Ugl, sad moram ić u školu :(
(nick cave je preprezakooon)
update. namjerno nisam napisala "APDEJT". prepomodno.
ja oću...oću bit ful obrazovana. i načitana onak kvalitetnih stvari. i oću znat dijelove ilijade napamet i citirat poeziju.
i onda oću da me svi puste na miru. oću sam cijeli dan šetat i diviti se stvarima i ljudima i ne želim imati toliko poznanika.
želim imati lijepo striktno oformljeno društvo s kojim bi mogla ispijati kave unedogled.
i onda malo kasnije se želim zaljubiti u nekog uber-kul čovjeka koji se kuži u amerikanu i voli nik kejva.
i oću otić živjet negdje onak usred ničega, ali blizu svega, tipa negdje...onak u francusku. negdje prekrasno.
i oću bit uber-kul roditelj. i da sve bude ispunjeno ljepotom i slikanjem s temperama i sviranjem gitare i izranjanjem školjaka i kuhanjem paste i skupljanjem grožđa.
i onda oću napisat neki best-seler i proslavit se.
ali najviše od svega želim biti celine. parižanka koja upozna jessea.
bilo bi lijepo biti pijanistica. i ne samo to, već i virtuoz. čudo od djeteta.
i onda kad završim sve visoke škole klavira, sa već oformljenom čudnom osobnošću i skandalima oko sebe se preseliti negdje u kanadu u neku vilu u planinama okruženu snijegom i planinama i eksplozivnim krajolikom i samo cijeli dan svirati i svirati i pisati muziku i snimati i stvarati kult pijanista oko sebe do te mjere da postanem pijanistički bog!
ili bi bilo lijepo biti žena howe gelba.
on ima blog.
i na njemu piše koliko voli svoju ženu i djecu i u isto vrijeme snima kolko-tolko dobre andrgraund amerikana albume.
i ima sjajne koncerte. "koncerte":
*okrene se i prčka po opremi*
(publika)"not again" "buuu" "play something!"
(on) *okrene se prema publici i nabaci taj neodoljivi vragolasti smiješak te iza dramatične pauze kaže* "it's performance art"
*i publika prasne u smijeh svi su zadovoljeni i pali pod čari tog tom vejts/bob dilan/clark gejbl zavodnika i odličnog gitarista*
lijepo je kad te netko tako voli kao što howe gelb voli svoju ženu. i djecu. sjećam se kako sam pomislila *zadrži ovo u sebi slikaj to neka ti se ureže u pamćenje* i sjeti se toga...jednog dana. kad ćeš misliti da nema nade. sjeti se.
i sjetim se. pomaže. taj trenutak je prošao, nestao zauvijek. samo šta sam ga ja upamtila. pa je i ostao. i lijepo je.
ima blog. (ok nije tehnički blog al je neka vrsta dnevnika)
bilo bi lijepo to iskusiti. nikad nisam bila povezana s nekim, bilokim, bilo prijateljicom ili bilošta, na taj način.
na taj neki platonski/frendovski/možda romantični način.
fizička bliskost je nešto daleko jednostavnije i lakše dostupno od one emocionalne. kad sam bila manja sam bila uvjerena da je suprotno.
ah svijet je čist. kristalno jasan. vidim sve, znam sve, a što neznam, osjećam.
sve mi je jasno.
sve mi je jasn.
sve mi je jas.
sve mi je ja.
sve mi je j.
sve mi je.
sve mi j.
sve mi.
sve m.
sve.
ve.
e.
.
..................................................................................................................
Post je objavljen 16.01.2007. u 11:37 sati.