KOPITOM U GLAVU
27.02.2006., ponedjeljak
Sportski i ini razvoj
|
# Djeca rastu. To je neoboriva činjenica. Upijaju svijet oko sebe vrtoglavom brzinom. Odeš čas nuždu obavit, a oni naučili čitat i pisat. Trepneš, kad eto njih osvajaju medalje na natjecanju u ritmičkoj gimnastici. Nakon toga se bojiš svakog odlaska na WC, a oči fiksiraš selotejpom. Za svaki slučaj, jer ako trepneš velika je šansa da ćeš propustiti nešto zaista posebno. Tko zna šta će tvoja sreća najveća novo naučit. Ili izmislit. Ili razbit. E sad. Nakon što isključimo iz naše jednadžbe one osobe koje se mogu nazvati roditeljima isključivo zbog okolnosti da su u određeno dijete ugradili spolnu stanicu i ujedno svoje jadno čeljade nagrdili nevaljanim genima, možemo utvrditi da od preostalih dokazanih jebača postoje dvije osnovne grupe. Naivci i Praaavi roditelji. Naravno da je nemoguće roditelje podijeliti u dvije grupe, jer postoji niz varijacija ovisno o razlikama u temperamentu, karakteru, obrazovanju ili intelektu, odnosno specifičnosti dane situacije, kompleksnim društvenim odnosima, običajima i inim okolnostima, no za potrebe ovog površnog pametovanja uzdizat ćemo ove prve bezazlene anđele, u koje ćemo se bez dvojbe ubrojiti svi koji ovo čitamo, a bacat se drvljem, kamenjem i jeftinom kineskom bižuterijom na ove druge ispljuvke lobotomiziranog albino komodskog varana, koji su svi redom sebične, zle i nadasve antipatične individue. Ova podjela na roditelje i seronje se vrlo lako može uočiti u odnosu istih prema razvoju sportskog talenta svoje djece te napretku u izabranoj vrsti sporta. Naivac je luzer od rođenja. On nevino dijete šalje na razne aktivnosti kako bi se isto razvilo na fizičkom, psihičkom i socijalnom planu, smatrajući da, uz neke iznimke, napredak na kraju krajeva ovisi o talentu i volji samog djeteta. Taj roditelj pruža podršku svome čedu koliko zna i umije, a umije malo i nikako, te je zadovoljan samom činjenicom da je dijete nešto naučilo te da je steklo prijatelje. Rezultat je njemu sporedan i bit će šokiran ako mu, uz gene koje je dobilo od svojih predaka, dijete pobijedi u nečemu. U pravilu takva djeca ubrzo odustaju od svake natjecateljske ambicije i usredotoče se na iduću aktivnost te ponavljaju začarani krug sve do konačnog odustajanja od svega i bijega u malodušnost zvanu odrastanje. Djeca ovakvih roditelja postaju vrhunske zvijezde samo ako su za tri nebeske dimenzije bolji od djece ovih na koje ćemo se osvrnuti u iduća dva odlomka. Druga grupa roditelja su opravdano stravično kompleksirani ili opravdano prepuni sebe i govana te više nego opravdano smatraju da je njihovo dijete stvoreno da bude legenda, velikan ili u najmanju ruku vrhunska zvijezda svojeg vremena. Stoga oni logično smatraju da imaju pravo upotrijebiti sva dostupna sredstva da u to uvjere svakog tko misli drugačije. Državni službenici i doktori su nas odavna naučili da je najbolja motivacija za kvalitetan i temeljit odnos prema korisnicima njihovih usluga mali šuštavi znak pažnje. No takva metoda je primjenjiva u svim porama i ganglijima društva. Tako praaavi roditelj uvijek i bez iznimke mora pokušati prednost svome djetetu osigurati tzv. terapijom plavom kovertom. Ukoliko ta metoda ne uspije uvijek postoji tzv. real-politička metoda koja uključuje korištenje usluga utjecajnih prijatelja i kumova, lobiranje, pritisak, prijetnje i, ultimativno, utjerivanje zdravog razuma u trenera bejzbol palicom i sličnim hladnim oružjem. Najbolje ipak stoje dionice djece čiji su roditelji voditelji ili zaslužni članovi kluba. Oni dobiju vrhunski tretman i bez ove prve dvije metode. Dovoljno je da znaju hodat i ulaze u selekcijsku grupu. Stoga nije ni čudo što ta djeca čine oko osamdeset posto reprezentacijskog kadra. Treba biti pošten pa reći da je genetika u pravilu već u startu na strani djece bivših sportaša, a i okolnost da su od kad znaju za sebe u sportskom miljeu prilično pomaže, ali nesrazmjer je ipak prevelik da ne bi bio indikativan. Već sam spomenuo selekcijsku grupu, to je ona za talentirane sportaše. Svi ostali kubure po raznim rekreativnim grupama. Neću ulaziti u detalje, ali za ikakvu nadu u napredak najbitnije je izdići se što ranije iz rekreativne grupe u selekcijsku grupu. Velika je razlika u pristupu prema djeci u te dvije grupe. Dok prva grupa radi osnovne vježbe dva-tri puta tjedno u velikim grupama i uz slabo motivirane trenere te napreduju malo ili nikako, ovisno o trudu samih roditelja, članove druge grupe za iste pare svakodnevno pažljivo drilaju najbolji stručnjaci uz promišljeno usmjeravanje i maksimalno iskorištavanje potencijala. Iako su u startu potencijali članova obje grupe gotovo isti ili se ne mogu razlikovati, jer su jadna dječica još premala, nakon par mjeseci do godinu dana stvara se ogroman, nepremostiv jaz, ambis iliti rupetina. Praaavi roditelji tada konačno dobivaju potvrdu da su njihova djeca nenadjebivi genijalci i u pravilu i tu samu djecu uspjavaju uvjeriti u to. Što je krasan način da i od njih naprave napuhane idiote. I kad takva djeca budu vrlo dobra sedamdeset treća na Seoskoj olimpijadi praaavi roditelji ne gube nadu u talent svoje djece. Potrebno je samo malo bičevanja, ovaj, vježbe i par grama sreće te da se real-političkom metodom uvjere suci i prilagode kriteriji ocjenjivanja i medalja je tu. Uz uvjet da pedesetak najboljih ne nastupi ili iz nepoznatih razloga odustane od natjecanja. S druge strane naivci ubrzo ustanovljavaju da je tjeranje djece na sportske aktivnosti besmislen trud pa prebacuju dijete u matematičke, likovne ili literarne grupe, odnosno zbor ili kulturnoumjetničko društvo. Tamo je ipak naglasak na druženju i zajebanciji. Valjda. O onim trećima koji puštaju djecu da besciljno lutaju prljavim ulicama dok oni pijani u birtiji zašprehavaju debelu konobaricu ili živo diskutiraju o korupciji u društvu ili konačno jednoj uspješnoj sezoni Dinama nemam srca trošiti riječi. Čija djeca na kraju ispadnu sretnija i ispunjenija, spremna da ljubav dalje prenose na iduće generacije još nismo ustanovili, jer je proces uzgoja tek počeo. Ali ćemo vas i dalje izvještavati o napretku. Zasad je lijepo znati da su moje čedo i njena rekreativna grupica ugodno iznenadila i nas i stručnjake. Ružni pačići su se zahvaljujući kombinaciji velikog truda trenerice, roditelja i naravno naravno naravno njih samih pretvorili u labudove. Jedva čekam nastavak priče. - 23:48 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - # # Hmmm nisam još dokučila kaj je pametnije drilati klinca ili ga odgajati sa razumijevanjem.Ovi koji svoje drilaju imaju savršeno dijete od ocijena do jezika, sportova kaj ti ja znam kaj sve ne, sam su malo nervozni ,, a tko nije......ja svom sve fino laganini i sad mi je lijen ko mazga ,niš neće , niš ga ne zanima. drpa se s curama i to snimaju mobitelima, užas...englezi su pametni ljudi , oni svoje u one kak se zove....aha internate i bok , nemaju brige. (lolina 28.02.2006. 00:39) # Ja ću malog hitit na veslanje, bit će mu sto metara od kuće, veslači svi završe faks, a ak je mali homić, među veslačima su i oni dobrodošli. (lijecenikatolik 28.02.2006. 00:46) # ja se bojim da pomalo spadam u onu prvu grupu luzera...neću da maltretiram djecu, ali ne dam baš ni da odustaju olako kad se nečeg prihvate. Neka nauče izdržati do kraja, i nositi odgovornosti (samb_a 28.02.2006. 01:34) # Natjerao si me da se zamislim, a to cijenim. Nadam se da ipak nisam totalni luzer. Moje se dijete nakon baleta, borilačkih sportova i još ponečega zakačilo na jahanje. Financijski to dosta teško podnosim, ali barem imam sretstvo za ucjenu. Ako ne pospremiš sobu, ako ne pročitaš lektiru... (misspiggy 28.02.2006. 10:10) # Hmmm.... hvala bogu jos nemam djecu, ali kad postanem roditelj nadam se da necu pripadat skupini luzera...nadam se. Zasto jednostavno ne bit jednostavan i dobar roditelj, pruzit djetetu koliko mozes i sto vise mozes, te vodit ga kroz zivot koliko mozes (naravno i koliko je to potrebno, a NE pretjerivat...).... (kamadanas 28.02.2006. 10:52) # osobno nisam za velike natjecateljske uspjehe - prošao sam i tu fazu (kao klinac, ne kao roditelj), i moram reći da mi je puno veći gušt bio kada sam se svojim aktivnostima bavio zbog druženja, nego kada sam pobjeđivao... iako još uvijek jako dobro stojim s kondom i svime ostalim, pravi sam rekreativac i uživam. samo-utjeha? tko želi, nek' misli tako, ja se ne trebam dokazivati. ja ću jednom, kad budem imao djece, nastojati pružiti im što više prilike za život, a ne za pritiske koje "vrhunski sport" (čije stanje si vrlo dobro opisao) nudi u obilju... (1000 lica 28.02.2006. 11:18) # za slobodu spremni! (diplomirana luzerica 28.02.2006. 11:51) # ... http://freshtalents.6x.to (xxx 28.02.2006. 16:34) # Čestitke vrijednim pačićima, ovaj labudovima :-)) (Jana 01.03.2006. 11:24) |
- 13:20 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
20.02.2006., ponedjeljak
Očitovanje
|
# Evo doživio sam i ja da me netko počasti. Iako bi mnogi nadobudni nadripisari u ovom trenutku nekritički gromko uskliknuli da se samo za dobrim konjem prašina diže i nakon toga iznijeli niz uvreda na račun drskog provokatora, počevši od pozdrava i čestitki obitelji drznika, a posebice majci i psu, i to u istoj rečenici, bojim se da se radi o situaciji u kojoj niti jedan od nas nije nenadfakinjebivi genijalac niti bi ijedan od nas mogao reći da je intelektualno i drugačije uvjerljivo nadmoćan drugome. Dapače, naši dosezi su vezani za niske planine i lokalne birtije. Tako da ne bih duljio oko razjašnjavanja komparativnih prednosti i mana dvije minorne individue, a ali nego već bih iz repriznog programa izvukao jednu lijepo počešljanu i fino obučenu kvazipjesmicu koja je toliko zbrkana da bi samo najpronicljiviji među nama donekle mogli razaznati smisao mojeg viđenja ove stvari. Ako ima takvih molim da mi ga razjasne. No u nekakvom teškom malaričnom deliriju moglo reći da je pjesmuljčica prigodna... Mediokriteti Mi smo. Ali hej... to je okej. Dok znamo tko smo i gdje smo i gdje nam je mjesto. [Joe je frustriran] Zašto je Joe frustriran? Zato jer želi biti jak i moćan, slavljen i voljen. Želi bespogovornu podršku, bezočno uvlačenje, umiljavanje i hvalospjeve, ode, fan klub ko Silvio i Dario, ko Saša, Tin i Kedžo. Crveni tepih. Fanfare na ulasku u svaku prostoriju. Vrisak obnemoćalih tinejdžerki. I nije njemu Hrvatska dovoljno velika. On želi planetarnu slavu. Intergalaktičku. [Joev ego je veličine Čomolungme] I šta brate mili misli taj Antun Branko da je malen i sitan biti lako. Pa di su te zvijezde o kojima pjeva Ja samo rane od trnja vidim. [gotovan Joe bezočno laže] Jer Joe je ljukav. Ljukav ko ljisic. Politika u rukavicama. To je odgovor. To je piće za mladiće Kad ste vidjeli Joa da se svađa s moderatorima Kad ste ga vidjeli da spama. [dobro ajde možda bi i spamao da zna šta to znači] Ili da diže revolucije. Ne dira se on u osinjak. Jer samo prave lole znaju čemu služi pojas. Preko ustiju. I mrvice ispod stola su fine dok nema tragova biča na leđima [Joe se umiljava jačima od sebe] A vi iz naslova bješte s puta jer ide baba ljuta. Joe će na silu stići do vrha. Herostratova djeco čuvajte se njegovih laktova. Nećete ni čuti kad vam dođe s leđa. Ko Jerko Tipurić britka sikirica iz Konjica. Otpilit će vam noge klizećim. Izbit bubrege. Prošetat zube. Poslat će vas u gulag. A rodbinu i znance stavit na listu za odsrel. Pa mu stanite na put. Čik ako smete. [Joe se bahati] Nije vam ovo Kocka, kocka, kockica pa da se uhvatimo u kolo i pjevamo: U svijetu postoji jedno carstvo u kome caruje drugarstvo u njemu je sve lepo u njemu je sve nežno u njemu se sve raduje. Takve fore još samo Dizni prodaje. Nema vam ovdje kuća od čokolade s prozorima od marmelade. Iako ga je standard malo omekšao život nije dječja igra. Ne živi se od zraka. Zato se Novo doba i mili barabama kao Joe. Jer njegovih pet minuta dolazi. A kad dođu, rastegnuće ih on kao Enterprajz u singularitetu. Na beskonačno godina. Bit će vječan i neuništiv. [Joe je nekritičan] Fejs it. Nećemo u povijesne knjige ući. Mediokriteti mi smo. Ali hej... to je okej. Jer nije svak Zagor Te-Nej pa da viče Hokahej... - 20:37 - Nabaci nešto svoje (13) - Odnesi doma - # # Mislim da nisam najbolje razumio "listu za odsrel". Ide li od sresti pa zagorski izraz ja sam njega odsrel, ili je u pitanju veća kombinacija mijenjanjem a u e i umetanjem slova s u sredinu da se ne vidi ono odral ili ... A i medio kriket mi se sviđa :)) (Psiho 20.02.2006. 21:23) # ma joooj... pa odstrel ti je naravno skraćenica od odabrani streličari... oni trenutno zatvaraju olimpijski ciklus, kao i ovi naši kriketaši... (joe_pellena 20.02.2006. 22:04) # Džo, možda hvatanjem za mediokritetne razine realnosti dohvaćaš više razine nadrealnosti. (rene s karatea 20.02.2006. 23:01) # ma ajte molin vas, pa ko je vidia pisat pisme za debilane, pa to in samo diže brojač kvocijenta samoumišljaja...jema prav psiho, daj malo ovu livu bandu refreširaj! (kašeta 21.02.2006. 08:50) # savrseno razumijem ovaj masterpis...i vec sam se narucila na kontrolu...i terapiju pivom =) (zubalo uchi 21.02.2006. 12:33) # prijavljujen se uz bok psihu i kaši, usliši molbe naše...;) (zmany 21.02.2006. 12:41) # Vlado je još u komi od one zadnje rakije... bojim se da sada nije sposoban za pisanje memoara, ali jednom u budućnosti... tko zna... (joe_pellena 21.02.2006. 13:04) # veliki, bit ćemo veliki, barem na tren... (Roko 21.02.2006. 18:29) # Pesma je izvanredna, oduševio me Jerko Tipurić, na njega sam skroz zaboravio :-) (lijecenikatolik 21.02.2006. 22:13) # Ako te zanimaju poslušaj nove pjesme za doru 2006. ovdje--! (st_boy123 22.02.2006. 02:49) # eto, unišao si u najžešći radikalizam, kako kaže netko, jer prepoznati se u danas to je to ...itd. (navrnuta uška 22.02.2006. 09:10) # možda ja nisam zagor te nej, ali kad vidim šuriken na cesti, odma gađam bar sto puta u banderu!!! :D (poni 25.02.2006. 21:10) # nego reci ti nama šta ima novo u MZOŠ-u? kako je boži u braku i tak.. (manistra 26.02.2006. 14:14) |
- 13:18 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
18.02.2006., subota
Gremlin
|
Zadihano, ali ponosno žvačeš slanac Opet si bio brži od Sejfulaija iz pekare Maloprije su te pomeli van iz zadnje otvorene birtije a King kong u tebi još ne želi ići spavati PA ŠTA! Noć je još mlada Skrivaš se u grm i gađaš policijsku patrolu šprihericama Mato jel ima komaraca po zimi – čuješ jednog da govori Nakon što odu plešeš bos po zaleđenoj fontani Sjedaš na klupicu i pokušavaš zaliječiti ozebline trećeg stupnja Dosadno ti je pa podmećeš noge umornim prolaznicima Šaka u glavu opakog cige te urazumljava pa odustaješ od tog vida zabave Ali još je rano Poprilično pijan plešeš tango pustim gradom i bacaš kamenje u izloge Igraš se lutrije rvacke Koji izlog ima alarm Hm, noćas nema dobitnika Nema veze plešeš dalje sa širokim osmjehom na licu Pališ kontenjere razbijaš bankomate Ključem crtaš smajlije po parkiranim automobilima Još nije svanulo a grad i dalje radi krugove oko tebe Stoga tražiš usnule taksiste i ispuštaš zrak iz guma njihovih vozila pa čekaš da im vidiš lice kad pokušaju odvesti nervozne putnike koji kasne na avion u 6 i 15 Razigrano doplešeš do kioska Posuđuješ na neodređeno vrijeme jutarnji i sportske sa hrpice koja ispred kioska čeka da dođe prodavač Uputiš se na stanicu čekaš prvi jutarnji bus za Dugave Željan daljnjeg druženja budiš pospane radnike s klupice na stanici Čvrgaš ih i kradeš im kape Plešeš oko njih Kada ti posvete svoju pažnju uvjeravaš ih da je život igra i da odbace okove ropstva Tada utvrđuješ da bakica ima tvrd štap i da je kamenje tvrdo i kad ga baci rahitični starčić Djeliš novine s čičom kojeg čega osamsatna smjena u Toplani pa te moli da mu vratiš gebis i naočale Postajete najbolji prijatelji Uvjeravaš ga da bi trebao ići s tobom na afterhour party Kad te odbije ideš sam i u nekom separeu se pivom spuštaš sa bonkasa Planeti plešu valcer oko tebe a Sunce svira violinu Toneš u san potpuno svjestan da će ti danas večera doručak biti |
- 16:21 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #
12.02.2006., nedjelja
U sjeni bitnijih stvari
|
Prošao je još jedan večiti derbi. U tvrdoj i teškoj utakmici samo su gostujući igrači uspjeli postići gol. Dakle Celtic je pobjedio Glasgow Rangerse. U sjeni tog spektakla odigrano je nešto nalik na utakmicu i u jednoj maloj zemlji na brdovitom balkanu. Navodno. Dok je moj kum dinamovac gledao nekakav western, ja hajdukovac sam s detetom igrao igrice na kompjutoru. Tako da taj podatak još provjeravaju naše tajne službe. To također nešto govori o uzbudljivosti našeg nogometnog prvenstva. Dakle dok dinamovci izlaze na balkone pozdraviti šampione, nama slijedi grčevita bitka za opstanak s Interom. I dok ćemo se mi hrabro i žilavo boriti s tim jakim talijanskim klubom za predzadnje mjesto u ligi, jadni dinamovci će se dosađivati i lagano prešetavati do nove titule. Iako svi znaju za financijske probleme našeg majstora s mora, malo je poznato da Hajduk već tri godine nije kupio igrača za kojeg je morao platiti dodatnu odštetu, već je samo za džabe kupovao slobodne igrače. Također baš nisu imali para ni za plaće, pa su izmislili drakonske kazne za igrače, tako da su isti ne samo igrali za džabe nego su još i dužni Hajduku. Ako uprava kluba nastavi s ovakvom politikom računa se da će igrači otplatiti dugova kluba za nekih petnaestak godina. Nakon toga će Hajduk konačno krenuti u bolju budućnost. A možda i skupe pare za nekog nogometaša koji zaista zna igrati nogomet, a ne samo uređivati frizuru i bušiti manekenke. Možemo se samo nadati da Mamić neće rasprodati sve svoje pulene i da će Dinamo u punom sastavu pokoriti i Europu najesen. Jer ovi dečki stvarno igraju dobar nogomet. |
- 22:45 - Nabaci nešto svoje (19) - Odnesi doma - #
Reprizni program - Di je Joe...
|
Budući u početcima, počecima ili prvim godinama ovog bloga nije bilo vele posjetitelja na ovijem stranicam ponavljamo neke od uradaka kojima se i sam Alah zagonetno smješkao... Glasine su točne. Joe je otišao na WC i još ga nema. Špekulacije su dosegle kritičnu razinu realnosti. Neki pričaju da je prokopao kanal do Kine. Drugi kažu da ga je pojeo piton koji od šezdeset osme pliva zagrebačkom kanalizacijom. Ima onih koji misle da je pobjegao kroz mali prozorčić. Na neki egzotični otok. S vrećom tuđih para. [nije Joe te sreće] Većina se ipak slaže da bi to mogla biti konstipacija kakvu još svijet nije vidio. Crni pojas - četvrti dan. Na WC-u. Brate mili, ne bi da je tele posrao. Neće on dobit hemeroide, nego će hemeroidi njega dobit. Na kladionici dobro stoje i teorije o crnoj rupi, fantomu iz opere, superhiku, svemircima, tajnim službama, masonima i samospaljivanju prilikom gadnog prdca. Najmanje je pak onih koji misle da je izašao iz WC-a dok nitko nije gledao i da sada negdje u zavjetrini manirom rasnog zen-budista kontemplira o egzistencijalnim pitanjima. Umjesto da ih rješava. Mala je šansa, koeficijent 25,00, da prodaje stanove. Rješava kredite. Zatvara financijsku konstrukciju. Podiže dokumentaciju, ustanke i petsto kila u benču. U predahu od osnovnog posla. Koji se sastoji od dvanaest sati Jamajke [skraćeno od j...nja majke] Nakon što je rješio sve tekuće obaveze. Plaćanja režija. Plaćanja vrtića Plaćanja hrane. Plaćanja ovoga, plaćanja onoga. Plaćanja života. Do trenutka kad se radnja plaćanja više ne može obaviti. Zbog nedostatka sredstava na tekućem računu. Pa plaćanje zamijenjuje plakanje. Na nečijem ramenu. Ipak, veća je vjerojatnost da je odjebao stvarnost i loče u nekoj zadimljenoj birtiji. Petu pivu. Nakon litre vina i tri deci loze. Bez da je išta jeo taj dan. Jer mu se stisao želudac od nespavanja. Zbog nesanice. Koja je posljedica umora, ozljeda s nogometa, Bolesti. Ludosti. Čiste gluposti. Sigurno negdje naslonjen na šank. s pijanim osmjehom na licu zapričava dvogrbu devu. Neodoljivo šarmantan. Elokventan. I najjači na svijetu. Kao svaki pijanac. Klati se, fuflja i podriguje. Hvata je za rep i govori joj da je ljepša od slonice Slavice iz drugog separea. Anyway... Ako vidite promrzlu avet kako u sitni noćni sat baulja ulicama, a ipak veselo maše repom i odaziva se na ime Joe Napojite ga vodom. Dajte mu neku pileću kost. Krotak je i mio. Potapšajte ga po glavi. Udomite ga. Bit će vam zahvalan cijeli život. Hvatat će frizbije. Gristi namještaj. Češkat vas po leđima i donosit pive iz frižidera. Volit će vas bezuvjetno. Samo nam javite, da znamo di je. |
- 19:39 - Nabaci nešto svoje (2) - Odnesi doma - #
10.02.2006., petak
Tu sam negdje...
|
Jučer sam završio svoj prvi tjedan tečaja nindžucua na jednom ranču daleko od civilizacije. Zato se i nisam mogao javiti ovaj tjedan. Danas sam kao obiteljski čovjek dobio jedan slobodan dan. To u pravilu nije moguće, ali budući mi je žena nedavno rodila, u mom su slučaju su učinili izuzetak, i zato im sigurno ne bi bilo drago kada bi saznali da ih spominjem na internetu. No, ovu sam liniju osigurao, budući sa vrhunski kompjutorski hakler, hekler, ili tako nešto, i toliko sam sretan što mi se ispunila dugogodišnja želja, da sam morao nekome reći. Šta da kažem, ja sam jedan od osam sretnika izabran između nekoliko stotina kandidata, koje je, zbog svojih psihofizičkih svojstava, mentalne snage i psihičke ravnoteže, naša organizacija odlučila dodatno uvježbati za zadatke koji nas čekaju u godinama koje slijede. Zbog vrlo velike mogućnosti da netko nabasa na ovu zabačenu adresu ne smijem odati naših devet osnovnih načela, no bitno je da ću, ukoliko izdržim i preživim sedmotjedni tečaj nindžucua, procesom inicijacije ući u uzak, elitni klub naše organizacije iz kojeg se regrutira poslovna, znanstvena i politička elita, ovisno o sposobnostima i sklonostima. Umreženost i financijska moć nam omogućava raspoređivanje naših ljudi na sva strateška mjesta. Neovisni smo o stranačkoj pripadnosti, u ovaj klub se ulazi isključivo na temelju krvne pripadnosti. Naša organizacija nije jedina takve vrste, ali su sve organizacije kompatibilne te se ne sukobljavaju osim na načelnom planu. Dakle sve se pokreće zbog razlika u poimanju uozbiljenja Prvotnog plana. Da sad ne bih ulazio u široka objašnjavanja, jer je sve dosta komplicirano, pa mnogi plebejci neće ili ne će uspjeti shvatiti kompleksnost odnosa i poveznica, mi drmamo Svijetom. Ne mogu vam reći detalje, već sam i previše rekao, ali se mogu pohvaliti da sam jedan od rijetkih sretnika koji će moći utjecati na zbivanja oko sebe. Trenutno sam dosegao 36 % potencijala, a već sam na pragu inicijacije, što je najbolji rezultat o proteklih šezdesetak godina. Samo su trojica u povijesti imala bolji rezultat u ovoj fazi. Njihova imena vam ne bi ništa značila, jer se radi o osobama koja su drmala svijetom iz sjene i nisu imali potrebu prostituirati svoja imena po javnim glasilima radi isprazne slave. Prema psihološkom profilu namijenjena mi je uloga analizatora zbivanja, što znači da ću biti pozadinac koji sjedi na izvoru informacija i daleko od svjetla reflektora pomiče šahovske figurice. Jednom naredbom odlučuje o sudbinama tisuća nepoznatih šahovskih figura. Daklem, ako bih uspio dosegnuti vrhunac svojih potencijala mogao bih dogurati do čelništva naše organizacije, a možda čak i do vijeća mudrih. Što mi daje pouzdanje da sve ovo oglasim javno? Ionako mi nećete vjerovati. Vidite li nadmoć takve logike. Ovo je sve prenevjerojatno da bi itko povjerovao, a nema niti dokaza da tako nešto postoji. Osim toga, vi mene nećete nikada prepoznati na ulici, ali ja vas hoću. Ionako znam apsolutno sve o svima koji su ikad otvorili ovu stranicu, što mi daje dodatnu sigurnost. Ludo je jahati na struji života. Ali takvo znanje povlači za sobom i veliku odgovornost. U budućnosti će riječ zajebancija bit će samo apstrakcija u logičkom sklopu, zato je i nastala ova stranica. Dobro ajde ovo gore ništa nije istina, ali lijepo se osjećati perspektivan, vrijedan i važan pa makar par minuta na papiru. Ili televiziji. Time se na tren ispuni ona praznina u grudima koja nas ždere. Onaj osjećaj slabosti, malenkosti i bespomoćnosti. Osjećaja da ste nepotrebni ili još gore suvišni. Strah od iščezavanja, nestajanja u besmislu se gubi kada vičete iz sveg grla. Djeca su oduvijek tako tjerala tjeskobu od sebe. Alooo... tu sam, postojim, dišem... ...živim. |
- 01:10 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #
07.02.2006., utorak
Reprizni program - Mala škola kuhanja za prave muškarce (2) - cocktejli
|
Danas prirodni nastavak jučerašnjeg kužinjana, jerbo svaki pravi muškarac ne odvaja te dvije stvari... Uz prekomjerno konzumiranje raznih jela muškarci su sposobni neumjereno konzumirati i razna pića. Kako su pivu i vino povraćali već i najumjereniji tinejdžeri, danas ćemo se fokusirati na rafiniranije mirogojčeke - koktele. Jedan od najrasprostranjenijih tih i takvih pića za pičkice širom naših tuluma je oduvijek bila Sangrija. E pa evo. Sangrija. 1. Namirnice. Kao što smo već rekli, za spravljanje svih jela, a među njima su i kokteli, potrebna je velika ljubav i puno razumijevanja da bi se postigao željeni učinak. Prije svega nužna je ljubav i razumijevanje zakonite, koja trpi vaše ispade u Konzumu, nakon što ste u blagorečeno veselom stanju došli s uredske zabave. Vi se sjajno zabavljate, i nije vam jasno kako i njoj nije vrhunac provoda utrka kolicima s vašom kćeri (koja uživa kao prase u malo blata) i urlikanje pjesama hrvatske reprezentacije kraj povrtne sekcije. Nadalje potrebno je razumijevanje prodavača, pred kojim glumite da ste nizozemac i na lošem engleskom pokušavate osam litara Babića, pet litara kole, dvije litre đusa, dvije litre fante, džin, votku, limetu, kilu limuna i sličnog voća, šest pivi (ovo ne ulazi u recept, ali se sjajno nadopunjava) i još neke pizdarijice, platiti sa četri eura i dvadeset centi. Tu je vrijedno napomenuti i razumijevanje zaštitara, koji strpljivo podnose vaše psovke, uvrede i pljuvanje. Na povratku s informativnog razgovora u I Policijskoj postaji - Zagrebačke Policijske uprave, Štefa i Matu iz ophodnje povedete "Kod dva goluba" na jedan pelinkovac. Gorak kao život. Budući je Mato inzistirao da popijete još jednu rundu, kući stižete pripiti i sa sat vremena zakašnjenja. Na vratima vas čeka živčana i već sređena žena, koja je tako lijepa kad se ljuti da je morate imati sad i odmah, i nećete primiti NE kao odgovor. Jedan zvučni šamar vas centrira te se možete u miru početi spremati za zabavu na kojoj ste trebali biti prije pola sata. Dok žena pokušava s vašeg odijela skinuti mrlju od posljednje svadbe, vi krišom maznete burek s mesom i dvije pive. Iz čiste predostrožnosti, jer na tim i takvim zabavama bude samo anoreksičnih kanapea i veganskih salata, te nekakvih ženskih likera i koktelića. Fuj. 2. Srdačno se grlite s gazdom, koji vas malo čudno gleda budući ste mu sekundu prije zažvalili šokiranu suprugu. Eksate deci jegera i službeno utvrđujete da ste dobrano napustili područje Trijeznograda te zašli duboko u Pijanopolis. Kako su inhibicije pale, a samopouzdanje se vinulo visoko u nebesa, puštate pravog sebe iz sebe. Radosno vičete i sprdate se s izgledom gostiju. Tjerate gazdaricu da upali glasnije muziku i bacate se po sredini dnevne sobe, uvjereni da vaše kreveljenje i skakutanje podsjeća prisutne na Travoltu ili Svejzija u Drti Densingu. Pomalo zbunjeni domaćin pokušava vas separirati od drugih gostiju, te vas odmah ugurava u kuhinju. Tu vam pokaže kako se radi sangrija. Ide otprilike ovako. U plastičnu zdjelu, budući ste staklenu već razbili, umješate dvije litre vina, nekakve sokiće i limetu. Riječima gazde, ne limetu, budalo, nego džin. I votku, dok gazda ne gleda. U zdjeli vas čeka već narezano voće, koje tamo stoji samo da bi upilo višak alkohola, što će biti važno u nastavku priče. Malo miješate, stavite leda i Sangrija je spremna za uporabu. 3. Kako se već bliži ponoć, malo prošarate po tulumu, zadovoljni količinom popijene sangrije. Sve vam je u polumagli od eksanja šljivovice s ocem domaćina, koji može izdržati začudno mnogo alkohola za jednog osamdesetogodišnjaka. Budući se to otmjeno društvo smije vašim prljavim vicevima i glasnom podrigivanju, shvaćate da je vrijeme da se sangrija još pojača. 4. Dodajete u sangriju bez predrasuda sva žestoka pića koja su vam na dohvat ruke te šaljete dijete u tobacco, koji jedini radi u ovo vrijeme, po još vina. Budući vi plaćate, dijete donosi Ribara. Tako spravljena sangrija ima djelovanje na prisutne i nazočne poput LSD-a. Tulum doživljava vrhunac, a oduševljeni domaćin radi striptiz na stolu. 5. Nakon što Štef i Mate iz ophodnje odu, uz posljednje upozorenje da će idući put povesti specijalce i maricu te isprazniti tulum, ako i dalje bude tako bučan, pomažete gazdi kod povraćanja u WC-u. Ovaj vas grli kao starog ratnog druga, govori vam kako nikad nije tako dobru sangriju pio i da vas voli. Nakon toga plače i nariče o čemernom životu. Vi ga strpljivo slušate petnaestak minuta, koliko vam je potrebno da se (s oproštenjem) pokenjate. Nakon toga ostavljate ga da spava u kadi. 6. Vraćate se na tulum i uviđate da je sangrije nestalo. To vas ne bi posebno zanimalo da zbog te činjenice ženski dio populacije prijeti da će porazbijati inventar. Barem onaj dio koji još može stajati na nogama. Nakon što nestane osnovnih sastojaka, sangriju radite od svega preostalog. Ulazi u anale da je zadnja sangrija bila sastavljena od ostataka sangrije i već nabubrenog voća, limete, šljivovice, votke, malo džina, đusa i fante, soka od grožđa, i još par stvari. Kuriozitet je da nema glavnog sastojka - vina. Pijanoj gamadi je bilo svejedno. Sve se popilo. Nakon toga jedete voće, kao zadnji preostali alkohol u kući. 7. Tulum završava uz zvukove sirene i privođenje uzvanika. Žene, majke i intelektualke psuju kao kočijaši i šalju policajce u onu stvar. Krema društva se prijeti mrzovoljnim organima reda. Sve završava u kaosu. Mirno dovršavate svoju pivu i objašnjavate policajcu Štefu da ste vi ovdje slučajno i da nemate nikakve veze s ovom bagrom. Budući su i oni u cugi, dopušta vam da obučete njegovo odijelo i vi se sa širokim osmjehom pridružujete cipelarenju bahatog direktora proizvodnog pogona modne odjeće i vlasnika četri dućana široke potrošnje. 8. Ispražnjeni ali ispunjeni upućujete se kući. Budući ste dva sata ranije, kad ste vidjeli kamo sve to vodi, ženu i djecu poslali kući taksijem, nigdje vam se ne žuri. Sa Štefom, Mato i novim uniformiranim jaranima idete u birtiju kraj Pivovare Zagreb, gdje radnici pivovare već od pet ujutro natežu svoj amaro (neće valjda pivu, nju loču po cijele dane). Popijete sve što ima u birtiji, porazbijate sve što ima u birtiji. Budući tamo nema više ničeg zanimljivog, odlazite pred školu gdje mrtvi pijani leže lokalni skinsi. Iscipelarite ih, uzmete im zadnju bocu rinfuznog vina od 8 kuna iz obližnje točionice i konačno sa prvim zrakama sunca krenete, vi i vaši novi pobratimi, prvo prema Importaneu na zadnju putnu, pa dalje svak svojim putem u bolju budućnost. 9. Spavate na WC-školjki do podnevnog dnevnika. Nakon toga se prebacujete u krevet i spavate do večernjeg dnevnika. U međuvremenu, nakon što vam je draga, majčicu joj njenu, stavila telefon na uho, u polusnu vrijeđate gazdu tuluma i njegove dupelizače. 10. Naravno, nikad vas više ne zovu na tulum, a kamoli da pravite sangriju. |
- 13:03 - Nabaci nešto svoje (11) - Odnesi doma - #
06.02.2006., ponedjeljak
Reprizni program - Mala škola kuhanja za prave muškarce u deset (jedanaest) koraka
|
Trenutno imam strašnu inspiraciju i ispisujem nepregledne stranice i stranice sadržajem visoke visoke kvalitete. No, kako je vijeće mudraca odavno zaključilo da na ovim stranicama mogu opstati samo šundolike izlučevine neću i ne ću vas počastiti beletrističkom poslasticom već vam serviram staro dobro probrano smeće koje zbog svoje tematike i aktualnosti te pitkosti izričaja nikad ne gubi na svježini. Tek smo poneku boru uklonili. Dakle, Aquajakuševac samo za vas... Kod izrade svakog jela potrebna je velika ljubav i puno razumijevanja da bi postigli zeljeni učinak. Teško je to riječima objasniti laicima. Možda je najbolje da vam to kroz primjere rastumačim. Bolognjeze Za ovo jelo potrebno vam je puno namirnica koje vam ne bih odmah sve otkrio, ali znajte da će ovdje biti i avanture i strasti i paprike. I intrige i spletke. I mljevenog i mesa. A o luku i špeku da ne pričamo. Daklem, kuhanje, kao ozbiljan proces počinje rano izjutra. Posebice subotom. Dok se sneno češkate po međunožju, zijevate po stanu i bunovni pokušavate naći čiste i nepoderane čarape, osjetite miris omleta iz kuhinje. To u vama budi ljubav, glad i lukavost. Kako bi u tom trenutku dali susjedov auto za dobar doručak, jeftino se prodajete za tanjurić omleta i olako obećajete da ćete vi raditi ručak, ne znajući u što se upuštate. U tom trenu jedino vam je važno da na neki način izbjegnete usisavanje i svaki drugi oblik rada. Zadnji zalogaj na tanjuru donosi velebni podrig zahvale zakonitoj, koji na trenutak uzrokuje mentalnu retardaciju i zaglušenje ušiju vaših ukućana. Onako ošamućene ukućane dokrajčite s par otrovnih prdaca. No sa zadnjim zalogajem na tanjuru, nestaje romantike. Surova realnost govori da je vrijeme za pripremu obećanog ručka. 1. Vrijeme je za kupovinu. Zapamtite da je za dobro jelo uvijek potrebno nabaviti dobre namirnice. Budući ste sinoć lokali s društvom (što donekle objašnjava događaje koji su uslijedili nakon zadnjeg zalogaja) već je podne i nema šanse da na tržnici nađete išta osim listova bačene salate, koji poskrivečki spremate u vrećice, zadovoljni što ste lukavo pazarili. Nakon toga odete u Konzum, pa u Bilu s jednakim učinkom. Pune vrećice trulog luka, švedske paprike od sto kuna po kili, šampinjona iz tegle govori o vama da ste ne samo vrhunski znalac, već i snalažljivac. S mesom je malo veći problem, pa ste zadovoljni što vam je sused mesar ispod tezge dao britansko govedo kojemu je istekao rok trajanja. Ionako ćete ga popeći, što će ubiti sve mikrobe. A ako i ne ubije znate da su vaši ukućani izdržljiva marva. Zadovoljni kupovinom trljate ruke i odlučujete nakratko obići kladionicu i popiti kavicu i novine s pajdašima. Oko pola tri shvaćate da ste zaboravili na nešto. Pa danas Janica vozi noćni slalom. Utrčite u kuću kraj glađu iscrpljenih ukućana i započinjete s rezanjem onoga što je prije dva-tri sata nalikovalo povrću. 2. Narežete luk i špek (slaninu). Pardon, narežete luk i pošaljete šestogodišnje dijete u dućan preko ceste po špek, koji ste zaboravili kupiti ranije, te par pivi i kutiju cigareta. Stoša ili kolumbo, naravno. Nakon što vam susjed dovede prestravljeno dijete i tražene namirnice, narežete špek i bacite ga zajedno s lukom u vruće ulje. Nek se prži đubre. Zapalite cigaretu i zadovoljni otpijete gutljaj pive. Nakon pola pive luk je zažutio te na njega bacite meso koje ste zaboravili začiniti. Ali nikad nije kasno, pa to činite simultano. Nakon dvije pive meso bi trebalo biti gotovo, ali vi o tome više ne vodite brigu, jer je na redu Janica, a Personica i Poutijainenica su super vozile pa je totalno napeto. Po završetku prve vožnje službenim očevidom utvrđujete da je meso tragično nastradalo. Slučaj zaključujete tvrdnjom da se radi o nesretnom spletu okolnosti. 3. Ponovno počinjete radnje pod 2. osim što ovaj puta ne griješite, pa u dućan šaljete starije dijete. Ispijate četvrtu pivu. 4. Nakon što je meso ispečeno, stavljate ga kraj vatre, popijete pivu i režete papriku, mrkvu i ostalo iz frižidera što sliči povrću, jer ste to naravno zaboravili učiniti ranije. Nakon što se opečete, udarite ljutito rukom po tavi i rušite meso na pod. Kako je poznato da tko ne zna, njemu ne smeta, otpuhnete prašinu s njega i vratite ga u tavu. 5. Ponovno grijete meso i ispijate šestu pivu. Derete se po stanu, cerekate, vičete ženi da se strpi i veselo joj namigujete, misleći da ste strašno šarmantni i da će nakon ovog debakla biti nekakvog seksa. Ovu fazu zovemo supermen faza. 6. Kada osjetite da meso zagara ili vam djeca jave da se u kuhinji dimi, ubacujete povrće, stavljate tavu na slabiju vatru i odlazite gledati prijenos druge vožnje. Od nervoze trusite punčevu domaću rakiju. Dvajest gradi. Najbolja. 7. U ekstatičnom deliriju zbog još jedne Janičine pobjede, skačete po stanu i grlite zakonitu te obećajete da ćete ugasiti požar u kuhinji. 8. Nakon neuspješne borbe s vatrom i drugom litrom loze zovete vatrogasce. 9. Počastite vatrogasce s amarom te zovete piceriju da vam dostave dvoje bolognjeze i picu, jer djeca uvijek nešto filozofiraju. Popijete tri pive dok čekate. 10. Padate u nesvijest i spavate na kauču do jutra. 11. Nikad više ne kuhate. |