|
prijateljstvo je precijenjeno. sve šta ti zapravo treba su usputni prijatelji i jedan ne-usputni s kojim ćeš ić po europi. treba sam sebi bit prijatelj. olakšavajuće. liberating. Veliki Meaulnes. DJ Shadow. Dvopeki. Još dvopeka. Jogurt. Sjajilo, dvajst kuna, srebrni prsten sa ugraviranom posvetom. Španjolski rječnik. Rizle. Paketić 'brooklyn' žvaka. Kava i cigarete kava i cigarete kave i cigarete. High. Wet. Young. Open, makes casual friends quickly. Doesn't mind sleeping on beaches (with an I). Agave. Vatra/S-faktor. The End. Onaj veliki bekpek sa vrećom za spavanje privezanom na dnu. I šalicom koja visi iza. Digitalni fotić otporan na udarce, vodu, loše baterije. Kad si doma, kset. Kset i SC. I kompjutor i kava i cigarete i filmovi i crtići i fax fax fax. Brza gramatika. Fond, but not in love? 1. Airbag 2. National Anthem 3. There There 4. Big Ideas 5. Exit Music 6. Karma Police 7. I Might Be Wrong 8. 15 Steps 9. Paranoid Android 10. No Surprises 11. The Gloaming 12. How to Disappear Completely 13. Pyramid Song 14. Lucky 15. Just 16. Idioteque 17. Street Spirit Encore 18. You and Whose Army? 19. 2+2=5 20. Bones 21. Fake Plastic Trees 22. Everything IIRP *update utorak 14:58* u pozadini svira: koldplej (*blush*) oke oke moram preslušat cede, šta, so soe me! evo- slušam koldplej potajno, zadovoljni?! zakaj nebi slušala koldplej?!!!  heh...khm. doduše taj mi je album zapravo oke. nekak onak fil-gud. "parachutes" se zove. no uglavnom. danas na satu razredne mi prekrasne zajednice naša draga raska je smislila novu igru. djeco, svatko neka na papir napiše tri rečenice da počinju sa ja sam. ajd može i jedna sa ja volim. to me nagnalo na razmišljanje. (opet.) u svakom slučaju, zblokirala sam se. apsolutno nemam apsolutnog pojma o tome šta sam ja, koje su moje osobine. doduše mogu kolko-tolko točno reći što volim, ali ako napišem "volim glazbu", bit ću kao i svih ostalih 34 učenika koji su isto napisali volim glazbu, i to opet neće apsolutno ništa značiti. riječi su zajebana stvar. imaju toliko značenje i u isto vrijeme nemaju značenje. kako da ljudima pokažem da toliko nešto volim da boli, da mi se mali nevažni svijet toliko vrti oko nečega i ovisi o nečemu da je to u neku ruku dirljivo, u neku bolesno, kako da ljudima pokažem svoju bit preko te jedne ili više stvari koje volim svim svojim srcem iako znam da nebi trebala jer me previše zaokupljuje, kad će i svi ostali napisati "volim glazbu" i onda to neće uopće doći do izražaja? možda da napišem obožavam glazbu, mislim si ja. možda da napišem da volim umjetnost u aspektima svakodnevnog života, mislim si, možda netko ekšli razmisli i shvati što želim reći, kako je sve prepuno umjetnosti na svakom koraku, kako je esencija umjetnosti sadržana u tom jednom pogledu koji me toliko prostrijelio i uznemirio moj unutarnji inače uzdrmani svijet, i kako je sve oko mene toliko em umjetno em umjetničko da bi se mogla rasplakati ako bi se u samo jednom trenutku pustila i prestala zavaravati svakodnevnim izmišljenim osobnostima i djelima koji zamjenjuju moje vlastite, tek toliko da nitko nebi posumnjao... prvo i prvo, moj život je jedna velika kriza identiteta. u konkretnom svijetu. no u drugom, apstraktnom, je posve drukčije, sve je savršeno određeno i predodređeno i sve je kako i treba biti, kako je trebalo biti oduvijek i kako će trebati biti zauvijek. oduvijek imam neki čudan nešto da kad sam s ljudima mogu osjetiti točno što oni misle o meni ali samo za mene, prvotno sam mislila da su to moji osjećaji vezani uz određenu osobu, i u većini slučajeva su uzajamno slični osjećaji ljudi prema jedni drugima, ali u nekim ekstremnim situacijama, znam da bi ja nekog gurnula pod tramvaj ako bi mi se pružila prilika, a taj isti bi zamnom skočio/la pod tramvaj, jednostavno sve skupljeno daje mi sliku ne u glavi negdje mi da neku sliku u receptorima koji su zapravo posvuda. ton, držanje, pristup, ne znam ja činjenično što šta znači, već nekak dobim neku okus stavova ljudi prema meni. i tako je bilo otkad znam za sebe. to ne olakšava stvari. mislim da to zapravo svi mogu, da to nije neki dar, ali ne vjerujem da ljudi tome posvećuju pažnju. dakle kako da nekome kažeš tko si? ne znam tko sam. ljudi znaju tko sam. u konkretnom svijetu. ne mogu ti iz svoje perspektive reći tko sam iz dana u dan i tko ću biti sutra jer svaki dan kad se probudim sam drukčija osoba od one koja će navečer leći u krevet. konkretno. doduše mogu artikulirati što volim. ali nema nekog smisla jer će i ostatak razreda napisati isto šta i ja. realistična sam. impulzivna. volim raspravljati o stvarima koje volim. volim muziku. i ljepotu. ne znam točno tko sam. jednostavno ne zvuči dobro. riječi ne nose težinu koju bi trebale nositi. kako da nekom daš do znanja da ga voliš toliko da bi mu dao svoj život? dao svoj život. zvuči klišejasto. i nema težinu koju bi trebalo imati. štedite riječi. doduše moglo bi imati težinu. ako ti išta znači. i cried myself to sleep yesterday. to apsolutno ništa ne znači. nekome. nije uspjelo ni izbliza dočarati eksplozije koje su se morale događati u nekome, zašto zaboga i kada i zbog čega, da bi cry him/herself to sleep. for you i'd bleed myself dry. na kraju krajeva, zar je bitno? nema smisla pokušavati. nisu samo riječi. to su čitavi svjetovi iza riječi. to su ključevi. sredstvo!  bloc party? ovo je najljepša pjesma napisana ikad. IKAD. u povijesti čovječanstva nije bilo ljepše pjesme. vrlo rijetko ili nikad se normalno ljudcko biće neće rasplakati na ovu pjesmu. ako ne burst into tears, onda u sebi. ak vas ova pjesma ne dira, onda imate ozbiljnih, *ozbiljnih* problema. ... Ljeto. Nedjelja. Popodne. Friend-friend conversations. Zaljubljenost, cvijeće, sunce, pulska arena i nalet energije! Un dimanche ŕ la campagne! Duuuugaaaa impesionistička slika I puno sladoleda. Toplo ljeto i kino tuškanac i nema škole. I francuzi koji traže upute za more. Zima. Marks&spencer. Petak popodne. Sutra nema škole. (dream on...) Love show. Snijeg i mećava i kazalište komedija. Kino. Mother-daughter conversations. Kava. Indijski oraščići preliveni čokoladom. Jesen. X Nation. Boyfriend-girlfriend conversations. Vjetrovke. Šareno lišće i bosanska i hercegovačka ulica i velike kuće. Kolač kod vinceka. Eksplozije na nebu. I novi sat u kaptol centru. Proljeće. ......... Prestanak života. Depresija. Uskrs. Religijska praznina. :( ne volim proljeće. ............................................................................................ |
