Umoran kakav i inače jesam, al ovaj put malo više jerbo sam putovao s mora, samo se kratko javljam. Zamislite, na radiju stanje u prometu, kolona kod Sv. Roka 13 km, na Kapeli 5 km. A mi po staroj cesti lagano bez ikakvih gužvi i kolona uklizavamo u Karlovac. U takvim trenutcima drago mi je što nisam trulo bogati Švabo u najnovijem Genšeru. Jerbo, iako smo krenuli u isto vrijeme s mora, on se još i sad znoji negdje u koloni na petnaestom kilometru od naplatnih kućica u Lučkom. A Švabilend je tamo tamo daleko iza sedam mora i sedam gora, i neće tamo doći još do jutra.
Ko to može platit.
Zaista oh da zaista me nije bilo neko vrijeme. A da je bilo neko vrijeme i nije. Bilo je to krasno proljeće. U kolovozu, mamu mu njegovu. Imam postotak ubačaja u more ispod 30 posto. Pet puta sam se kupao u sedamnaest dana. Od toga jednom naprasno zato što se konop omotao oko elise brodice, pa je neki dobrovoljac, kojeg su gurnuli u more iako se otimao, morao u more od 18, a činčinilo se kao barem -18 stupnjeva celzijusa. Nadalje, dva puta sam se okupao jučer, od toga jednom oko 21:00 u poluvremenu utakmice. Svi pravi dinamovci će vam sa smješkom reći koje. Uvatila me nervoza prije puta, a nisam se ovo ljeto nijednom noćnokupao, pa da popravim prosjek. Osim činjenice da je vrijeme bilo kao Hrvatsko gospodarstvo, godišnji je prošao u ugodnom revijalnom tonu. Red zajebancije, red domaćih gastrospecijaliteta i sličnih delicija, a zatim niz ponavljanja ključne joga poze kauč-ruka-piva-grlo-WC. Jednom rječju pravi odmor zbog kojeg je moja kućna vaga maloprije pala u nesvjest.
Između ostalog svjedočio sam veličanstvenom spektaklu na Poljudu. Hajduk je u pravoj tvrdoj prvoligaškoj utakmici smrvio Međimurje s dojmljivih 1:0. Šalim se, bio sam i na Brazilu. Budući su oko nas na sjeveru bili stacionirani ušminkani pederi koji nemaju veze s homoseksualcima, već taj naziv nose kao karakternu osobinu, te koji za razliku od uobičajenih posjetilaca te tribine, imaju para, ali nemaju veze s nogometom, nije im se dalo vikat Hrvatska Hrvatska, ali smo zato nas četri grlo izgubili. Vrijedilo je svake kune. Posebice afterpary na Prokurativama. Ovim putem demantiram zle glasine da sam se oko tri ujutro polugol poljevao pivom negdje s desne strane trga, odmah kraj točionice Ožujskog. To je bio moj zli brat blizanac. Ja sam tada već satima spavao snom nevina djeteta. U vlastitoj rigotini. Šalim se. U tuđoj. Opet se šalim, ponijelo me. I tamo i ovdje. To je stvarno bio spektakl.
Anyway...
Došo ja nazad u grod kako bi rekli moji omiljeni stanovnici grada čije ime na indijanskom znači kava s mlikom od četrdeset kuna, pa će se od sad pa nadalje i ubuduće ponovno cika, graja i veseli žamor djece izmjenjivati s čvrstom i glasnom, a opet umilnom, opojnom i okrijepljujućom pjesmom omladine, radnog naroda i poštene inteligencije, te će se u milisekundi sto tisuća miliona puta umnožiti i početi širiti s ovih stranica u svim pravcima virtualne zajednice. I na sjever i na jug kako bi rekao Sandi, poznati hrvatski pjevač i jebač.
E pa do čitanja drugovi i drugarice...
Post je objavljen 21.08.2005. u 21:28 sati.