Marketing
moji utjecaji.
e to je utjecaj.
da sindrom.
otvorena usta
kimanje s glavom
i tiho
prozboravanje
jedva čujnog
"da".
stvarno sam ga zavoljela.
eliota.
da, fakat.
sve za šta sam se ikad držala
je enourmous pile of SHIT.
toe fakat
anbilivbl
onak
cijeli život
smo slijepi
jer odlučujemo biti slijepi
gluhi
jer želimo bit gluhi
glupi
jer želimo bit glupi više od svega.
I have measured out my life with coffee spoons.
Htjedoh još reći. Hm. Šta htjedoh još reći.
(ukradeno keksu)
meryl streep je bila toutli prekrasna kao mlada.
preozbiljni postovi.
siriousli.treba mi neki
komik rilif
.
OTOK
kao što nam neki ljudi jako pašu
a s kojima svejedno nismo best-frendovi
tako postoje određena mjesta
za koje nas vežu posebni osjećaji pripadnosti
i želja da što više vremena tamo provedemo
i postanemo domaći iako još taj status nismo dostigli
ali se volimo zavaravati da jesmo
no svejedno volimo to mjesto kao drugi dom.
i pobogu zašto pišem u 1.licu plurala
dakle da ne duljim.
otok.
čim uđeš u otok, otvori ti se pogled na jedan posve skriven svijet
uvučen u neku malu uličicu
u neku jadnu zgradu
nikad nisi pomislio da bi takvo što moglo biti
u nekoj takvoj zgradi
takvoj ulici
i kad uđeš unutra
prvo ti se čini kao svaki drugi kafić
ali kad bolje pogledaš
to definitivno nije kao svaki drugi kafić
to je potpuna suprotnost od svakog drugog kafića
to nije kafić!
nazvati otok kafićem je u potpunosti degradirajuće
jer je to toliko više od kafića
sve je tako lijepo i homie i dotjerano
i piti kavu u otoku je gotovo nadrealno iskustvo
jer te ta domaća atmosfera
i pristupačnost siniše()
u ljudima izvlače ono najbolje
i znate ono kad ste s nekim na kavi
i neka je napetost između vas?
tog u otoku nema
jer si praktički kod nekog doma
razne vrste stolica, naslonjači, škrinja predviđena za stavit noge na to,
velvet stolice, kauči, sve puno tajnih prostorijica
i vrata i postera, slika, svega i svačega
i onda je tu još siniša
kojeg sam već spomenula al moram još jednom jer je presavršen
koji ti ne želi točit alkohol ak ne veliš da imaš iznad 18
na što se on beskrajno čudi
ali, milostiv kakav je, na kraju popusti
i taj đuboks
i ti prozori
i taj šank
i kompjutor u ormaru
i stolice u dvorištu
i veeeeliko ogledalo kad uđeš
sve to čini otok
duševnim domom mnogih
i iako nejdemo često tamo
(džis :( )
imamo masnu želju ići često tamo
jer u otoku se sklapaju prijateljstva
otok je nadrealan
otok je zakon
i još rade dobru kavu.
twewewewe
žedno uho
weweweweeeeeeeeeee
moje uho je
jako žedno
weweweweweweeeee
of montreal sviraju. možda.
u svakom slučaju
praznina
praznina
praznina
ou ou so praznina
oću onak za nekim toutli poludit
i bit inkredibli in luv
Post je objavljen 19.02.2007. u 16:55 sati.