25.02.2007., nedjelja



LAST FM JE...WOW.
wow.



:)


svaki dan trilijun ljudi uđe i izađe iz mcdonaldsa u jurišićevoj.
tako i ja jučer.
kao i uvijek, dođoh do kase, izrecitirah želje i gurnem liku lovu pod nos.

uhhhmmm ja ćuuu....meksandej od karamele. *da 10 kuna*

DOBAR DAN.

čujem s druge strane pulta.
dignem pogled
i shvatim
u tom jednom trenutku
gledanja u najtužniju osobu na svijetu
shvatim da cijeli život samo prolazim pored ljudi
ne shvaćajući da su to ljudi
da imaju unutarnji svijet, želje i aspiracije, interese, strahove, stajališta,
ne shvaćajući da ovaj dečko-službenik koji bi mi trebao dat sladoled isto zavrjeđuje da ga se pozdravi
i shvativši to
da ga nisam ni pogledala
da sam toliko sebična da ga nisam doživjela kao čovjeka
shvatila sam kolko sam govno od čovjeka
ali ne samo ja
i tako mi se slomilo srce u tom jednom trenutku
dok sam gledala u najtužniju osobu na svijetu
tog mcdonalds službenika
da sam osjetila nagon da ga molim za oprost što nisam rekla dobar dan
što svaki dan prođem pokraj 9485709847 ljudi bez da sam svjesna da su to ljudi
(otoci koji čekaju na nalaženje)
i što sa službenicima svi postupamo na neljudskoj razini
što nas je 21.stoljeće dovelo do robotiziranosti

i kažem ja njemu
dobar dan
i nisam ga mogla u oči pogledati
toliko me bilo sram šta si zabrijavam da nisam toliko sebična zapravo
a u stvarnom svijetu sam valjda najsebičnija osoba na svijetu
ni drugi ljudi ne pozdravljaju
dobro i drugi ljudi su sebični
ali to uopće nije bitno
jer sam ja opet najsebičnija
jer moram živjet s tim
u svom svijetu.

i pitam ga ja kako je
jer je stvarno izgledao kao najtužnija osoba na svijetu
i u onoj gužvi
na pola puta između sladoleda od karamele i mene
uspostavljena je komunikacija
čak dostojna ljudi
i kaže on kako je loše
tako tužnim i bolno iskrenim ali ogorčenim glasom
što ga nitko ne primjećuje
što nitko nikoga ne primjećuje
i stvarno sam ostala bez teksta
ne tom čitavom situacijom nego zbog svoje zadrtosti
kako prije nisam primjećivala službenike u mcdonaldsu.

i istim monotonim glasom me pitao dali mi je to šalabahter na ruci.
ja rekoh je.
i istim monotonim glasom on će- aha
i uzme pare.
i to je kraj naše komunikacije.

ali ne samo to
najgore od svega je
šta ja to nemam nikome ispričati
i natjerati nekoga da shvati što sam ja shvatila
svi ljudi kojima bi to ispričala
bi me ili gledali kao luđakinju
ili rekli neko ultrapovršno sranje
da se ne opterećujem s takvim stvarima
što je apsolutno sranje
i prije bi se složila s tim ali sad kužim kako je to sranje da ne može biti veće
i treba se itekako opterećivati sa stvarima
ili bi rekli neš tipa
svatko bira šta će bit pa čak i službenik u mcdonaldsu
i stvarno mi nije jasno
kako netko može tako krivo shvatiti aspekt cijele priče
ugl nije bitno.
nego.
tako hoću pričati s holdenom.
da li postoji itko na svijetu s kim bi mogla pričati kao s holdenom.
kao s nekim ko nije robot i oklop.
s nekim ko ima dovoljno ljudskosti da reagira na takve stvari.
i s nekim tko bi ekšli shvatio šta pokušavam reć.
tehnički, postoje.

- 20:20 - Komentari (21) - Isprintaj - #

19.02.2007., ponedjeljak

moji utjecaji.


e to je utjecaj.

da sindrom.
otvorena usta
kimanje s glavom
i tiho
prozboravanje
jedva čujnog
"da".

stvarno sam ga zavoljela.
eliota.

da, fakat.
sve za šta sam se ikad držala
je enourmous pile of SHIT.
toe fakat
anbilivbl
onak
cijeli život
smo slijepi
jer odlučujemo biti slijepi
gluhi
jer želimo bit gluhi
glupi
jer želimo bit glupi više od svega.

I have measured out my life with coffee spoons.

Htjedoh još reći. Hm. Šta htjedoh još reći.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
cerekcerekcerekcerekcerekcerekcerekcerek (ukradeno keksu)

Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us
meryl streep je bila toutli prekrasna kao mlada.

preozbiljni postovi.
siriousli.treba mi neki
komik rilif
.
naughty

OTOK
kao što nam neki ljudi jako pašu
a s kojima svejedno nismo best-frendovi
tako postoje određena mjesta
za koje nas vežu posebni osjećaji pripadnosti
i želja da što više vremena tamo provedemo
i postanemo domaći iako još taj status nismo dostigli
ali se volimo zavaravati da jesmo
no svejedno volimo to mjesto kao drugi dom.
i pobogu zašto pišem u 1.licu plurala
dakle da ne duljim.
otok.
čim uđeš u otok, otvori ti se pogled na jedan posve skriven svijet
uvučen u neku malu uličicu
u neku jadnu zgradu
nikad nisi pomislio da bi takvo što moglo biti
u nekoj takvoj zgradi
takvoj ulici
i kad uđeš unutra
prvo ti se čini kao svaki drugi kafić
ali kad bolje pogledaš
to definitivno nije kao svaki drugi kafić
to je potpuna suprotnost od svakog drugog kafića
to nije kafić!
nazvati otok kafićem je u potpunosti degradirajuće
jer je to toliko više od kafića
sve je tako lijepo i homie i dotjerano
i piti kavu u otoku je gotovo nadrealno iskustvo
jer te ta domaća atmosfera
i pristupačnost siniše(cerek)
u ljudima izvlače ono najbolje
i znate ono kad ste s nekim na kavi
i neka je napetost između vas?
tog u otoku nema
jer si praktički kod nekog doma
razne vrste stolica, naslonjači, škrinja predviđena za stavit noge na to,
velvet stolice, kauči, sve puno tajnih prostorijica
i vrata i postera, slika, svega i svačega
i onda je tu još siniša
kojeg sam već spomenula al moram još jednom jer je presavršen
koji ti ne želi točit alkohol ak ne veliš da imaš iznad 18
na što se on beskrajno čudi
ali, milostiv kakav je, na kraju popusti
i taj đuboks
i ti prozori
i taj šank
i kompjutor u ormaru
i stolice u dvorištu
i veeeeliko ogledalo kad uđeš
sve to čini otok
duševnim domom mnogih
i iako nejdemo često tamo
(džis :( )
imamo masnu želju ići često tamo
jer u otoku se sklapaju prijateljstva
otok je nadrealan
otok je zakon
i još rade dobru kavu.

twewewewe

žedno uho
weweweweeeeeeeeeee
moje uho je
jako žedno
weweweweweweeeee
of montreal sviraju. možda.

u svakom slučaju
praznina
praznina
praznina
ou ou so praznina

oću onak za nekim toutli poludit
i bit inkredibli in luv

Image Hosted by ImageShack.us
- 16:55 - Komentari (44) - Isprintaj - #

14.02.2007., srijeda

hepi hepi hepi!



Danas si totalno kupujem čokoladu.
Onu milku sa srčekima.
Mmmmm

Ljudi, ja fakat volim valentinovo!
Zašto?
Dvije riječi.

SELF-LOVE.



something i love....myself!
mwahahaha

siriozli, dou.
aj luv.....
ajs krim.
penkejks.
papijz.
gitarz.
rok konserts.
eni kajnd of konserts.
setrdej najts.
frajdej ivningz.
brekfests in hotelz.
mjuzik!
dajving in d sii.
fišiz.
sidijz.
epl pajz.
muvijz.
samr tajm.
d dors in konsert dividi.
kristms.
maj brzdej.
old buks
vit stejl smel
of stejl old buks.
nju buks vit nju buk smel.
prfjumz.
ekspensiv kloudz.
begs end lip glosz.
šuz.
lava lemps.
letrz.
postkardz.
čoklt.
vnila ajs krim.
stroberiz.
frut.
pago vit krim.

apdejt.
.
jednom sam imala najbolju prijateljicu.
provodile smo dan i noć skupa.
voljela sam ju više od života.
bila je dvije godine starija
(ironično)

i jedan dan
mi je rekla kako joj više nisam najbolja prijateljica
jer je upoznala jednu drugu
koja joj je zanimljivija
i s kojom joj je ljepše.
imala sam 7 godina
ali mislim da me to zauvijek uništilo
i ne znam zašto to sad prepričavam
.
žalosno je
što mi navodno današnja najbolja prijateljica
nije čestitala rođendan
čak ni par dana kasnije se nije sjetila
jednostavno ni nezna i nije ju briga
.
znam da rođendani nisu big dil
znam da valentinovo nije big dil
ni sva ta sranja
izmišljena
ali svejedno potaknu te na razmišljanje
doduše nije da inače nisam svjesna svih žalosnih činjenica
moje socijalne odsiječenosti
ali u ovo doba godine
izađu na vidjelo.
i previše sam zaokupirana
stvarima koje mi ne donose ništa
indijem
thomasom bernhardom
kultnim filmovima
i prženja cedeja
i čokoladom
i planiranjem svih koncerata na koje ću ići
i građenja imaginarnog života u rokovniku
i zapisivanja svih koncerata.
ali je zapravo problem u meni.
odbojna sam prema svima.
introvertirana i zatvorena u samosažaljenje i površnosti oko kojih mi se vrti život
i jeftinih filozofija
i oči širom zatvorenih
i zavaravanja
i pravljenja
i make pretend
play dead
i previše izbirljiva prema ljudima
.

i to je u redu.
valjda.

The breath of the morning
I keep forgetting.
The smell of the warm summer air.

I live in a town
where you can't smell a thing,
you watch your feet
for cracks in the pavement.

Up above
aliens hover
making home movies
for the folks back home,

of all these weird creatures
who lock up their spirits,
drill holes in themselves
and live for their secrets.

They're all uptight, uptight,
uptight, uptight,
uptight, uptight.

I wish that they'd sweep down in a country lane,
late at night when I'm driving.
Take me on board their beautiful ship,
show me the world as I'd love to see it.

I'd tell all my friends but they'd never believe me,
They'd think that I'd finally lost it completely.
I'd show them the stars and the meaning of life.
They'd shut me away.
But I'd be alright, alright,
I'd be alright,
I'm alright.

I'm just uptight, uptight,
uptight, uptight,
uptight, uptight,
uptight, uptight,
uptight.


danas nejdem u skool.
šta da si posudim?
hmm
gleda mi se austin powers jako.
iiiii neki kultni
možda
ovaj
you, me and everyone we know.
jede mi se kinder čokolada.
pije mi se sok od ananasa.
čita mi se dnevnik bridget jones.

mogla bi si i one dokumentarce od michalea palina u britiš kaunsilu posudit.
ili pak...
teri prečt!
možda si konačno spržim 71984172489 skinutih albuma.

možda konačno pogledam odiseju.
mda, moja mračna tajna.
nisam gledala odiseju.
kubrick!
matineja!
omg obožavam imat temperaturu 38.
praznik.

moj život je film woodya allena.

(i regret leaving my soul
i forgot i needed it to feel
..
i regret leaving my mind
i forgot i needed it to think
.
i can't believe i got so far with a head so empty
..
i regret leaving it all
i forgot i needed god like a big brother
but i still have eyes
wait for me
but i still have feet
wait for me
BUT I STILL HAVE FAITH
IF I EVER HAD FAITH
WAIT FOR ME
WAIT FOR MEEEEE
.......................................
we don't think we're special sir
we know everybody is
)

trmalzi rujaluuuuuuu

- 10:21 - Komentari (14) - Isprintaj - #

06.02.2007., utorak

like anybody gives a rats arse:)

Ne piše mi se novi post.
Ali pošto je depresivna nedjelja, novi post je reda radi.
Tjst.nije novi post,
neg nadopuna.
Sve šta ikad radim su nadopune.
Prepravljanje i nadopune.
I recikliranje stvari koje su već rečene.
Na to se na kraju svede život.
Točka.

Image Hosted by ImageShack.us


sve je krivo.

sve je točno.

sve je krivo.

sve je točno.


danas, sebe, sam se mučila, kao da smo zarobljeni već duže vrijeme.
u la la land. vrlo frustrirajuće. i pod pritiskom sada
je ovo tako sporo.
dovoljno da bilokog razludi. trebala bi biti pozitivna>>
nasmiješena lica za van. pa jebeno si istrgavam kosu.
previše odjednom.
bijesno pisanje, razrađivanje dijelova. tres!.
ne previše vremena ostalo. nesigurna o svemu.
ne bih trebala sve ovo stavljati ovdje. i zato jesam.

toččččšćžšđćčka.

razumljivo?
nimalo.
shvatljivo?
sasvim.
zanimljivo?
nekima.
intrigantno?
nikome.
loveable?
nipošto.
hateable?
zavisi.
prekopirano?
100%
doduše ne prekopirano
već izimitirano.

nnnNNN
cnn

PAM pam pam pam PAM pam pam pam pa PAM pam pam pam PAM pam pam pam pa PAM pam pam pam PAM pam pam pam pa PAM pam pam pam PAM pam pam pam

*everyone...........around here................*

mislila sam da govori "stuffed with morphine" a zapravo govori "stop at nothing".
how pekjulijr iz det?

- 14:56 - Komentari (18) - Isprintaj - #

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv