranje. nema šta da se radi. andrea čita joycea i misli da zna. zna ona istinu, zna o čem se radi, radi se o tome da nema smisla. ništa nema, i to je krajnje grozno. toliko grozno da ponekad plače i plače, to je zbog hormona kaže mama, mama je i u pravu, ali ona zna da su u pitanju puno dublji razlozi. nije to zbog hormona! to je zbog besmislenosti! plačem zbog života!
muka joj je od svega- mučno joj je od školskih prijatelja i čvorovima zavrzlane trajne( minivala). njena hipi faza je odavno gotova- sad je darkerica. zapravo ovisi o raspoloženju. misli da su sistem of a down jako inovativni. voli romantizam. romantična je. želi neke stvari koje nema. želi ići na koncerte i u pomalo močvaru i kset. i u motovun. tako je čula od brata ferovca
a želi i dečka- ferovca. 13 godina je premlado, ali ona želi više od ičega, srce joj gori i zamišlja kako nekoga drži za ruku dok hoda niz ulicu.
kupila si je savršene traperice na placu neki dan. ne želi ona skupo, ona želi nosivo. da joj dobro stoji, noge izgledaju tanje.
jako su obične. voli obično. roba je materijalna.... ne voli ona materijalno. bar misli.
škola je užasna. sve je užasno. želi si skratiti muke, želi pobjeći, toliko žarko da vjeruje da će joj jednog dana krila izrasti, i da će odletjeti.
sve je grozno. sve je očajno. ne želi ići u školu. ne želi biti s prijateljicama. želi se sakriti u kut i sklupčati se i jecati. zbog grozota posvuda... dira ju to, djeca u africi. majka tereza. želi misionariti i želi umrijeti u isto vrijeme. trenutno samo želi umrijeti.
probija se ulicom, žena s pletenom haljinom i košarom ju gura u stranu i andrea gubi nadu u žene s pletenim haljinama. što se dogodilo s ljudima? where does the good go?
auti posvuda, sve smrdi, parkirani na pločniku, nema gdje proći. miče se u stranu svima, iz straha i ogorčenosti, samo želi biti nevidljiva. želi otići. makne se starčćeku koji nije nimalo zahvalan. zašto nitko nije zahvalan? ima dobre namjere. nitko ih ne prepoznaje.
želi nestati. stane u stranu. netko također stoji na strani
na drugom kraju auta
propušta ju da prođe
ali ona ne zamjećuje, gleda u pod i čeka, pogleda gore i vidi
smiješak. vidi smiješak i ljubav. raspoloženje koje zrači i toplinu koju joj netko daje. najmanjom gestom na svijetu.
plavokos i plave brade, smije se upravo prema njoj, a ona gleda... protrepće... zar meni?
i prođe. nasmiješi se par koraka kasnije. vratila joj se vjera u ljude.
2)
"Davno sam to prokužio, smisla život nema..."
Bio je lijep. Mutnih smeđih ogromnih očiju i zlaćane kose suhe od morske soli, koja mu je stala tik iznad očiju. i najljepši osmijeh. i brata blizanca. pušio je stošu.
Post je objavljen 04.09.2008. u 19:25 sati.