Danas u Vladi:
----------------------
31.10.2036
Ame mako. Boli glava. Ono nije rakija, ono je otrov za štakore, zacičao je Božo kad smo se jutros probudili u autu na savskom nasipu. Kako i zašto smo se tamo našli, ko bi ga zna... molimo poštene građane da nam jave šta smo sinoć radili...

----------------------
30.10.2036
...Oće kua, nije bilo signala na Sljemenu, pa me nisu mogli dobit, a šef je mora ić u Rim. Je ne znam šta se on ima derat tako na mene ka da se taj neki europski Ustav potpisuje samo danas i nikad više... a sekundu, čekaj, čekaj... a vidi precjednika šta je šesan... predaje nekakvo pismo onom talijancu... pari mi se da je cili važan među njima... Božo, vadi onu rakiju...

----------------------
29.10.2036
Danas sam iša s malom nećakinjom na Sljeme i baš nam je bilo lipo... Malo smo hodali, malo jeli graha i kestene... Ma sam cilo vrime misilija da sam nešto zaboravija... I mislim ja tako cilo jutro šta sam to zaboravija, kad mi u po bota sine da sam zaboravija otić na posal... A jesam bena... Neka, ako im tribam dobit će me na mobitel...

----------------------
28.10.2036
Danaske je bilo lipo i milo vrime, a kad je tako stvarno je grčka tragedija ostat u kući. A mi cili dan uprli radit ka crnci. Kad kažem mi, mislim oni. Jerbo sam se ja sakrija u zadnju klupu i nakon par partija tetrisa ubija oko... Digli su me tek kad smo išli na ručak... Poslin nam se nije dalo vraćat nazad na posal...

----------------------
27.10.2036
Danas smo vam vrlo radili. Uredba na uredbu, dopis na dopis. Puno smo vam lipih stvari danas napravili, ma me recnilo u srcu kad smo pisali brzojav za našega Zdenka, legendu i vrhunskog meštra od dalmatinske pisme... Ovi dan ide u šaku suza, a ne u vriću smija...

----------------------
26.10.2036
Naš Beriša je nešto tužan ovih dana. Da mu se svi smiju kad je reka da nam je vojska u odličnom stanju. Je brate Bero ko moj fićo iz šezdesetsedme. Poslin smo mu Božo i ja pričali viceve, a on je mrgodno sidija. Ne bi ga nasmija ni rebalans proračuna...

----------------------
25.10.2036
Danas nam je jedna članica Vlade slavila četrestosmi rođendan, a mi smo se pravili da joj je 25. Pa smo puvali svićice, jeli tortu, pili šampanj. Onda smo onako veseli malo štipkali slavljenicu, a ona je samo cupkala i vikala iiiiiiijuuuuujuuuu... Jedini naš mali Dragan, naš dragi, inače ne pije pa je nakon jedne čaše malo radija nerede i psova nam majku. Ništa strašno. Nakon što je precjednikovu majku stavija u istu rečenicu s pasom, zaštitari su postupili po naređenju... Ništa strašno. Kažu da slomljena rebra brzo zarastu...

----------------------
24.10.2036
Ko je vidija na svetu nedilju radit išta drugo osim onoga šta se jučera radilo. Gušterice su vrhunac evolucije.

----------------------
23.10.2036
I subotom nekad zna bolit glavuša. U takvim situacijama je najbolje glumit guštericu. Bože fala zubatog sunca.

----------------------
22.10.2036
Ovo je neugodan dan. Pred vikend. Malo smo se gledali ka ekipa u špageti vesternima. Oštro uz znakovitu muziku. Sve je na kraju završilo lišo, jerbo ti nismo mi ljudi od karaktera. Da jesmo ne bi bili političari. A i ekipa HRT-a je otišla pa nije više bilo potribe za glumom...

----------------------
21.10.2036
Srića da pape ima velik vinograd, jerbo smo se oko osme demejane dobro zamislili kamo sve to vodi. Na Božin prijedlog sve je to vodilo u konobu od onog malog Mikičinog di uvik neka tambura dira srce do rano u zoru... tako je bilo i ovaj put... ako ne virujete meni pitajte precjednika...

----------------------
20.10.2036
I tako ti mi nastavili dovršavat drugu demejanu misnog šta mi ga je pape posla, sve dok nije precjednik naletija. Undan smo prešli na treću...

----------------------
19.10.2036
Danaske je u našem establišmentu zavladala atmosfera nerada i nediscipline, tako da smo za razliku od inače prekinili sa svim aktivnostima. Čak je i naš dragan Dragan načas zastao sa radom. Jedino smo Božo i ja brižljivo i predano dovršavali demejanu mladog misnog šta mi ga je pape posla...

----------------------
18.10.2036
Ajme, druže precjedniče ne za to uvo, stradalo mi je u ratu... Maaa nemojte šalija sam se... nisam moga doći jerbo sam nešto bija kh, kh bolestan ... dobro, dobro idem u kut, uz oštar prosvjed...

----------------------
17.10.2036
E danas su svi došli, a ja nisam jerbo me boli kua za Vladu. Kad me lipo pismeno zamole da se vratim vratit ću se...

----------------------
16.10.2036
Danas me vratar Marko vratija sa ulaza. Da danas ne radimo. A koji sam se kua diza. Jebavanpasćaću brezobraznu dabili brezobraznu. Jeste li mi mogli reć...

----------------------
15.10.2036
Božo je danas bija u elementu. Baca je seksualne baze, a onda bi se Jadre i Kolinda kesile, pa bi precjednik pizdija. A onda bi se tek počeli svi kesit. Ja sam oboriva rekord u tetrisu i kesija se šoto voće u zadnjoj klupi... baš nam je bilo lipo danas...

----------------------
14.10.2036
Mi u našem malemu kolektivu volijemo terenski rad. Volijemo puno. Jerbo se uvik ka u vrtiću uvatimo za špag i idemo di nas odvedu... Undan mašemo ekipi pa otvaramo nike autoceste pa odemo u krčmu i sve im pojedemo. I popijemo... jerbo nas naš narod voli...

----------------------
13.10.2036
...oću kua, demejana je pala na oltar domovine prije doručka. Poslin smo se natakali onim finim vrancuskim šampanjom šta ga je Mijomir naš mileni donija iz bilog svita. Pa je Marjan počeja izvikivat parole da živija naš samoupravni socijalizam... pa smo mu mi rekli da je ovo dvi tisuće trijesšesta... pa je on vika da onda živija kapitalizam... isti kua...

----------------------
12.10.2036
Svi znamo...hik... da je precjednik veliki čovik. Točka. No on to jopet nami svako malo dokaže. Majko mila, ja u životu...hik... taki pršut nisam ija. Eve san mora gaće odbotunat (ajde Kolinda šta se sramiš, ka da ga nisi već prije vidila)... a tek...hik... ovo vrgoračko čudo... ovaj, crno... sakrit ću ja lipo jednu demejanu za teške dane...

----------------------
11.10.2036
Danas se sve vratilo u normalu. red zajebancije, red onega lipega viskija šta ga je Miomir donije iz englandije. A već sam skoro zaboravija zajebanciju kad se ove naše kokoši napiju ka tuke. A je ih lipo bilo vidit kako se koturaju po kabinetu... Krešendo je bija kad je okošbokošica išla dobavit "Filozofiju prava" s najviše police biblioteke, kako bi nam dokazala da je država nastala ugovorom svih građana (ka da nas je zanimalo, mi smo samo tili proćirit ispod šosića). Pa je opleušila naglavačke. Stručnjaci kažu da njoj nije ništa, ali da pod neće preživit...

----------------------
10.10.2036
...nema kua, evo nas i na ovi sveti dan jašemo od jutra. Da imam dite sad bi propustija najlišpe trenutke sa njim. Eve, evo i suze u oku... Kurbin sin, šta nam to čini... Eeeee, evala precjedniče, ma nije to o vami, nego jedna mustra mi dvi godine duguje nike pare, a znate kako je...

----------------------
9.10.2036
Iako je subota evo vam se javljam oko pola četri uvečer. Nisam prije stiga. Dok vam ovo pišem iza mene radni kolektiv piva onu našu pismu potlačenih... Ustaaajteee preeezreeniii naaa svijetuuuu.... Sve ori od pisme junaka. Od sada smo i službeno u štrajku... Sviraj gnjurcu precjedniče, nema više rađe...

----------------------
8.10.2036
Dvi riči. Strahovlada. Eno Bože sakriva se od precjednika u prostoriji za čistačice, a Marijan i Dragan biže van kroz prozor. Ka imaju službenog posla. Ženskima se gaće tresu pa su stale kuco ka tuke i postrojile se isprid precjednika. Ja san od kuće donija pljoskicu domaće loze, sija se u zadnji red i sve mi to izgleda nekako smišno...

----------------------
7.10.2036
Jel vam ja ličim na lipicanca. E pa, drugu precjedniku očito ličim, jerbo nam je ima dva dana zajaha na leđa i evo ga još i danas galopira prerijom. Ajde, ja sam baremko dvaput uspija pobić. Ka iša sam na WC, i evo baš... aaaaa zdravo druže precjedniče... je, je, radi se... ma baš sam vas tija pitat jel može u ovi prijedlog zakon ić i ovo drugo... [njiiiihaaaa...]

----------------------
6.10.2036
A ljudi moji šta ću vam poć pričat. Precjednik je popizdija. Evo van drugi dan u nizu ne dižemo glave iz spisa. Nervoza se uvlači u radni kolektiv. Ne znam koliko ćemo ovo moć izdurat. Evo se i Božo drugi počeja trest ka šiba na vitru... a mi smo zapivali onu Tompsonovu...

----------------------
5.10.2036
Moram van priznat da sam se danas naradija. To van je judi moji iskustvo koje želim odma zaboravit.

----------------------
4.10.2036
Pam-pam-pam-pararam pivalo se cilo jutro. Svi vole ponediljkom radit. Malo bi radili pa bi se sa sretnim veseljem uvatili za ručice i ozareni zapivali onu našu. Precjednik je od nekud izvadija nekakvu maramu i poveja je kolo. Ojojkalo i ujujkalo se sve u šesnaest. Tako vam je u nas ponediljkom. Katkad.

----------------------
3.10.2036
Ajme majko muskulfibera. A lipo su mi govorili ljudi da u mojim godinam nije gimnastika niti ekstremni sportovi, a kamoli oni luster od jučer...

----------------------
2.10.2036
Već smo odavno utvrdili da suboton zaista nema smisla radit, pa smo tu politiku protegli i na ovu subotu, uz napomenu da je ovaj puta zakonita ipak nešto radila, a prema ričima dotične, nisam ni ja za bacit...

----------------------
1.10.2036
Danas je u kantini bilo dobrog važola, a kad je tako na poslu nikad nije bilo dosadno. Tako je bilo i danaske (he-he-he)...

----------------------
30.9.2036
E danas su Okošbokošica, Kolinda i Miomir imali konstruktivičnu raspravu o nekakvim Hagu i Merćapima i Medačima, ili tako nešto. Pa su Božu isprdili na suvo kad je reka da mi nikog više nećemo dati u taj neki Hag. A Božo, Božo jesan li ti lipo reka da ne guraš ruku u osinjak...

----------------------
29.9.2036
Danas smo radili ka i jučer... A nije, lažem, poslin smo išli kod Čarlija i gledali komade u minićima i uskim rebama, jerbo se bliži zima i toga više neće biti. Malo nam je bilo neugodno gledat precjednika kako je vata jednu sridnjoškolku po špici, al ne smijemo ga oštro sudit kad se bija napija, a ona ga je izazivala dopičnjakon. Pa i on je samo čovik, iako veliki.

----------------------
28.9.2036
Danas smo radili... a šta ću vas lagat, danas nismo ništa radili...

----------------------
27.9.2036
Ništa, ništa, ništa. Ništa.

----------------------
26.9.2036
Danas nismo radili baš ništa. Nedilja je dan za obitelj. Zato je došlo do jednog malog brižnog obiteljskog monumentalnog zarakijavanja u izvedbi Bože i moje malenkosti u pratnji male obitelji pečenih janjaca u jednoj maloj lipoj obiteljskoj konobi na seoskom turizmu u jednemu malemu lipome obiteljskom kraju... E neću vam reć di... Jerbo bi zakonita mogla pročitat, pa me nać...

----------------------
25.9.2036
zzzzzzzzzzzzzzzzz...... a... štaaa... al je već četri... a e šta ćemo drugo nego ići doma... Aaaa ko nas je i tira subotom na posal...

----------------------
24.9.2036
Danaske sastanak u Sisku koji nikad neće biti Cucak u pola osam. Ti ljudi nisu normalni, ko ugovara te sastanke. Potpisivali smo nike ugovore, rukovali se, marendali, popili, popišali, pozdravili se i išli ća. Kad smo se vraćali nazad, vođa nacije mi je spava na ramenu i zaslinija košulju. Ota košulja ide u hol of fejm, neću je nikad oprat, možda dobijem nike pare za sto godin.

----------------------
23.9.2036
Danas se sjedničilo. Sidija i sluša. Kua sluša. Samo sidija.

----------------------
22.9.2036
Danas je bila nika mađaronska delegacija pa su nam donili suvenira, pa smo lipo ćakulali (iako sam ih ja kua razumija), pa smo poslin išli na radni ručak. I baš mi je bilo nekako milo i toplo oko srca. A unda mi je Marjan reka da sam se to zalija juhon po košulji. Jeben ti moju sriću.

----------------------
21.9.2036
...ačkah grggek čka` adsam ačkah rgar grghčka egeč... !!! ...??? ... (TUC-TUP) ...agreč ekhrem sekča rikčiš argr...!!! ...??? ...(TUP-TUC). Joe to vojađer... vojoađer javi se... reci Joe... a jebate Jadre pokvarija mi se univerzalni prevoditelj ništa nisan razumija oveg Klingonca... Jadre, jebate, šta je reka... Okošbokoš jesil ti razumila...? ...Šuti budalo i poljubi me strasno da mi tijelo zadrhti... Aaaa, ajme skida se... upooomoooć... aaaa, hrk... rrkrh... aaa ko kako di štaaa... ništa, ništa samo sam malo zadrijema... srećimice...

----------------------
20.9.2036
Radna atmosfera nakon ferijalnog izleta, uvik je na vrhuncu, a uz kavu su se pripričavale štorije na koje smo sve načine cilu nedilju bili smantani od koturanja. Jedino je Andrija stalno govorija da mu nešto zuji u ušima i da kao da čuje jeku, pa je u pauzi iša u doktora. Čovik stvarno nije laga, jer smo mu Božo i ja cilo jutro puštali kazetu sa smetnjama i dozivali se: Booožo ožo ožo, dooodaj odaj aj mi i i olo oo ovku uku uu... A onda bi on meni Eeevooo ovo oo, vaaata ata ataj...

----------------------
19.9.2036
Ajme majko. A šta ću van poć pričat. Znate i sami kako je dan poslin. Meni je moj ćaća uvik govorija da nima kajanja poslin jebavanja.

----------------------
18.9.2036
Danas je subota. Precjednik je bija od volje pa nas je sve ukrca u svoj tamić i odveja na Sljeme na grah s kobasicama na Puntjarki. Jer da su tamo najjeftinije (he-he zajeban igrač). Poslin toga smo mi muški pili lozu i igrali poker u čvrge, a ženske su se koturale po Činovničkoj livadi. Poslin smo im se pridružili. Jedino je Andrija iša malo sist i odmorit (A jesan mu mošu opalija - stritfleš na poker aševa). Kasnije toga dana je ekipa iz kola hitne umirala od posljedica precizno usmjerenih eksplozija plinskih bombi i poruka mira od goubova pismonoša, a mi smo se, iako potpuno smućeni i vezani za nosila, cerekali i kesili sve do Traume. Boži, precjedniku i meni je dijagnosticicirano trovanje lozom, a Andriji potres mozga. On je onako zamantan tvrdija da mu je to od rođenja.

----------------------
17.9.2036
Danas smo marendali u jednoj lipoj konobi. Bilo je za prste polizat. Iako nima ribe do morske, danaske su stradavale pastrve, okružene slanim krumpirom i polivene češnjakon i maslinovim ujem s dodatkom kupus i graj salate. Utopljene u bilom stolnom naravno. Poslin smo se nabacivali krempitama, štrudelima od jabuke i sličnim delicijama. A posal? A je, je radilo se... valjda. Pitajte ekipu šta je ostala na sjednici.

----------------------
16.9.2036
Eto ga na, a šta sam van reka. Samo sam lipo sakriven iza veeelikog buketa objasnija okošbokošici da mi je kolega iz pivovare u velikom jadu, da mu je žena pobigla sa švaleron, a njemu ostavila dvoje nejake dičice, i da jadan bidan ne zna di će sa sobom, i da sam ga sluša i bumbio, i da je moja greška šta nimam mire, i da mi ža ka pasu, i oćeli mi ikako oprostit... poslin toga su ženskinje išle u banj napudrat nosiće i kad su se vratili berlinski zid je bija srušen, a hladnoratovsko doba okončano. Zagrili smo se ka u Opri (a jesan mađioničar od pulitike)...

----------------------
15.9.2036
Brate mili, pa šta šta sam Okošbokoš nogom u guzicu. Jel to razlog da se u civiliziranom svitu prikinu svi diplomatski odnosi... Aj, ko će pričat sa mnom, može pit samnom iz demeeejaaaneee, domaći Baaabiiić, a ima i pršutaaa (a brate mili je lako s muškin uspostaviti prijašnje stanje, sutra ćemo poradit na ženama).

----------------------
14.9.2036
Danas se radilo sve u šesnaest. Ja posebno. Jučer sam zajeba šta sam iša pit onu lozu prije posla. A šta ću, nazva me kolega šta radi u pivovari da ima ljubavnih problema. A oni u pivovari rade od pola sedam i uvik prije posla idu po žestokom (a neće valjda po pivi, nju piju cili dan). Tako sam ja njega sluša i pija, koji zajeb, nadam se da nisam ništa grubo reka kolegama... Saznat ću sutra jer danas ne pričaju sa menom...

----------------------
13.9.2036
Hik... pederi... pizdice... šta je, štaaa jeee... šta me gledate... da, da vami govorin... Marš svi van... Bište kući da vas nisam ovod vidijo... Aj ća, iš... I ti okošbokoš iš, iš... Ovod sam ja kapo di makinja...
(nekoliko sati kasnije)
Ame mako...

----------------------
12.9.2036
Zatvoreno poradi svete nedilje (danas sam iša na derbi. Ajme majko bruke...).

----------------------
11.9.2036
Zatvoreno poradi zajebancije prema vlastitom nahođenju.

----------------------
10.9.2036
Aaaa danas se dobro radilo. Precjednik je radio bazu da zapovida. A mi smo radili magarad od sebe. Pa ko je ispa najblesastiji, taj je ima slobodno iza pauze uz nagradni ručak. Mogu vam reć da precjednik ima ukusa i državničke vidovitosti. Zna je on da na petak ne ide meso. Hobotnica na salatu, pa par vrsti manistre (zelena sa škampin i kozican, mmmm...) i crni rižoto, pa lignje sa kumpirom ispod peke. I Andrija (ka uvjerljivo prvi) i ja i Jadranka (ka ugodno iznenađenje na trećem mistu) i predcjednik (ka gazda o kompozicijuna) smo prste lizali. Poslin je i pisma potekla. E jesmo se dobro ismijali kad je Božo nazva da je šest sati pa da smidu li oni sad doma... A šta ćeš Božo, radi kad nisi dovoljno blesast...

----------------------
9.9.2036
E danas vam je Božu2 uvatilo da hrče. Ko mu je kriv kad spava naslonjen na ormar. Ne zna on to taktički odigrat. Triba stavit par spisa isprid sebe, naslonit čelo na stol (ka tražiš olovku po podu). A bilo ga je smišno gledat, da druže precjedniče nisam ja kriv šta okošbokš može laprdat četri ure... E nisi, vidiš kako Božo1 može slušat... Božo, Booožooo jesili više digao tu kemijsku od jutros... Aaa, štaaa, moliiin... a jesan druže precjedniče, taman san ju naša... (Božo je moja škola).

----------------------
8.9.2036
Ajme majko... Jesan se uvalija... Precjednik je vidija da je na razglednici štembilj od Zagreba, a ne od Krapinskih... Ajme majko, šta mi je sve reka... Tako san vam ja lipi moji danas jopet na položaju... U zadnjim redovima, zna se (he-he-he)...

----------------------
7.9.2036
E lipi moji, pišen van ovo polako, jer mi se ne da brzo pisat. Mene su van lipi moji dragi poslali u teplice, da se rekabilitiram. Dok sam ovdi jadan i bidan sam i usamljen, opkoljen bezbrojnim tetama doktorican, samo sam vam u pauzi od dvi masaže tija pružit roge, marvo moja draga nadničarska. E pa evo van ih... bee-bee... (he-he-he)

----------------------
6.9.2036
Dobro jutro radni narode. Drago mi vas je vidit orne za posal. Samo sam se doša javit, idem nešto u doktura. Probija me na leđima na c6-c7. Ajme, ja tu svama zadivanio, a ukraj..., ovaj doktorica, khhhm..., čeka na terapiji.

----------------------
5.9.2036
Nedilja je. A šta ću vam poć pričat. Nerad:rad - 6:0. U poluvremenu.

----------------------
4.9.2036
I suza suzu goni. Jebate ovdi se više ne da radit. Svi su po nekim sastanicima, a od ovih ča su ovdi nikakve koristi. S jedne strane Jadranka reve li ga reve, s druge ona trojica potpuno iskopčani iz zbiljskog svijeta, a ukopčani na oni vitrinruralni (il tako nešto). Jedino precjednik oće bumbit sa menom. I ne da oće nego i može (cilu mi je demejanu danas isprašija).

----------------------
3.9.2036
I reve li ga reve ka rodna godina. Da ju je pogodilo. Ma šta, cigla, kamen, limenka... Nije nego zvižduci. Jebate kakvi zvižduci. Na trgu. Kad je tila dvi tri tople bacit gladnom puku o našin rukometašin. Eee Jadre kad se guraš i di triba i di ne triba... Ivan, Marjan i Božo je nisu ni čuli. Stoje ka hipnotizirani iza monitora i ni riči (a jebate ovo je raspad sistema).

----------------------
2.9.2036
Ovo je poprimilo razmjere epidemije. Navukli su se i Ivan i Marjan i Božo. nakon što sam im pokaza stranicu s vicevima. Sakrili se iza monitora i cerekali cili dan. Svaki u svom svitu. Precjednik je dobija mlade dok je izglasa nike prijedloge zakona. Ženske nisu ništa kontale, samo udri po svom.

----------------------
1.9.2036
Jebate ovi intranet je ludilo. Nisam se cili dan skida. Precjednik je popizdija. Tija me izbacit, ali bi mu onda falija kvorum (he-he-he).

----------------------
31.8.2036
Ništa posebno se danas nije radilo. Ma jeste li znali da je izmišljen nekaki intronet. To vam je ka novine na kompjuteru. Pokaza mi Drago, naš mali dragan. Jebate di je ta teknika otišla.

----------------------
30.8.2036
Danas ne vidim na desno oko. Pala šljiva pa baš uoko. Precjednik je teška srca ovemu velikemu radniku i ratniku da slobodno, pa sam u Šiminoj konobi čeka da završe posal. Navodno je precjednik poslin doša, ali ja to nisam dočeka (iznenadija me Šime sa svojom domaćom lozom).

----------------------
29.8.2036
U nedilju sam se ka i sav ostali pošteni katolički svit odmara. Cili dan. U Zelini. Na roštilju. Božo i ja smo se nabumbili pa smo legli ispod šljive i čekali da nam padnu u usta.

----------------------
28.8.2036
Jutros je precjednik donija brdo spisa pa smo radili cili dan, do kasno u noć. Ja sam prednjačio. Kako god bi riješija neki spis, doša bi drugi. U pauzama sam se sastaja sa nikim delegacijama. Češkim, zimbabveanskim, tunguškim. I pričali smo na njihove jezike, iako ih nikad nisam naučio. E tu mi je sve postalo sumnjivo pa sam se uštipnija. Fala gnjurcu, sve je to bija samo san, noćna mora. Probudija sam se u znoju i nisam se tija tuširat nego sam taki znojan obuka jučašnje odijelo i otiša pravo na posal. A tamo iz principa nisam radija ništa cili dan. Oni će mene u subotu zvat da radim, sram ih bilo, da ih bilo i nebilo....

----------------------
27.8.2036
Danas je južina. A kad je južina u nas je uvik zajebancija. Da se ne radi, ne radi se. Ali Božo2 i Kolinda imaju napadaje interesantnosti. Pa onda ovi počne revat, a ona na to počne pivat neku ariju iz Alimekbil... Pa Jadranka počne plakat da šta njoj sve to triba, pa je Miomir tješi da je on to već sve proša i da će sve bit u redu. A onda Božo i ja iz protesta zabumbimo iz demejane ispod stola. Pa precjednik ispod oka migne da doturimo do njega, jerbo će inače popizdit zapravo. Pa unda oni plaču, a mi se smijemo... Maaa sve je ka u pravom životu...

----------------------
26.8.2036
Ništa bitno, nit smo radili, nit smo se zafrkavali (a brate mili dosade).

----------------------
25.8.2036
Ajde fala gnjurcu maknili onaj aparat za napuvavanje promila sa ulaza. Borislav je prošverca demejanu crnega, da su mu dali vlaji iz četvrte bojne. Jebate bolje nego LSD. Letija sam po kabinetu. Ja i precjednik. Precjednik je poslin reka da mu se čini da je u Vladi zavladala neka atmosfera nerada i da se svi ugledaju u mene, nakon čega mu je Jadranka rekla da ne pizdi jer da ga je vidila kako u WC-u sa mnom poteže iz demejane, i da kakvi smo mi to ljudi kad nećemo podilit s drugima. Pa smo mi to podilili, a nakon toga je u Vladi bila radna efikasnost ka u Borgu... A reka sam van ja da je rizistens fjutajl...

----------------------
24.8.2036
Jutro je proteklo u blagom drijemežu. Konačno je sve bilo po starom. Onih par što im se da radit su nešto pričali, precjednik se nezainteresirano češkao ispod uha, a mi smo glumili ka da ono na ekranu ne gledamo tetris, nego treći prijedlog izmjena amandmana na drugo čitanje prijedloga zakona, i svako malo radili grimase koje su trebale odavat začuđenost bistrinom uma koji bi taj tren dijelio s nama svoje naplavine... Sve u svemu dan je proteka pjesnički...

----------------------
23.8.2036
... Joe, Joeeee, budi se. Aaaaa da šta di kako ko zašto komu čemu... Jebate šta mi je to po faci... brijaća krema... Jebentimišamalega... Aaa Božo, jedan, jedan smo (zaspaćeš i ti opet). Druže precjedniče ja bi da se okošbokošici zabrani ovod pričat, jerbo širi negativnu atmosferu apatije i besperspektivnosti među ljude... Tko je za.. svi... prijedlog se usvaja... (jebate nije me niko u životu toliko izljubija i izčestita).

----------------------
22.8.2036
A je me Božo danas zajeba... Nazva me da je izletija... Da di si izletija, jesi dobro... Jeeee, majmun brezobrazni iša na izlet na Mrežnicu, a ja kod kuće kopat kumpir. Na svetu nedilju. Sramota.

----------------------
21.8.2036
Danaske smo slobodni. A boli glavuša... Ono jučer je gadno ispalo. Tihi protest uz kratku lozu je prerasta u miting s velikom pivom, miting se pretvorija u prosvjede uz šateve tekile, a prosvjedi u razuzdanu masu koja se nabacivala pršuton priko stola Šimine konobe. Na kojem su plesale ženske uz novokomponovani hit nekog guslara (Špijuni su među nama...). Marjan je u tom slavlju reka okošbokošici da ne da neće provodit njene zakone, nego da ih... hik... sad ide kršit, na što smo se svi mi solidarno potrpali u minibus i išli vozat po gradu. Pa smo se izmjenjivali za volanom i igrali hrvatske lutrije koga će ćapat paličar. He he he, Pere od sinoć ne smije vozit ni traktor, dok mu Marjan ne sredi dozvolu... (a jesan mu se smija prije nego se onesvistija, da družeee... hik... palični organ, samo čovik i po može imat jedan i po)...

----------------------
20.8.2036
Uuustaaaajteeee prezreeeniii na svijeeeetuuu... zaorilo se iz našeg maleg kabineta... Ono đubre od precjednika uveja alkotest na ulazu... Nije precjednik dalekosežno prigleda tu odluku, jer kako ćemo mi izdržat kad Andrija zaore o bolnicama, o stanju u društvu... Ja mu neću dat svoj bićerin... Zbog te neugodne i nepopularne geste, precjednik je danas u Vladu imao kvorum od dvajest kila bresaka podjeljenih u deset kesica, i tri kašete Grijota, a mi svi ostali smo išli na lozu kod Šime.

----------------------
19.8.2036
Božo... Božo, budi se... Jebate zaspa je... Druže precjedniče Božo je zaspa... Je, je i ja kažem da je okošbokoš dosadna... Aaaa šta ćemo s njim... Imam ja malo kaladonta... Šta kažete. Pjenu za brijanje na dlan, pa počešat po uhu... He he precjedniče pravi ste političar... Špljaaas, zaaamrrrrlj, aaaaaaaa... jebavanpas... davamjeb... Ajde Božo šta se ljutiš, ajmo na marendu... Ko tije kriv šta si zaspa... Šta kažeš, šta je pričala... Ka da sam je sluša...

----------------------
18.8.2036
Asti marte... uletija precjednik ka lud, da mu je ona okošbokoš sve izlajala, i da kako smo mogli bacit trešete bez njega. A jesam se bija usra, zajebant mali, pripa me ka sivog... Mislija sam da će spomenit onu rič šta počimlje sa R... ma ne želim je niti reći, a kamoli upotrijebit u rečenici... (Idem ja ća kući dok se ne predomisle).

----------------------
17.8.2036
Eto ti ga na. Faza prilagodbe traje. Nema precjednika, a poznato je da kada mačke nema, da miši kolo vode. Rad ka apstraktna kategorija nije uvatila dublje korjene u ovi establišment. Fala gnjurcu. Žene su se nešto pravile da pišu, a mi se nismo niti toliko tili potrudit (A Miomire, Miomire, crni sine jesan li ti stoput reka da vlaji ne znaju igrat na trešete... opet ću se nalit na tvoj račun).

----------------------
16.8.2036.
Alo. Aaallloooo... Khhmm... Testing, testing... jen-dva... jedan i jedan... nisu dva nego jedanaest... He he he... Aaaa Božo (drugi) iruda ti kad ste stavili ove nove mikrokrofne i zvučknike... A brate mili pola nas je dalmatinaca, mi se dobro čujemo i brez tega. Oćemo`l danas štogod radit. Nećemo... Ajde, pošteno... Oš platiš gemišt kod Čarlija. Štaaa. Skupo. Ajde onda u Korčule... Ja ću platit drugu...

----------------------
1.8.2036. - 15.8.2036.
TU-TU, TU-TU... Dobili ste telefonsku sekretaricu, Joa trenutno nema, a i da ga ima ne bi se javio, jer nije takav tip... ako imate kakvu poruku molimo Vas zadržite je za sebe nakon zvučnog signala... BIIIPPP...

----------------------
31.7.2036.
Ovo sam već jednom reka i prigriza jezik, al ću ponovit, Od danas sam na godišnjem pa me i službeno boli ona stvar za išta što se događa u Vladi (spremam štramac i dicu, pa na more...). Ako vas stvarno zanima šta ima u Vladi (iako čisto sumnjam) kliknite ovdje. Ajd, zdravi bili... 0. :-)))))))))


----------------------
30.7.2036.
Evo vidi, čovik se zamisli na sekundu i proleti tjedan. A moga sam i mislit, da će padat kiša kad idem na godišnji. Pustija me precjednik ranije (ka da će mi koristit...). 1.

----------------------
29.7.2036.
Božo drugi i ja smo se sakrili iza spisa, utiho bacili na trešete i bumbili crnog domaćeg (iman ja bocu uvik ispod stola). Nisu nas skontali, iako im je bilo čudno šta idemo svakih pet minuta na WC pišat i šta se cerekamo na svaki Vesnin prijedlog amandmana ne treću izmjenu zakona (ili tako nešto...). 2.

----------------------
28.7.2036.
Danas smo štrajkali. Glađu. Prisilno. Precjednik je reka da svi stojimo kuco i da nigdi ne idemo dok ne pregledamo nike zakone. A brate mili ko će radit u takvoj naelektriciziciranoj atmosferi. Prvi incidenti su počeli oko devetipo, a eskaliralo je u po bota, kad su se Kolinda i Vesna Makazice-Okošbokoš- prdnekokoš pomlatile oko ostataka jučerašnje dorine... E tu je precjednik pokaza kvalitete velikog vođe i sve nas odveja na ćevape kod Krasnićija. 3.

----------------------
27.7.2036.
E sad kad sam osta u Zagrebu, neću ni ić na godišnji ovaj tjedan, nego idući. Svatili su oni da je meni dopizdilo ništa ne radit na poslu, da bi ja tija ništa ne raditi i u slobodno vrime, kod kuće, sa svojima..., pa su se svi sa mnom solidarizirali. Tako smo ti mi čoporativno ništa neradili cili dan. A mora sam in se zafalit giricama i demejanom crnog domaćeg. Ne može takva gesta proć bez pisme (a pivalo se sve u sedamnaest). 4.

----------------------
26.7.2036.
Danas debela `ladovina. Ajde, ono jučer je ipak dobro prošlo. Znaju oni da je ne volim radit, zvali me samo radi kvoruma... Poslin je precjednik vodija na pivu u Pub (ka, da hebo pivu koja ne dođe trijest kuna). Svaka mu dala... 5.

----------------------
25.7.2036.
´bem ti vaki poso. Ovi me zvali da imamo izvanrednu sjednicu, da moram doć (ka da ću išta radit, kad dođem), pa da na godišnji idem od sutra. Ne mo´š virovat (da inače ikad išta radim, e danas ne bi iz protesta).

----------------------
24.7.2036.
Od danas sam na godišnjem pa me i službeno boli ona stvar za išta što se događa u Vladi (spremam štramac i dicu, pa na more...).

----------------------
23.7.2036.
Krenem ja ujutro na posa kad nešto puca, dođem ja pred Vladu kad nešto puca, ođem unutra kad ono puca mi k...c i za Vladu i za posal i za dnevni red, ode ja sutra na godišnji... (nervoza lagano splašnjava).

----------------------
22.7.2036.
Možda su oni nešto i radili, al ja od nervoze i iščekivanja nisam moga ništa... osim na WC-u, tu sam imao par carskih izvedbi (izvini čistačice Milka, eksplodiralo...)

----------------------
21.7.2036.
Ništa (a brate mili ko je vidija radit tri dana u nizu).

----------------------
20.7.2036.
Danas se polemiziralo sve u šesnaest. Bla, bla ovi zakon... bla, bla oni zakon... bla, bla Bechtel... bla, bla bla razvoj... bla, bla napredak... (ma ne mogu oni toliko pričat koliko ja mogu neslušat)

----------------------
19.7.2036.
Vratili se u Zagreb. Pita sam Vesnu da ima li za posudit 2 keke eura, da moram adaptirat stan, a ona da je platila za nekog novinara 12600 kn, pa da stvarno nema (tribat će i ona mene jednom...)

----------------------
18.7.2036.
Ništa (vidi pod 11.7.2036.).

----------------------
17.7.2036.
Išli na superkup. Pobijedija je bolji. Poslin smo se mi do jutra pobijeđivali kod Mate u konobi. Svi smo pobijedili. Bija je ovo dan mnogih pobjeda.

----------------------
16.7.2036.
Danas se sastančilo. Svak sa nekim, ja sa nikim. Precjedniku doša kolega iz Albanije. Poslin radnog sastanka smo svi išli na krempite u Vinceka (mmmm...).

----------------------
15.7.2036.
Ništa bitno.

----------------------
14.7.2036.
Danas ne radimo. Danas je u Vladi fešta. Miomir doša iz Amerike i donija puno lipih stvari. Suvenira, malbora iz djutića... Ja sam jamio majicu na špaline za moju zakonitu i mokasinke za mene. After that we drunk Scootch (malted in 1893 - first klass)...yes... Poslin je bila totalna zajebancija, žene su nešto pivale na karaoke, a mi smo bili žiri (Jebate, nisam zna da Kolinda ima takvu glasinu).

----------------------
13.7.2036.
Taman smo mislili počet radit kad je doša neki Jure, da nam svima majku... da se njegov sin nije upisa na ekonomiju, jer ovi nije ima za dat 5 tisuća eura... da kakva smo mi to bagra, da je ovo država lopova... Čoviće zgadilo nam se radit od takvih kleveta (nije 5 tisuća, nego 3 - i meni dite ide na ekonomiju), pa smo išli ća, kud koji mili moji. Ja na škropec u "Čarlija".

----------------------
12.7.2036.
Danas je u Vladi bilo govora o trošarinama na cigarete i automobile... (Harač rajo, harač.). Nisam vele sluša, niti pušim, niti imam para za auto.

----------------------
11.7.2036.
Vlado se danas s blaženim smješkom probudija (malo i bazdi po alkoholu). Nije pitanje šta je danas u Vladi, nego šta je sinoć bilo u susjedi Smilji (četiri zvjezdice za izvedbu, kaže Vlado, bilo bi pet, ali ka da kod onog s lusterom doskok nije bija baš dobar).

U onoj drugoj Vladi ništa. (vidi pod 4.7.2036.)

----------------------
10.7.2036.
Ništa, jedino je precjednik nešto otvara..., vodi neke štatijaznam seminare... štatijaznam nisam baš pratija (nedaju jadnom čoviku ni da se vikendom odmori).

----------------------
9.7.2036.
Dvi riči - rebalans proračuna (čitaj: borbe pijetlova). A ja mislija da se svađaju koga je red ručak platit (malo sam kasnija - mora sam nekom čoviku odnit 3 tisuće eura, ne pitajte ništa). Na kraju su se najviše smiješkali Božo, Jadranka i Andrija. Božo platija ručak (ka da je on dobio najviše para, pa da je red da on plati).

----------------------
8.7.2036.
Nešto radili do po bota, a onda je Božo donija pršuta, a kad Božo donese pršuta gube se svi obziri (isto je bilo grubo gledati Jadranku kako priskače priko stola). Poslije smo se zarakijali u "Drageca".

----------------------
7.7.2036.
Ništa (a i bolje je, ka da bi išta pametno napravili).

----------------------
6.7.2036.
Precjednik je nešto govorija. Brate mili ubij me, ako sam ga ja sluša. A i da sam da sluša k...c bi ga razumija. P.S. Novi rekord na tetrisu 102.364 (Božo pojedi se).

----------------------
5.7.2036.
Nešto su taman počeli radit, a onda je Linić doša da je i on prije bio u Vladi i on ima pravo tu bit, i ka da li oni znaju ko je on, pa je nasta skandal, koji je smiren tek na ručku u Saborskoj kantini. Precjednik je naravno platija - 16,30 kn (s desertom i dvi litre đakovačkog rizlinga iz butelje). Ženske su pile sok.

----------------------
4.7.2036.
Ništa (a, brate, nedilja je, grijeh je radit)

----------------------
3.7.2036.
Opet ništa (da im se dalo radit išli bi u zidare, a ne u političare).

----------------------
2.7.2036.
Ništa. Brate boli glava od onog Antinog drniškog vina (Kud su išli onu zadnju litru pit).

----------------------
1.7.2036.
Ništa. Svi otvaraju autoceste. Poslin idu kod Ante na janjetinu.

----------------------
30.6.2036.
Danas je u Vladi:
Čokolino od doručka
dvije kruške
pečena janjetina s prilozima i tri litre gemišta
(danas je Vlado bija na partijskom sastanku)
E Vlado, Vlado mogla bi sutra bolit glava.

U onoj drugoj Vladi naravno ništa (bilo je vruće za popizdit, a erkondišn nije radio).

----------------------
29.6.2036.
Danas u Vladi:
Bla, bla, bla, Portugal, bla, bla, bla, Europska zajednica, bla, bla, bla, turistička sezona, bla, bla, bla, Dalmatina, bla, bla, bla...

KOPITOM U GLAVU

30.08.2005., utorak

Zaljubljivanje (iza scene)

Odi nazad na plažu i stavi crne naočale na glavu.
Kaj ja znam... sjedi negdje u hlad
Ne razmišljaj o ničemu
Pusti vjetar neka njiše grane stabala
Tvoje je da šutiš i radiš
Da joj daš do znanja da si tu
I da je slušaš
Odmah će zatreptati

...Šejken not strd...

Izbaciš je iz težišta samo malo
dovoljno da boje izgube uobičajeni sjaj
i da hrana nema onaj pravi okus

...Kljuc, kljuc...

Nisi Bred Pit
Nema veze
Upornost prodire u najdublje pore
Nije tvoje da budeš nametljiv
Dovoljno je da je malkice gurneš
u pravom smjeru
a to je svaki smjer koji je vodi prema tebi

Sviđaš mi se iako ti to neću reći
Cijelu ovu noć
bih gledao u tvoje plave sive smeđe kakvegod oči
samo zato jer su tvoje
ali ti to neću reći

...Ne brini shvatit će ona to odmah...

Perceptivnije su one od nas
Nije stvar u riječima
Želja se očituje u pokretu tijela i tonu glasa
To stalno ponavljanje gotovo neprimjetnih signala
bez obzira na naizgled neuspjeh u prvim pokušajima
Iako pričaš pizdarije, još je tu
hladi te svojim ogromnim trepavicama

...Nema šanse da joj nisi barem drag...

Tvoje je da nastaviš biti ono što jesi
Ne brini, ako joj se sviđaš spustit će kriterij do nedokučivih dubina
A ako ne, brzo ćeš shvatiti zašto koluta očima

Krenulo te
Odlično
Samo nastavi tim putem
Ona sada gleda tvoje srce, a ne tvoje lice
Ne možeš pogriješiti

...Bitno je samo da ti se stvarno sviđa...

- 00:24 - Nabaci nešto svoje (8) - Odnesi doma - #

28.08.2005., nedjelja

Metropolizacija

Zagreb konačno postaje moderna metropola. Gradske službe, ruku pod ruku s privatnicima, rade kao marljivi mravi. Prave se nove ceste, moderniziraju se raskrižja. Po cijelom gradu se zidaju nakaradne urbane vile i čudovišni neboderi. Konačno bi i Spajdermen došao na svoje. A ne kao u onom vicu od prije par godina, kada je skočio na Cibonin toranj i procjedio - u P.M. kam sad...

Direktni akceleratori modernizacije grada su ljudi s vizijom. Oni ne idu za profitom. Njima je i sama moć dovoljna. Jerbo dok manekenke i sponzoruše imaju samo jednog, dva, tri nogometaša kojeg cijede u isto vrijeme, vlast je slast i mast, i na nju se ljepe svakakve zunzare i krpelji, koje još nazivamo donatori, sponzori i slično. Tako svaki od naših vrlih djelatnika ima stotine sponzora, koji doniraju gradu, stranci, zakladi milijune kuna iz čiste dobrote, a ne zato što će time dobiti ili zadržati poslove od kojih će dići desetke milijuna. To su sve veliki i poznati radnici. Polivalentni. Npr. ako je raspisan natječaj za nekakve stolice, onda su stolari. Za mjesec dana kad se bude iznajmljivao kafić u centru grada za jednu kunu, bit će ugostitelji. Nakon toga će i tramvaje u svojoj garaži radit ako treba.

Ali nemaju samo političari sponzore, imaju ih i životinje u Zološkom vrtu. Neću ulazit u pobude ovih sponzora, ali svaka čast onome ko se toga sjetio. Zoološki je postao pravi dom za životinje, ako zatvor to uopće može biti.

Mali problem je promet u gradu, jer svak mora ima svoje auto. Nedao Bog da se dvoje voze u jednom. To je totalno demode. Pase, rekao bi Neven. Kao i dlake na muškim prsima. Ili zdrava logika.

Hit proteklih sezona su kao što se iz uvoda može zaključiti je bilo građevinarstvo. Svaka šuša je odjednom postala vrsni arhitekt i konstruktor. Ni moj frend Anto više ne šverca pšenicu, niti dila kontenjere kineske robe, nego zida po Trešnjevci. To je onaj kvart koji sada izgleda kao da ga je Pikaso radio. Kubizam bejbi. Sada tamo više nema mjesta pa ruše jednokatnice da bi napravili vile od tri četri kata. Zidaju i na cesti ako fali koji kvadrat. Nema mjesta ni za parkiće, a kamoli za parking mjesta. Što je izvrsno za odgoj djece koja se igraju na ulici i djele životni prostor s jurećim automobilima. Time ne samo da stiču vještine eskivaže brzodolećućih vozila, nego se uče i zakonima ulice. Jebeš gumi-gumi, graničara ili nogometa kad možeš gledati klošare i pijance oko kuće, šprice po dječjim igralištima, mozak frenda iz razreda na haubi merdže od dvjesto konja kojim je upravljao maloljetni sinčić jednog od gorenavedenih sponzora ili iz objesti razbijati izloge ili obijati trafike. Mirisati mirise jamajke i iz prve ruke saznati kako izgleda bonkas. Biti izložen iznudi i zakonu jačeg još od vrtića. Tako djeca na Trešnjevci do četrnaeste godine imaju izobrazbu specijalca, što ih, morate priznati čini konkurentnijim u ovo surovo kapitalističko doba.

No osim pozitivnih strana takva gusta gradnja ima i negativne posljedice. Kako je krenulo taj će kvart dosegnuti takvu gustoću naseljenosti da će se pretvoriti u crnu rupu i implodirati, na radost stanodavaca u Rudešu i Španskom, koji će se približiti Centru, što odma znači i povišenje stanarine.

Nije svaka gradnja negativna. Evo naprimjer mi u metropoli imamo Cinestar s tisuću ili tu negdje kino dvorana. Da mi je npr. vidjeti malog šestogodišnjeg Šimu iz Šibenika da ga tata i mama u nedjelju otfuraju na matineju. Može, samo uz trošak za karte i kokice. treba sto kuna za benzin i cestarinu do Splita, u kojem se nalazi najbliže kino, i čvrst karakter da izdrži dva sata na drvenom stolcu gledajući nekakav horor triler, jer za Madagaskar nema karata. Šta jes jes, zbog takvih stvari drago mi je što živim u metropoli.

Uza sve navedeno, fala Bogu imamo mi i našu diku, naš stadion koji ćemo ubrzo dovršit. Iz primjera Maksimira se vidi da u Zagrebu ne postoji mito i korupcija. Istina je da su se iskeširali milioni i milioni, ali se zato barem možemo hvaliti da i mi imamo svog Frankenštajna, što je za turizam puno bolje nego da imamo još dvadesetak igrališta za djecu ili par novih bazena i školskih dvorana. Zato sam siguran da se taj stadion tako dugo i tako skupo radi iz perfekcionizma i želje za razvojem turizma, a ne da bi neki rođo ili donator dobio kruva priko pogače.

Kao što se vidi Banditić i banditići zidaju temelje modernoj metropoli. Čak su i Kineze počeli uvozit. Jer svaka respektabilna metropola mora imati i Kinesku četvrt. Širimo se ko peronospora vinogradom. Gutamo sve oko sebe. Čuvaj se Karlovče, Sišče, Zelino i Vrbovče - stižemo. A zatim juriš na Zagorje. Sve ćemo izbetonirat. Još samo da napravimo dva mosta, autoput do Siska, da prokopamo metro do Dugava i tunel kroz Sljeme, i imat ćemo sve.

Osim zdravog razuma i čistog zraka za disanje.

- 21:57 - Nabaci nešto svoje (7) - Odnesi doma - #

27.08.2005., subota

Sport danas, a ne sutra


Jednom sam imao četiri godine. Znao sam ja biti i mlađi. No sada kad sam stara strvina sa škripećim koljenima i bolnim išijasom čini mi se da je bilo zgodno biti elastičan. Danas sam naime bio na nogometu. Na stranu to što su mi pluća eksplodirala nakon pet minuta, a mišići otkazali poslušnost par sekundi kasnije, istegnute tetive djeco su ono čega ćete se bojati kroz koju godinu. To vam je ono tkivo šta inače povezuje kosti i mišiće, no nakon sat vremena nogometa nalikuje na dabl-babl, najmekšu žvaku na svijetu, i u tom stanju ostaje barem oko tjedan dana, kada je ponovno nogomet. Dotad šepesaš gradom i uočavaš sažalne poglede okoline, koja neupućeno smatra da si hrom od rođenja. Već treći dan nakon nogometa puštaš brkove, kako bi te ekipa zvala brko a ne hromi Daba. No, nemojte misliti da se zbog ovako teških posljedica možemo obeshrabriti. Nema ništa bolje od tjelesne aktivnosti, posebice ako ista uključuje i naganjanje lopte. Teško je ženama opisati osjećaj kad se lopta zakoprca u mreži iza nemoćnog golmana. Posebice ako se to dogodi nakon duplog pasa kojim je tvoj kolega iščašio C4-C5 vratni kralježak svom čuvaru i ujedno poslao ostatak protivničke obrane po ćevape. Mi dečki smo jednostavna bića, ko amebe ili bičaši, od sitnih malih veselja zapredemo poput susjedovog mačka Cvjetka.

Neizostavan dio tog sportskog rituala je i alkohol. Samo neinteligentni neosvješteni fanatici ne koriste tu divnu tekućinu kao anestetik. Boli koljeno? Popij pivu. Još boli? Presjeci s štokom. Dva sata kasnije, dok naše ljepše polovice uzalud čekaju da dođemo doma, iako je prije sat i pedeset pet minuta prošlo tih pet minuta nakon kojih ćemo se navodno uputiti put kuće, ništa ne boli. Istina, sutra od hodanja ili sličnih oblika kretanja neće biti ništa, ali sada nije problem plesati po stolu. Dapače, kladim se u pedeset kuna da ću napraviti salto. Naravno, petnaestak minuta kasnije ću u Traumi s bolnim grčem na licu plaćati izgubljenu okladu, ali sada sam najjači na svijetu. Opet imam sedamnaest. Supermen je mamina maza za mene.

Vrhunski sport ima i svoje tamne strane. Drugo jutro naravno boli svaki mišić i svaka kost u tijelu, a posebice glava. Stoga se ženino prijateljsko uvjeravanje (čitaj: kvocanje) probija u glavu kao precizan ubod Živka, pjevca babe Mare, straha i trepeta Đakova u osamdesetim. Kad imaš šest godina, pjevac je veći od tebe i kudikamo agresivniji (uf te traume iz djetinjstva). No to je sitna cijena za veličanstvene sportske uspjehe od dan prije. Kad si dao šest golova reprezentaciji staračkog doma, i ujedno klizećim startom njihovog kapetana poslao na Rebro gdje ga još i sada drže na aparatima. To mogu samo vrhunske atlete.

Naravnoučenije: djeco trčite dok vas još noge služe.

Ic fan...

- 23:34 - Nabaci nešto svoje (5) - Odnesi doma - #

26.08.2005., petak

PSSSST

Jednom mi je jedan skroman običan netko tiho i nenametljivo rekao da je katkad doista uvjeren da je čovjeku ponekad zaista stvarno bolje šutjeti odnosno zašutjeti kad nema šta pametnoga za reći... Iako se milijunima godina genetski programirana ljudska bahatost u meni pokušava oduprijeti jednostavnoj mudrosti te misli, ovaj puta ću ga ipak poslušati...

- 15:24 - Nabaci nešto svoje (8) - Odnesi doma - #

21.08.2005., nedjelja

Evo me doma...

Umoran kakav i inače jesam, al ovaj put malo više jerbo sam putovao s mora, samo se kratko javljam. Zamislite, na radiju stanje u prometu, kolona kod Sv. Roka 13 km, na Kapeli 5 km. A mi po staroj cesti lagano bez ikakvih gužvi i kolona uklizavamo u Karlovac. U takvim trenutcima drago mi je što nisam trulo bogati Švabo u najnovijem Genšeru. Jerbo, iako smo krenuli u isto vrijeme s mora, on se još i sad znoji negdje u koloni na petnaestom kilometru od naplatnih kućica u Lučkom. A Švabilend je tamo tamo daleko iza sedam mora i sedam gora, i neće tamo doći još do jutra.

Ko to može platit.

Zaista oh da zaista me nije bilo neko vrijeme. A da je bilo neko vrijeme i nije. Bilo je to krasno proljeće. U kolovozu, mamu mu njegovu. Imam postotak ubačaja u more ispod 30 posto. Pet puta sam se kupao u sedamnaest dana. Od toga jednom naprasno zato što se konop omotao oko elise brodice, pa je neki dobrovoljac, kojeg su gurnuli u more iako se otimao, morao u more od 18, a činčinilo se kao barem -18 stupnjeva celzijusa. Nadalje, dva puta sam se okupao jučer, od toga jednom oko 21:00 u poluvremenu utakmice. Svi pravi dinamovci će vam sa smješkom reći koje. Uvatila me nervoza prije puta, a nisam se ovo ljeto nijednom noćnokupao, pa da popravim prosjek. Osim činjenice da je vrijeme bilo kao Hrvatsko gospodarstvo, godišnji je prošao u ugodnom revijalnom tonu. Red zajebancije, red domaćih gastrospecijaliteta i sličnih delicija, a zatim niz ponavljanja ključne joga poze kauč-ruka-piva-grlo-WC. Jednom rječju pravi odmor zbog kojeg je moja kućna vaga maloprije pala u nesvjest.

Između ostalog svjedočio sam veličanstvenom spektaklu na Poljudu. Hajduk je u pravoj tvrdoj prvoligaškoj utakmici smrvio Međimurje s dojmljivih 1:0. Šalim se, bio sam i na Brazilu. Budući su oko nas na sjeveru bili stacionirani ušminkani pederi koji nemaju veze s homoseksualcima, već taj naziv nose kao karakternu osobinu, te koji za razliku od uobičajenih posjetilaca te tribine, imaju para, ali nemaju veze s nogometom, nije im se dalo vikat Hrvatska Hrvatska, ali smo zato nas četri grlo izgubili. Vrijedilo je svake kune. Posebice afterpary na Prokurativama. Ovim putem demantiram zle glasine da sam se oko tri ujutro polugol poljevao pivom negdje s desne strane trga, odmah kraj točionice Ožujskog. To je bio moj zli brat blizanac. Ja sam tada već satima spavao snom nevina djeteta. U vlastitoj rigotini. Šalim se. U tuđoj. Opet se šalim, ponijelo me. I tamo i ovdje. To je stvarno bio spektakl.

Anyway...

Došo ja nazad u grod kako bi rekli moji omiljeni stanovnici grada čije ime na indijanskom znači kava s mlikom od četrdeset kuna, pa će se od sad pa nadalje i ubuduće ponovno cika, graja i veseli žamor djece izmjenjivati s čvrstom i glasnom, a opet umilnom, opojnom i okrijepljujućom pjesmom omladine, radnog naroda i poštene inteligencije, te će se u milisekundi sto tisuća miliona puta umnožiti i početi širiti s ovih stranica u svim pravcima virtualne zajednice. I na sjever i na jug kako bi rekao Sandi, poznati hrvatski pjevač i jebač.

E pa do čitanja drugovi i drugarice...

- 21:28 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #

06.08.2005., subota

Moja nostalgična

Uzima me nostalgična atmosfera
nova hemisfera
uma
koji traži samog sebe
u labirintu života
Dječja naivnost
Neiskvarena ljepota
sad je moja vizija
doli cinizam
doli hipokrizija
doli perverzije
i razni seksualci, fobi i i fili
Metro i homo i bi i pedo
fili
gori ruže i karanfili
i ostalo cvijeće
doli moda
doli glamur
i slično smeće
koje nam se podmeće
kao nešto što je veće
od nas
običnih ljudi

Anoreksične manekenke
vješalice za robu
šta je rade majstori parade
stilisti
gurui
trendseteri
Irski seteri
Rasne džukele
jetseteri
Rođeni da budu
reklamni modeli
za blještave bljuvotine
kojima nas hrane političari
željni novca i slave
Veliki prodavači
prodaju nam zemlju
prodaju nam djecu
prodaju budućnost
ideale
Prodaju nam nadu u spas
Prodaju NAS

Ne mogu si pomoći
uzela ih droga
upravljanja i moći
grabe barabe
što se ugrabit može
ispuzali ispod kamena
pa se eksponencijalno množe
a kako i ne bi
kad se danas
svašta smije i svašta može

Ne da se može
nego se i hoće
Skupi auti i nove misice
a pare iz tuđe lisnice
Lisnice naivnih glasača
koji misle da je listić za glasanje
oružje poput mača
A ko se mača laća
ostane bez gaća
Lakukarača ćaća
koji smo labudovi
Pobijedili naši
a ista nam ekipa
po leđima jaši

Nema veze
Ne smeta to mene
Nema tog pasjeg skota
koji može da premota
fast forvard
na nekakav crnjak
da mi digne tlak
ubaci u vlak
ludosti
bijesa
vječitog stresa
da postanem komad mesa
stroj
bez primjesa
zdravog uma
smjesa
adrenalina i testasterona
negativnih iona
-aniona
poput ljigavih poltrona
Pravi kadar za stranku na vlasti
menadžer bez kičme i časti
poslušno pseto razbojnika u odijelima
mafijaški zet za pet
predstavnik u raznim tijelima
vlasti
što mazi se i časti
po danu
glođe janje u restoranu
a nije kući
iza ponoći
nego liže pete
skupe striptizete
ili umače
u kraljicu noći

Ne gledam
ne slušam
ne govorim ništa

Ubacujem u petu brzinu
i stavljam se u stanje
tek korak do nesvjesti
Lebdim u vremensko-prostornom kontinuumu
astralnom međuprostoru
u kojem obitavaju bića više svijesti
Mašem im za pozdrav
Iz puke obijesti
rušim barijere
više hemisfere
i smijem se u sebi
a kako ne bi bejbi
kad probijam vremenske granice
i vraćam se na perone stanice
djetinjstva
davno zaboravljenog vremena
u gradu ispod Sljemena

Prvi koraci i prvi padovi
u vrtiću drugarice tete
i Titove štafete
za doručak
kruha i paštete
i plakete
šta su mi ih dali
jer sam bio pionir mali
Šta je jedva čekao da na ekran dođe
Boško Buha ili Mikula Mali
Ruža Hrvatske ni u šali
Cure omladinke
omladinci dečki
vjeronauk poskrivečki
Mi u staroj bubi
a Tito u mečki

Vraćam se u osnovnu
stari miris
starih školskih klupa
Prvi drugovi
prve ljubavi
Prva slova i brojevi
Glave u pijesku
kao nojevi
krivi spojevi
falši krojevi
Kulušić i prvi Video brojevi
Video kazete
i gole tete
nas desetak i zašpricane tapete
Šuvarovska sranja
dvajest kila knjiga
a tupilo neznanja
Ne znamo ništa
i nemamo ništa
al nas kite bole
nas dvanaest i jedna lopta
ima nas dovoljno
za nogomet
poslije škole

Da mi se vratit...


(Ko to može platit)

- 00:37 - Nabaci nešto svoje (10) - Odnesi doma - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovdje možete naći
Puno slova naslaganih u određene skupove i korelacije. Ponekad smisleno, u pravilu - ne. Malo šege, malo poezije, poneki osvrt na aktualnosti, kvaziznanstveno pravno zanovijetanje, mlaćenje prazne slame, piljenje tupom pilom, i slično. Uglavnom, sve što mladi vole (izbjeći).