#
Djeca rastu. To je neoboriva činjenica. Upijaju svijet oko sebe vrtoglavom brzinom. Odeš čas nuždu obavit, a oni naučili čitat i pisat. Trepneš, kad eto njih osvajaju medalje na natjecanju u ritmičkoj gimnastici. Nakon toga se bojiš svakog odlaska na WC, a oči fiksiraš selotejpom. Za svaki slučaj, jer ako trepneš velika je šansa da ćeš propustiti nešto zaista posebno. Tko zna šta će tvoja sreća najveća novo naučit. Ili izmislit. Ili razbit.
E sad. Nakon što isključimo iz naše jednadžbe one osobe koje se mogu nazvati roditeljima isključivo zbog okolnosti da su u određeno dijete ugradili spolnu stanicu i ujedno svoje jadno čeljade nagrdili nevaljanim genima, možemo utvrditi da od preostalih dokazanih jebača postoje dvije osnovne grupe. Naivci i Praaavi roditelji. Naravno da je nemoguće roditelje podijeliti u dvije grupe, jer postoji niz varijacija ovisno o razlikama u temperamentu, karakteru, obrazovanju ili intelektu, odnosno specifičnosti dane situacije, kompleksnim društvenim odnosima, običajima i inim okolnostima, no za potrebe ovog površnog pametovanja uzdizat ćemo ove prve bezazlene anđele, u koje ćemo se bez dvojbe ubrojiti svi koji ovo čitamo, a bacat se drvljem, kamenjem i jeftinom kineskom bižuterijom na ove druge ispljuvke lobotomiziranog albino komodskog varana, koji su svi redom sebične, zle i nadasve antipatične individue.
Ova podjela na roditelje i seronje se vrlo lako može uočiti u odnosu istih prema razvoju sportskog talenta svoje djece te napretku u izabranoj vrsti sporta.
Naivac je luzer od rođenja. On nevino dijete šalje na razne aktivnosti kako bi se isto razvilo na fizičkom, psihičkom i socijalnom planu, smatrajući da, uz neke iznimke, napredak na kraju krajeva ovisi o talentu i volji samog djeteta. Taj roditelj pruža podršku svome čedu koliko zna i umije, a umije malo i nikako, te je zadovoljan samom činjenicom da je dijete nešto naučilo te da je steklo prijatelje. Rezultat je njemu sporedan i bit će šokiran ako mu, uz gene koje je dobilo od svojih predaka, dijete pobijedi u nečemu. U pravilu takva djeca ubrzo odustaju od svake natjecateljske ambicije i usredotoče se na iduću aktivnost te ponavljaju začarani krug sve do konačnog odustajanja od svega i bijega u malodušnost zvanu odrastanje. Djeca ovakvih roditelja postaju vrhunske zvijezde samo ako su za tri nebeske dimenzije bolji od djece ovih na koje ćemo se osvrnuti u iduća dva odlomka.
Druga grupa roditelja su opravdano stravično kompleksirani ili opravdano prepuni sebe i govana te više nego opravdano smatraju da je njihovo dijete stvoreno da bude legenda, velikan ili u najmanju ruku vrhunska zvijezda svojeg vremena. Stoga oni logično smatraju da imaju pravo upotrijebiti sva dostupna sredstva da u to uvjere svakog tko misli drugačije. Državni službenici i doktori su nas odavna naučili da je najbolja motivacija za kvalitetan i temeljit odnos prema korisnicima njihovih usluga mali šuštavi znak pažnje. No takva metoda je primjenjiva u svim porama i ganglijima društva. Tako praaavi roditelj uvijek i bez iznimke mora pokušati prednost svome djetetu osigurati tzv. terapijom plavom kovertom. Ukoliko ta metoda ne uspije uvijek postoji tzv. real-politička metoda koja uključuje korištenje usluga utjecajnih prijatelja i kumova, lobiranje, pritisak, prijetnje i, ultimativno, utjerivanje zdravog razuma u trenera bejzbol palicom i sličnim hladnim oružjem.
Najbolje ipak stoje dionice djece čiji su roditelji voditelji ili zaslužni članovi kluba. Oni dobiju vrhunski tretman i bez ove prve dvije metode. Dovoljno je da znaju hodat i ulaze u selekcijsku grupu. Stoga nije ni čudo što ta djeca čine oko osamdeset posto reprezentacijskog kadra. Treba biti pošten pa reći da je genetika u pravilu već u startu na strani djece bivših sportaša, a i okolnost da su od kad znaju za sebe u sportskom miljeu prilično pomaže, ali nesrazmjer je ipak prevelik da ne bi bio indikativan.
Već sam spomenuo selekcijsku grupu, to je ona za talentirane sportaše. Svi ostali kubure po raznim rekreativnim grupama. Neću ulaziti u detalje, ali za ikakvu nadu u napredak najbitnije je izdići se što ranije iz rekreativne grupe u selekcijsku grupu. Velika je razlika u pristupu prema djeci u te dvije grupe. Dok prva grupa radi osnovne vježbe dva-tri puta tjedno u velikim grupama i uz slabo motivirane trenere te napreduju malo ili nikako, ovisno o trudu samih roditelja, članove druge grupe za iste pare svakodnevno pažljivo drilaju najbolji stručnjaci uz promišljeno usmjeravanje i maksimalno iskorištavanje potencijala. Iako su u startu potencijali članova obje grupe gotovo isti ili se ne mogu razlikovati, jer su jadna dječica još premala, nakon par mjeseci do godinu dana stvara se ogroman, nepremostiv jaz, ambis iliti rupetina. Praaavi roditelji tada konačno dobivaju potvrdu da su njihova djeca nenadjebivi genijalci i u pravilu i tu samu djecu uspjavaju uvjeriti u to. Što je krasan način da i od njih naprave napuhane idiote.
I kad takva djeca budu vrlo dobra sedamdeset treća na Seoskoj olimpijadi praaavi roditelji ne gube nadu u talent svoje djece. Potrebno je samo malo bičevanja, ovaj, vježbe i par grama sreće te da se real-političkom metodom uvjere suci i prilagode kriteriji ocjenjivanja i medalja je tu. Uz uvjet da pedesetak najboljih ne nastupi ili iz nepoznatih razloga odustane od natjecanja.
S druge strane naivci ubrzo ustanovljavaju da je tjeranje djece na sportske aktivnosti besmislen trud pa prebacuju dijete u matematičke, likovne ili literarne grupe, odnosno zbor ili kulturnoumjetničko društvo. Tamo je ipak naglasak na druženju i zajebanciji. Valjda.
O onim trećima koji puštaju djecu da besciljno lutaju prljavim ulicama dok oni pijani u birtiji zašprehavaju debelu konobaricu ili živo diskutiraju o korupciji u društvu ili konačno jednoj uspješnoj sezoni Dinama nemam srca trošiti riječi.
Čija djeca na kraju ispadnu sretnija i ispunjenija, spremna da ljubav dalje prenose na iduće generacije još nismo ustanovili, jer je proces uzgoja tek počeo. Ali ćemo vas i dalje izvještavati o napretku.
Zasad je lijepo znati da su moje čedo i njena rekreativna grupica ugodno iznenadila i nas i stručnjake. Ružni pačići su se zahvaljujući kombinaciji velikog truda trenerice, roditelja i naravno naravno naravno njih samih pretvorili u labudove. Jedva čekam nastavak priče.
- 23:48 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #
# Hmmm nisam još dokučila kaj je pametnije drilati klinca ili ga odgajati sa razumijevanjem.Ovi koji svoje drilaju imaju savršeno dijete od ocijena do jezika, sportova kaj ti ja znam kaj sve ne, sam su malo nervozni ,, a tko nije......ja svom sve fino laganini i sad mi je lijen ko mazga ,niš neće , niš ga ne zanima. drpa se s curama i to snimaju mobitelima, užas...englezi su pametni ljudi , oni svoje u one kak se zove....aha internate i bok , nemaju brige. (lolina 28.02.2006. 00:39)
# Ja ću malog hitit na veslanje, bit će mu sto metara od kuće, veslači svi završe faks, a ak je mali homić, među veslačima su i oni dobrodošli. (lijecenikatolik 28.02.2006. 00:46)
# ja se bojim da pomalo spadam u onu prvu grupu luzera...neću da maltretiram djecu, ali ne dam baš ni da odustaju olako kad se nečeg prihvate. Neka nauče izdržati do kraja, i nositi odgovornosti (samb_a 28.02.2006. 01:34)
# Natjerao si me da se zamislim, a to cijenim. Nadam se da ipak nisam totalni luzer. Moje se dijete nakon baleta, borilačkih sportova i još ponečega zakačilo na jahanje. Financijski to dosta teško podnosim, ali barem imam sretstvo za ucjenu. Ako ne pospremiš sobu, ako ne pročitaš lektiru... (misspiggy 28.02.2006. 10:10)
# Hmmm.... hvala bogu jos nemam djecu, ali kad postanem roditelj nadam se da necu pripadat skupini luzera...nadam se. Zasto jednostavno ne bit jednostavan i dobar roditelj, pruzit djetetu koliko mozes i sto vise mozes, te vodit ga kroz zivot koliko mozes (naravno i koliko je to potrebno, a NE pretjerivat...).... (kamadanas 28.02.2006. 10:52)
# osobno nisam za velike natjecateljske uspjehe - prošao sam i tu fazu (kao klinac, ne kao roditelj), i moram reći da mi je puno veći gušt bio kada sam se svojim aktivnostima bavio zbog druženja, nego kada sam pobjeđivao... iako još uvijek jako dobro stojim s kondom i svime ostalim, pravi sam rekreativac i uživam. samo-utjeha? tko želi, nek' misli tako, ja se ne trebam dokazivati. ja ću jednom, kad budem imao djece, nastojati pružiti im što više prilike za život, a ne za pritiske koje "vrhunski sport" (čije stanje si vrlo dobro opisao) nudi u obilju... (1000 lica 28.02.2006. 11:18)
# za slobodu spremni! (diplomirana luzerica 28.02.2006. 11:51)
# ... http://freshtalents.6x.to (xxx 28.02.2006. 16:34)
# Čestitke vrijednim pačićima, ovaj labudovima :-)) (Jana 01.03.2006. 11:24)
Post je objavljen 27.02.2006. u 13:20 sati.