|
prijateljstvo je precijenjeno. sve šta ti zapravo treba su usputni prijatelji i jedan ne-usputni s kojim ćeš ić po europi. treba sam sebi bit prijatelj. olakšavajuće. liberating. Veliki Meaulnes. DJ Shadow. Dvopeki. Još dvopeka. Jogurt. Sjajilo, dvajst kuna, srebrni prsten sa ugraviranom posvetom. Španjolski rječnik. Rizle. Paketić 'brooklyn' žvaka. Kava i cigarete kava i cigarete kave i cigarete. High. Wet. Young. Open, makes casual friends quickly. Doesn't mind sleeping on beaches (with an I). Agave. Vatra/S-faktor. The End. Onaj veliki bekpek sa vrećom za spavanje privezanom na dnu. I šalicom koja visi iza. Digitalni fotić otporan na udarce, vodu, loše baterije. Kad si doma, kset. Kset i SC. I kompjutor i kava i cigarete i filmovi i crtići i fax fax fax. Brza gramatika. Fond, but not in love? 1. Airbag 2. National Anthem 3. There There 4. Big Ideas 5. Exit Music 6. Karma Police 7. I Might Be Wrong 8. 15 Steps 9. Paranoid Android 10. No Surprises 11. The Gloaming 12. How to Disappear Completely 13. Pyramid Song 14. Lucky 15. Just 16. Idioteque 17. Street Spirit Encore 18. You and Whose Army? 19. 2+2=5 20. Bones 21. Fake Plastic Trees 22. Everything IIRP *update utorak 14:58* u pozadini svira: koldplej (*blush*) oke oke moram preslušat cede, šta, so soe me! evo- slušam koldplej potajno, zadovoljni?! zakaj nebi slušala koldplej?!!!  heh...khm. doduše taj mi je album zapravo oke. nekak onak fil-gud. "parachutes" se zove. no uglavnom. danas na satu razredne mi prekrasne zajednice naša draga raska je smislila novu igru. djeco, svatko neka na papir napiše tri rečenice da počinju sa ja sam. ajd može i jedna sa ja volim. to me nagnalo na razmišljanje. (opet.) u svakom slučaju, zblokirala sam se. apsolutno nemam apsolutnog pojma o tome šta sam ja, koje su moje osobine. doduše mogu kolko-tolko točno reći što volim, ali ako napišem "volim glazbu", bit ću kao i svih ostalih 34 učenika koji su isto napisali volim glazbu, i to opet neće apsolutno ništa značiti. riječi su zajebana stvar. imaju toliko značenje i u isto vrijeme nemaju značenje. kako da ljudima pokažem da toliko nešto volim da boli, da mi se mali nevažni svijet toliko vrti oko nečega i ovisi o nečemu da je to u neku ruku dirljivo, u neku bolesno, kako da ljudima pokažem svoju bit preko te jedne ili više stvari koje volim svim svojim srcem iako znam da nebi trebala jer me previše zaokupljuje, kad će i svi ostali napisati "volim glazbu" i onda to neće uopće doći do izražaja? možda da napišem obožavam glazbu, mislim si ja. možda da napišem da volim umjetnost u aspektima svakodnevnog života, mislim si, možda netko ekšli razmisli i shvati što želim reći, kako je sve prepuno umjetnosti na svakom koraku, kako je esencija umjetnosti sadržana u tom jednom pogledu koji me toliko prostrijelio i uznemirio moj unutarnji inače uzdrmani svijet, i kako je sve oko mene toliko em umjetno em umjetničko da bi se mogla rasplakati ako bi se u samo jednom trenutku pustila i prestala zavaravati svakodnevnim izmišljenim osobnostima i djelima koji zamjenjuju moje vlastite, tek toliko da nitko nebi posumnjao... prvo i prvo, moj život je jedna velika kriza identiteta. u konkretnom svijetu. no u drugom, apstraktnom, je posve drukčije, sve je savršeno određeno i predodređeno i sve je kako i treba biti, kako je trebalo biti oduvijek i kako će trebati biti zauvijek. oduvijek imam neki čudan nešto da kad sam s ljudima mogu osjetiti točno što oni misle o meni ali samo za mene, prvotno sam mislila da su to moji osjećaji vezani uz određenu osobu, i u većini slučajeva su uzajamno slični osjećaji ljudi prema jedni drugima, ali u nekim ekstremnim situacijama, znam da bi ja nekog gurnula pod tramvaj ako bi mi se pružila prilika, a taj isti bi zamnom skočio/la pod tramvaj, jednostavno sve skupljeno daje mi sliku ne u glavi negdje mi da neku sliku u receptorima koji su zapravo posvuda. ton, držanje, pristup, ne znam ja činjenično što šta znači, već nekak dobim neku okus stavova ljudi prema meni. i tako je bilo otkad znam za sebe. to ne olakšava stvari. mislim da to zapravo svi mogu, da to nije neki dar, ali ne vjerujem da ljudi tome posvećuju pažnju. dakle kako da nekome kažeš tko si? ne znam tko sam. ljudi znaju tko sam. u konkretnom svijetu. ne mogu ti iz svoje perspektive reći tko sam iz dana u dan i tko ću biti sutra jer svaki dan kad se probudim sam drukčija osoba od one koja će navečer leći u krevet. konkretno. doduše mogu artikulirati što volim. ali nema nekog smisla jer će i ostatak razreda napisati isto šta i ja. realistična sam. impulzivna. volim raspravljati o stvarima koje volim. volim muziku. i ljepotu. ne znam točno tko sam. jednostavno ne zvuči dobro. riječi ne nose težinu koju bi trebale nositi. kako da nekom daš do znanja da ga voliš toliko da bi mu dao svoj život? dao svoj život. zvuči klišejasto. i nema težinu koju bi trebalo imati. štedite riječi. doduše moglo bi imati težinu. ako ti išta znači. i cried myself to sleep yesterday. to apsolutno ništa ne znači. nekome. nije uspjelo ni izbliza dočarati eksplozije koje su se morale događati u nekome, zašto zaboga i kada i zbog čega, da bi cry him/herself to sleep. for you i'd bleed myself dry. na kraju krajeva, zar je bitno? nema smisla pokušavati. nisu samo riječi. to su čitavi svjetovi iza riječi. to su ključevi. sredstvo!  bloc party? ovo je najljepša pjesma napisana ikad. IKAD. u povijesti čovječanstva nije bilo ljepše pjesme. vrlo rijetko ili nikad se normalno ljudcko biće neće rasplakati na ovu pjesmu. ako ne burst into tears, onda u sebi. ak vas ova pjesma ne dira, onda imate ozbiljnih, *ozbiljnih* problema. ... Ljeto. Nedjelja. Popodne. Friend-friend conversations. Zaljubljenost, cvijeće, sunce, pulska arena i nalet energije! Un dimanche ŕ la campagne! Duuuugaaaa impesionistička slika I puno sladoleda. Toplo ljeto i kino tuškanac i nema škole. I francuzi koji traže upute za more. Zima. Marks&spencer. Petak popodne. Sutra nema škole. (dream on...) Love show. Snijeg i mećava i kazalište komedija. Kino. Mother-daughter conversations. Kava. Indijski oraščići preliveni čokoladom. Jesen. X Nation. Boyfriend-girlfriend conversations. Vjetrovke. Šareno lišće i bosanska i hercegovačka ulica i velike kuće. Kolač kod vinceka. Eksplozije na nebu. I novi sat u kaptol centru. Proljeće. ......... Prestanak života. Depresija. Uskrs. Religijska praznina. :( ne volim proljeće. ............................................................................................ |
20.01.2007., subota
16.01.2007., utorak
|
Ugl, sad moram ić u školu :( (nick cave je preprezakooon) update. namjerno nisam napisala "APDEJT". prepomodno. ja oću...oću bit ful obrazovana. i načitana onak kvalitetnih stvari. i oću znat dijelove ilijade napamet i citirat poeziju. i onda oću da me svi puste na miru. oću sam cijeli dan šetat i diviti se stvarima i ljudima i ne želim imati toliko poznanika. želim imati lijepo striktno oformljeno društvo s kojim bi mogla ispijati kave unedogled. i onda malo kasnije se želim zaljubiti u nekog uber-kul čovjeka koji se kuži u amerikanu i voli nik kejva. i oću otić živjet negdje onak usred ničega, ali blizu svega, tipa negdje...onak u francusku. negdje prekrasno. i oću bit uber-kul roditelj. i da sve bude ispunjeno ljepotom i slikanjem s temperama i sviranjem gitare i izranjanjem školjaka i kuhanjem paste i skupljanjem grožđa. i onda oću napisat neki best-seler i proslavit se. ali najviše od svega želim biti celine. parižanka koja upozna jessea. bilo bi lijepo biti pijanistica. i ne samo to, već i virtuoz. čudo od djeteta. i onda kad završim sve visoke škole klavira, sa već oformljenom čudnom osobnošću i skandalima oko sebe se preseliti negdje u kanadu u neku vilu u planinama okruženu snijegom i planinama i eksplozivnim krajolikom i samo cijeli dan svirati i svirati i pisati muziku i snimati i stvarati kult pijanista oko sebe do te mjere da postanem pijanistički bog! ili bi bilo lijepo biti žena howe gelba. on ima blog. i na njemu piše koliko voli svoju ženu i djecu i u isto vrijeme snima kolko-tolko dobre andrgraund amerikana albume. i ima sjajne koncerte. "koncerte": *okrene se i prčka po opremi* (publika)"not again" "buuu" "play something!" (on) *okrene se prema publici i nabaci taj neodoljivi vragolasti smiješak te iza dramatične pauze kaže* "it's performance art" *i publika prasne u smijeh svi su zadovoljeni i pali pod čari tog tom vejts/bob dilan/clark gejbl zavodnika i odličnog gitarista* lijepo je kad te netko tako voli kao što howe gelb voli svoju ženu. i djecu. sjećam se kako sam pomislila *zadrži ovo u sebi slikaj to neka ti se ureže u pamćenje* i sjeti se toga...jednog dana. kad ćeš misliti da nema nade. sjeti se. i sjetim se. pomaže. taj trenutak je prošao, nestao zauvijek. samo šta sam ga ja upamtila. pa je i ostao. i lijepo je. ima blog. (ok nije tehnički blog al je neka vrsta dnevnika) bilo bi lijepo to iskusiti. nikad nisam bila povezana s nekim, bilokim, bilo prijateljicom ili bilošta, na taj način. na taj neki platonski/frendovski/možda romantični način. fizička bliskost je nešto daleko jednostavnije i lakše dostupno od one emocionalne. kad sam bila manja sam bila uvjerena da je suprotno. ah svijet je čist. kristalno jasan. vidim sve, znam sve, a što neznam, osjećam. sve mi je jasno. sve mi je jasn. sve mi je jas. sve mi je ja. sve mi je j. sve mi je. sve mi j. sve mi. sve m. sve. ve. e. . .................................................................................................................. |
10.01.2007., srijeda
too late tonight to drag the past out into the light
|
Moje prošlogodišnje novogodišnje odluke (točno ih se sjećam): 1. osnovati bend i ustaložiti redovite probe 2. ispuniti cijelu malu tekicu hipi poezijom 3. otići na hrpe koncerata 4. imati super dečka 5. ponoviti hipi pokret (jebiga jedan je život, zašto ne i ove godine?!) 6. upisati rok-akademiju 7. poskidat hrpe uber-kewl albuma i naravno upotpuniti dylan kolekciju Prva se ispunila. Ali onda me cijela bend-stvar prošla. Da mi je tad netko rekao da će me goruća želja za lid gitarom u nekom superiška bendu sa čru ljudima proć za manje od 6 mjeseci, nazvala bi ga luđakom. Druga se ispunila. I onda sam bacila tu teku, prije toga sam naravno istrgala stvari koje mi se kolko tolko još uvijek sviđaju. Treća se itekako ispunila. Ovo je bila godina koncerata, baby! Četvrta se kolko-tolko ispunila, ali to je prejadna i pre...khm...nostalgično/depresivna/sramotna tema. Za petu sam bila stvarno zagrijana jedno dva tjedna al me cijela hipi stvar prošla dosta brzo. Ipak je 2005. bila *prava* hipi godina. Iz cijele hipi faze preživjeli su samo floydi i hrpica poskidane psihodelije. I naravno, neki kultni uber-kewl čru hipi devedei koje sam kao i sve ostale uber-kewl čru stvari naručila sa amazona. Sedmu sam narafski ispunila (nagalasak na drugi dio), ali ne u potpunosti. Dylan & The Dead iz principa ne skidam. Ono što mi je stvarno obilježilo 2006. godinu je bilo moglobisereć nadfaziranje faza. Nakon svih mogućih faza koje sam prošla, 2006. je uvela...pa rezime svega toga i otvaranje uma novim stvarima. Muzički to je značilo da najbolje ostaje (narafski floydi, bob i još par njih), te se ostatak nadograđuje (RADIOHEAD). Literarano sam prerasla prvobitno oduševljenje beat-pjesnicima (ipak su malčice precijenjeni, ajd) i novi svijet čitanja stvari koje se *meni* sviđaju, ne zbog njihovog kakti kultnog statusa. Otkrila čari max-adsla. I da slovenska televizija ponekad zna imat fakat kewl filmiće. I da, snap! Moj razbu ime hrpice kewl filmova skrivenih u ormaru! Damn him. Izmjenila sam društva nekoliko puta. Potvrdila status introvertirano-ekstrovertirane nečega. I stvarno ako bi išla na prste jedne ruke nabrojit ljude koji su me promijenili, probudili, i sve to skupa, svi bi bili iz 2006. Narafski, glupo je nabrajat jer bi se pridružila hrpici drugih trebastih djevojčica koje nabrajaju svoje frendice na kraju svakog posta [no pun intended]. Gitara me uhvatila. Pa prošla. Ali ostala. Kao i sve ostalo. Meh. I odluke se ekšli isplate. Ak pogledate gore, drito sam ispunila 6/7. Moje ovogodišnje novogodišnje odluke: 1. otić na još više koncerata ( i nać nekog kretena ko će ić samnom i izgledat dashing i kewl i plaćat mi upad i skompat se sa ferovcima etc) 2. počet se ufuravat u jazz i sve podvrste jazza (era rocka jenjava :( )(ovaj put za ozbiljno! prelazim osnove. i u tome će mi narafski pomoći najbolji cede šop ikada-svi znamo na koji se misli.) 3. više čitat. definitivno. 4. skrpat se nekom uber-kewl bendu pod vokale. 5. doduše možda bi prvo bilo bolje da se opet upišem na pevanje. to je bilo fakat zabavno. kad sam išla na pevanje, mislim. otkrih tako da sam totalni sakr na ovacije publike end šit. etenjšn hor, laički rečeno. 6. i oću se upisat na neki tečaj kreativnog pisanja il neš. čula sam da ima u buksi ? 7. prestat se kurit sa stvarima koje nemrem promijenit 8. oh! oh! skoro zaboravih. uključit se u VCZ (to je jedna prekul organizacija-volonterski centar zagreb-organiziraju protestiranja end šit) Hm. It's a challenge. *Note to self: manje slušaj cata stevensa*. Iliti yusuf islama. Al kad je father and son fakat prekrasna pjesma :( Tako istinito. Ok u normalnim okolnostima mi se i nebi sviđala lirički, al eto. Neko emerasto raspoloženje me drila. Moja frizerka. Prvo i prvo, ona je toutli elitistička frizerka. Ima neku mističnu prisutnost, doslovce je umjetnica sa škarama. Kao da je kiparica, a tvoja kosa je glina. Ugh...ok zaboravimo ovo zadnje. Uglavnom, ima prekrasnu kraću plavu kosu i prekrasne plave oči uokvirene jedva vidnom maskarom i crveni ruž koji joj tako naglasi mliječno-savršeni ten da je to nešto strašno. Ali najviše što me fascinira kod nje je da kad priča, nešto i kaže. Znate ono *you're talking a lot, but you're not saying anything* (damn, sad ću opet sanjat američki psiho :(, ok psycho killer nema neke veze sa američkim psihom, al jbga!). E, to kod nje ne postoji. Koncizna je i jezgrovita i sve njene riječi imaju težinu. Ona nije frizerka, već umjetnica. Jasminka Kos se zove, i ona je jedina koja je ikada zadovoljila prohtjeve moje majke (um...ignorirajte kinky asocijacije...). Trast mi on dis. Moja majka ima nepogrešivi filing za frizere. Samo najbolji. Hmm. Za svaku godinu u biti mogu pridodat neki radiohead lirik. Moglo bi se reć za 2005./2006.--> Grow my hair... grow my hair I am jim morrison Grow my hair... I wanna be wanna be wanna be jim morrison Here we are, with our running and confusion And I dont see no confusion anywhere (iss thom fakat veli u jednoj ironičnoj usporedbi ono kaj mi ostali smrtnici nemremo kroz knjige i godine pokušavanja) a za 2006./2007. hmm ajd evo lirik za 2006. prikladan--> I wanna live, breathe I wanna be part of the human race I wanna live, breathe I wanna be part of the human race, race, race, race omg omg omg imam radiohead napadaaaaajjjj  *ISS NE OPET FLEŠ-BEK IZ BUDIMPEŠTEEEE....daj me ubi čoeče ja se tak znam zbedirat to fakat nije u redu.* *radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam radiogazam* a daj se pokopajte. tolko savršenstvo bi trebalo bit zakonom zabranjeno. samim postojanjem mi se rugaju. godammit thom! |
06.01.2007., subota
 Sretan rođendan dragom nam Rogeru Keithu "Sydu" Barretu! Mogla bi se raspisat nadugo i naširoko (čitaj: kopi-pejstat s vikipedije) o njegovom životu i o tome kako je bio golemi utjecaj i inspiracija na sve koji su došli iza njega (vjerojatno i hoću :( ), ali pretpostavljam da ste svi informirani i znate ponešto o ovom genijalnom i podcjenjenom prekrasnom umu. (za slučaj da niste- syd i flojdi) Svi se još dobro i predobro sjećamo tog ne-tako-davnog datuma koji nam je obilježio ostatak života ( :p, ok, *nekima* ) i promijenio tijek povijesti. Da, 7.7. Čini se kao da je to bilo jučer. Sjećam se samo jedne upečatljive poruke na taj fatalni dan, poruka koja je izgovorila sve čega sam se pribojavala svih ovih godina floyd-fanatizma. To je dakako poruka od MsFloyd, moje jedine prave floyd drugarice u stvarnom svijetu, koja je glasila: "It has begun." U prijevodu, počelo je. Što je počelo? Početak kraja. Pink Floyda kakvog znamo i volimo. S tim je željela reći da su počeli odumirati. Syd je bio najmlađi član, drugi po redu je David, pa Rick pa Roger. Svi smo se nadali da će Roger prvi odapet papke. No godine zlouporabe halucinogenih opijata, dijabetičarstvo, bipolarni poremećaj, dijagnosticirani rak potkraj svibnja 2006.-koji je zapravo bio pravi uzrok smrti-a koji nije prouzročen psihodeličnim uvjerenjima mladosti (btw,digresija- još jedna žrtva bipolarnog poremećaja, kao i svi drugi genijalni kreativni umovi) učinili su svoje.  No, zaboravimo na to i usredotočimo se na jedan daleko važniji i ljepši datum koji je zapravo započeo sve. 6.1.1946. Na ovaj dan prije...61 godinu. Danas bi Syd imao 61 godinu. To je stvarno premalo. Mogao je bar još toliko poživjeti... Ugh ovo previše deprimira... Bio je nevin i genijalan, glavna strast mu je bilo slikarstvo, fotografija, vrtlarstvo. Nije volio da ga se podsjeća na ranu mladost i početak floyda. Ostao mi je misterij. Kad sam prvo počela slušati floyde, nije me previše impresionirao. Znala sam za njegov kultni status, ali nije me dirao, bio mi je samo slatki i sladunjasto psihodelični i ništa više. Liriksi me nisu impresionirali, bili su mi odviše nevini i dječje napisani. Muzika je bila koliko toliko dobra, ali su mi draže bile kasnije faze floyda. A i previše mi se činilo pomodno povlačiti za njime. Bio je već previše utjecajan.  ....... (samo da neke izutjecane nabrojim-s vikipedije, naravno- Paul McCartney, Pete Townshend and David Bowie were early fans; Jimmy Page, Brian Eno, and The Damned all expressed interest in working with him at some point during the 1970s. Indeed, Bowie recorded a cover of "See Emily Play" on his 1973 album Pin Ups. On a VH1 program, honouring rock bands and artists, Pete Townshend gave a speech honouring Syd Barrett, and telling a story where he told Eric Clapton that he had "to come see this guy play", who was Barrett. Townshend called Barrett legendary. Barrett's decline had a profound effect on Roger Waters's songwriting, and the theme of mental illness would permeate Pink Floyd's later albums, particularly 1973's Dark Side of the Moon and 1979's The Wall. One track from Dark Side of the Moon, entitled "Brain Damage", contained a specific reference on this issue: "the band you're in starts playing different tunes". Wish You Were Here (1975) was a conscious tribute to Barrett with the song "Shine On You Crazy Diamond" being completely devoted to him. Other artists that have written tributes to Barrett include his contemporary Kevin Ayers (of the Soft Machine), who wrote "Oh Wot a Dream" in his honour (Barrett provided guitar to an early version of Ayers' "Singing a Song in the Morning"). Barrett fan Robyn Hitchcock is repeatedly compared to Barrett, has covered many of his songs live and on record, and has paid homage to his forebear with the songs "The Man Who Invented Himself" and "(Feels Like) 1974". The Television Personalities' track "I Know Where Syd Barrett Lives" from their 1978 album And Don't the Kids Love It is another tribute. R.E.M. have covered the haunting "Dark Globe",' as have Soundgarden, Placebo and Lost and Profound. Plasticland has covered "Octopus" and recorded it for the Syd Barrett tribute LP Beyond The Wildwood. The Smashing Pumpkins have covered "Terrapin", and Pink Floyd's own David Gilmour frequently includes the song - as well as other Barrett compositions such as "Dominoes", "Arnold Layne" and "Astronomy Domine" - in his live shows. Gary Lucas and Voivod have covered "Astronomy Domine". The Industrial collective Rx composed of Kevin Ogilvie, aka Nivek Ogre, and Martin Atkins has recorded a version of "The Scarecrow". At the Drive-In's frontmen (now the main members of The Mars Volta) covered "Take Up Thy Stethoscope and Walk" (a Waters' song that features one of the speediest performances by Barrett), and have claimed that they tried constantly to emulate The Piper at the Gates of Dawn's sound in their music. The Mars Volta recently covered Piper's "Interstellar Overdrive." Slowdive covered "Golden Hair", which was a Syd Barrett version of the poem by James Joyce, on their EP Holding Our Breath. Phish have performed several Barrett solo songs in concert, including "Love You", "Terrapin", "Baby Lemonade", "It's No Good Trying", and the Piper at the Gates of Dawn track "Bike". Jay Farrar covered "Lucifer Sam" on his live record Stone Steel and Bright Lights. Other artists/bands that have claimed influence and/or covered Barrett's work include Étienne Daho, This Mortal Coil, Marc Bolan, The Jesus and Mary Chain, Robert Smith (of The Cure), Daniel Smith (of Danielson Famile), Johnny Marr (formerly of The Smiths), Kevin Shields (of My Bloody Valentine), Primal Scream, Voivod, XTC, The Libertines, Animal Collective, Ghost, Dirty Pretty Things, The Beta Band, Lone Pigeon, Julian Cope, Robyn Hitchcock, The Flaming Lips, R.E.M., Mercury Rev, Nicodemus #9, Replicants (featuring former members of Tool and Failure), East Bay Ray (of the Dead Kennedys), Camper Van Beethoven, The Three O'Clock, Pearl Jam, Bauhaus/Love and Rockets, Elevator To Hell, Steve Righ? of Mindless Self Indulgence, Omar Rodriguez-Lopez (of The Mars Volta), The Melvins, Transatlantic, moe., Phish, Dream Theater, Graham Coxon (formerly of Blur), John Frusciante (of the Red Hot Chili Peppers), Aaron North (formerly of the Icarus Line and currently with Nine Inch Nails) Eppo, Skobot Bzzzz, the Vinyl Skyway, and most bands in the Elephant 6 collective, such as Of Montreal; many of these artists have or claim a distinct Barrett influence in their music, with regard to the style of his rhythm and lead guitar, his sonic experimentalism or his songwriting. Scotish rock band Idlewild also mentioned Syd in the chorus of the single "When I Argue I See Shapes".) ...  No, nakon nekog vremena me jednostavno pogodio njegov genij. Nakon što se ufuraš u te stvari, tek vidiš da je on bio...pa, bog. Ostao je dijete, zadržao je nevinost i naivnost, ali je svejedno otišao tamo gdje nijedan drugi nije nikada otišao. Bio je slatki i kul, to su dvije nepobitne stvari. Ako mi ne vjerujete, možda ćete vjerovati muzici.hr *kopi-pejst* 10 razloga zašto je Syd Barrett bio cool lik Povodom prerane smrti Syda Barretta, 7.7.2006., (ISPRAVAK: ROĐENDANA) originalnog člana Pink Floyda i jednog od ikona britanskog psihodeličnog rocka kasnih šezdesetih, donosimo deset poznatih i manje poznatih činjenica iz njegove biografije. Evo 10 razloga zašto je, po našem mišljenju, 'ludi šeširdžija' bio cool lik: 1. Osnovao grupu Pink Floyd. 2. Nadjenuo bendu neobično ime psihodeličnog prizvuka (nomen est omen, bar dok je Syd bio u Floydima) posudivši ime odnosno prezime dvojice opskurnih bluzera (Pink Anderson, Floyd Council). Usput, Barrett se 'zagrijao' za glazbu preslušavajući stare blues i jazz ploče. Prvi instrument koji je naučio svirati bio je banjo. 3. Prvi album Pink Floyda "The Piper At The Gates Of Dawn", klasik psihodeličnog rocka, u potpunosti je snimljen pod Sydovom kreativnom palicom. Osim što je bio autor 9 od 11 pjesama na albumu (preostale dvije - "Interstellar Overdrive" i "Pow R. Toc H.", potpisuju svi članovi benda), razradio je i nekoliko jedinstvenih tehnika sviranja i pjevanja - upotrebljavao je Zippo upaljač pri sviranju gitare kako bi dobio distorziran zvuk i feedback, a 'rasuo' je i niz potpuno bizarnih vokalnih dionica po čitavom albumu. 4. Barrett je pisao pjesme pune nadrealnih, začudnih, živopisnih sličica, često inspiriranih dječjom književnošću (uostalom, naslov prvog albuma Pink Floyda je preuzet iz Sydu najdraže dječje knjige "The Wind In The Willows"). Njegova mašta je tako oblikovala pjesme o pričama za laku noć ("Matilda Mother"), magičnim mačkama ("Lucifer Sam"), ukrašenim biciklima ("Bike"), strašilima ("The Scarecrow"), patuljcima ("The Gnome") pa čak i o tipu koji je strpan u zatvor jer je krao žensko donje rublje ("Arnold Layne", pjesma koju je BBC uredno odbijao emitirati). 5. Nema sumnje da je Syd utjecao na The Beatlese i njihovo remek-djelo "Sgt. Pepper's Lonely Heart's Club Band" (i obratno). Naime, oba benda su svoje albume ("The Pipers" i "Sgt. Pepper") snimali istovremeno u studijima Abbey Roada. Paralelno je tekla komunikacija i kreativna interakcija između Floyda i The Beatlesa. 6. Jednu od svojih pjesama Syd je nazvao "Let's Roll Another One", no te 1967., kad je stvar napisana, diskografska kuća nije dopustila njeno snimanje. Barrett se dosjetio jadu promijenivši stihove. Pjesma je objavljena pod imenom "Candy And A Current Bun". 7. Unatoč mentalnoj nestabilnosti i problemima s drogom, zbog kojih je morao napustiti Floyde, Barrett je snimio dva prilično cijenjena solo uratka - "The Madcap Laughs" i "Barrett". Na albumima, koji se opiru bilo kakvom pospremanju u žanrovske ladice, ponovno je došao do izražaja njegov osjećaj za začudnost ("Baby Lemonade", "Golden Hair"). Članovi Pink Floyda su na oba albuma priskočili u pomoć - Waters i Gilmour su ih producirali, a Wright je na "Barrett" i svirao. 8. Jedan od najboljih albuma Pink Floyda - "Wish You Were Here", svojevrstan je tribute Sydu Barrettu. Tako, naprimjer, pjesma "Have A Cigar" opisuje detalje prvog susreta Pink Floyda s predstavnicima EMI-a 1967. "Shine On You Crazy Diamond", pak, iskrena je i dirljiva posveta prijatelju čiju su umjetničku viziju preuzeli u amanet, a kult 'ludog šeširdžije' predano njegovali svih ovih godina. 9. Lista onih koji su Syda Barretta imenovali svojim uzorom predstavlja svojevrsni "Who's Who" u rock muzici posljednjih trideset godina: This Mortal Coil, Marc Bolan, David Bowie, The Jesus And Mary Chain, Robert Smith (The Cure), Johnny Marr (ex-The Smiths), Kevin Shields (My Bloody Valentine), Primal Scream, Voivod, The Libertines, The Beta Band, Julian Cope, Robyn Hitchcock, The Flaming Lips, R.E.M., Mercury Rev, East Bay Ray (The Dead Kennedys), Camper Van Beethoven, Pearl Jam, The Melvins, Phish, Dream Theater, Graham Coxon (ex- Blur), John Frusciante (RHCP). 10. Kad su tribute albumi ušli u modu kasnih '80-ih godina, jedan od prvih - "Beyond The Wildwood", bio je posvećen upravo Sydu. Drugi - "On A Distant Shore", izdan je 2004. godine. --------- Da, on je stvarno bio (i ostao) kul :D No, najvažnije od svega, začeo je pink floyd i neusporedivo s biločim užasno puno utjecao na floyde, i zato ga ipak najviše poštujem i volim :) Hvala na floydima, syd!   |
01.01.2007., ponedjeljak
rutinski post: Nova godina...
|
I tako.... Božić i Nova godina su nam još jednom prošli... Po 15 put u mom malom životu.... I tako je prokleto brzo prošlo, nisam se ni okrenuti stigla. Sve, od adventa, preko Božića i tjedna prije Nove godine, pa i sama cijelonoćna proslava Nove godine mi je tako bolesno brzo projurila, kao da nisam ni bila. Poučena iskustvom novogodišnje noći, da se bacim na novogodišnja odluke: 1) nikad se napit na tulumu više ikad ikad 2) nikad ne radit ne primjerene stvari pod utjecajem alkohola (ovo se zapravo poradzumijeva pod 1) koje ostavljaju neizbrisive posljedice u glavama drugih ljudi (i sebe) 3) postaviti moralne i etičke (jel to jedno te isto?) granice 4) hm hm više vježbati gitaru ... Tako dugo nisam ništa osjećala. Tu i tamo, povremeni tračak veselja ili tuge, ali tako blag i tih, da moraš stvarno biti umiren da bi ga osjetio. I onda je najgore kad te lupi krivnja. Misliš si, zajebi sve, idemo do kraja, kad ćeš ak ne na novu godinu! I onda se napiješ i izvodiš retardirane gluposti koje ljudi pamte, a zapravo i ne znače ništa. I onda se osjećaš krivo. I to te lupi i protrese i strese i konačno shvatiš da se nebi trebao tako pustiti i da ti nije za sve svejedno kako si mislio. Ah, ljudi moji, to je život. I krinja je praktična stvar. Naučiš nešto. Iako ja već neko vrijeme nisam ništa naučila iz krivnje, ovo je Nova godina, i broj jedan odluka jest: tam Tam tam 1) uči iz vlastitih pogrešaka ( i tuđih ) To je to od mene za ovaj mjesec, prvi blagoslovljeni mjesec, sretna vam bila Nova 2007.! ............ Ne, ne, ne i NE! Zaboravite ovo sve gore. To...ma to sve još uvijek vrijedi, ali ne dočarava moje unutarnje stanje, pa ajmo ispočetka. Znate onaj osjećaj kad neš totalno zajebeš, i onda te lupi krivnja (mda, gore spomenuto), i onda te neki unutarnji mazohistički poriv tjera da se sjetiš ostalih stvari koje si napravio, samo da bi se doveo do sloma živaca? Ok, vjerojatno ne, jer sam ja ipak van of a kajnd XD No, uglavnom, DA, radila sam sranja (i ne mislim samo na novogodišnji tulum). I to gadna sranja. Ali to nije d pojnt. D pojnt je da sam se do sada nekako uvijek uspijevala vratiti u normalu, postati dobra osoba opet, i suzdržavati se od daljnjih ispada. No, povećana količina zlodjela sa moje strane u zadnje vrijeme, i taj golemi nalet krivnje koji me podsjetio da nisam svetica kakva sam mislila da jesam, nego da znam biti danonoćni bič, to me sve dovelo do zaključka da pod hitno moram smislit novu novogodišnju odluku. 1) BITI BOLJA OSOBA. Ljudi, čuli ste, više ne tračam. Više ne lažem, ne psujem, ne pijem, ne pušim, ne jedem ugljikohidrate, ne odgovaram drsko roditeljima, ne bludničim, ne ubijam. Da znam, vjerojatno ću sutra to sve prekršiti (pogotovo ovu zadnju), ali važna je namjera i važno je bar da težim ka tom novogodišnjem cilju. Nisam napisala *savršena*, već *bolja*. I svi vi koji ovo pročitate, dajem vam dozvolu da me opalite po čimgod čim jednu od ovih prekršim (pogotovo ovu zadnju :p) ............... This day wasn't. Like so many other days. Lining up in rigid rows like tin soldiers. Days swallowed by distances. Days outnumbered. Helplessly gazing at trains of time, we fool ourselves. Routinalizing, rationalizing, analizing, quoting, recycling. |
