Zagreb konačno postaje moderna metropola. Gradske službe, ruku pod ruku s privatnicima, rade kao marljivi mravi. Prave se nove ceste, moderniziraju se raskrižja. Po cijelom gradu se zidaju nakaradne urbane vile i čudovišni neboderi. Konačno bi i Spajdermen došao na svoje. A ne kao u onom vicu od prije par godina, kada je skočio na Cibonin toranj i procjedio - u P.M. kam sad...
Direktni akceleratori modernizacije grada su ljudi s vizijom. Oni ne idu za profitom. Njima je i sama moć dovoljna. Jerbo dok manekenke i sponzoruše imaju samo jednog, dva, tri nogometaša kojeg cijede u isto vrijeme, vlast je slast i mast, i na nju se ljepe svakakve zunzare i krpelji, koje još nazivamo donatori, sponzori i slično. Tako svaki od naših vrlih djelatnika ima stotine sponzora, koji doniraju gradu, stranci, zakladi milijune kuna iz čiste dobrote, a ne zato što će time dobiti ili zadržati poslove od kojih će dići desetke milijuna. To su sve veliki i poznati radnici. Polivalentni. Npr. ako je raspisan natječaj za nekakve stolice, onda su stolari. Za mjesec dana kad se bude iznajmljivao kafić u centru grada za jednu kunu, bit će ugostitelji. Nakon toga će i tramvaje u svojoj garaži radit ako treba.
Ali nemaju samo političari sponzore, imaju ih i životinje u Zološkom vrtu. Neću ulazit u pobude ovih sponzora, ali svaka čast onome ko se toga sjetio. Zoološki je postao pravi dom za životinje, ako zatvor to uopće može biti.
Mali problem je promet u gradu, jer svak mora ima svoje auto. Nedao Bog da se dvoje voze u jednom. To je totalno demode. Pase, rekao bi Neven. Kao i dlake na muškim prsima. Ili zdrava logika.
Hit proteklih sezona su kao što se iz uvoda može zaključiti je bilo građevinarstvo. Svaka šuša je odjednom postala vrsni arhitekt i konstruktor. Ni moj frend Anto više ne šverca pšenicu, niti dila kontenjere kineske robe, nego zida po Trešnjevci. To je onaj kvart koji sada izgleda kao da ga je Pikaso radio. Kubizam bejbi. Sada tamo više nema mjesta pa ruše jednokatnice da bi napravili vile od tri četri kata. Zidaju i na cesti ako fali koji kvadrat. Nema mjesta ni za parkiće, a kamoli za parking mjesta. Što je izvrsno za odgoj djece koja se igraju na ulici i djele životni prostor s jurećim automobilima. Time ne samo da stiču vještine eskivaže brzodolećućih vozila, nego se uče i zakonima ulice. Jebeš gumi-gumi, graničara ili nogometa kad možeš gledati klošare i pijance oko kuće, šprice po dječjim igralištima, mozak frenda iz razreda na haubi merdže od dvjesto konja kojim je upravljao maloljetni sinčić jednog od gorenavedenih sponzora ili iz objesti razbijati izloge ili obijati trafike. Mirisati mirise jamajke i iz prve ruke saznati kako izgleda bonkas. Biti izložen iznudi i zakonu jačeg još od vrtića. Tako djeca na Trešnjevci do četrnaeste godine imaju izobrazbu specijalca, što ih, morate priznati čini konkurentnijim u ovo surovo kapitalističko doba.
No osim pozitivnih strana takva gusta gradnja ima i negativne posljedice. Kako je krenulo taj će kvart dosegnuti takvu gustoću naseljenosti da će se pretvoriti u crnu rupu i implodirati, na radost stanodavaca u Rudešu i Španskom, koji će se približiti Centru, što odma znači i povišenje stanarine.
Nije svaka gradnja negativna. Evo naprimjer mi u metropoli imamo Cinestar s tisuću ili tu negdje kino dvorana. Da mi je npr. vidjeti malog šestogodišnjeg Šimu iz Šibenika da ga tata i mama u nedjelju otfuraju na matineju. Može, samo uz trošak za karte i kokice. treba sto kuna za benzin i cestarinu do Splita, u kojem se nalazi najbliže kino, i čvrst karakter da izdrži dva sata na drvenom stolcu gledajući nekakav horor triler, jer za Madagaskar nema karata. Šta jes jes, zbog takvih stvari drago mi je što živim u metropoli.
Uza sve navedeno, fala Bogu imamo mi i našu diku, naš stadion koji ćemo ubrzo dovršit. Iz primjera Maksimira se vidi da u Zagrebu ne postoji mito i korupcija. Istina je da su se iskeširali milioni i milioni, ali se zato barem možemo hvaliti da i mi imamo svog Frankenštajna, što je za turizam puno bolje nego da imamo još dvadesetak igrališta za djecu ili par novih bazena i školskih dvorana. Zato sam siguran da se taj stadion tako dugo i tako skupo radi iz perfekcionizma i želje za razvojem turizma, a ne da bi neki rođo ili donator dobio kruva priko pogače.
Kao što se vidi Banditić i banditići zidaju temelje modernoj metropoli. Čak su i Kineze počeli uvozit. Jer svaka respektabilna metropola mora imati i Kinesku četvrt. Širimo se ko peronospora vinogradom. Gutamo sve oko sebe. Čuvaj se Karlovče, Sišče, Zelino i Vrbovče - stižemo. A zatim juriš na Zagorje. Sve ćemo izbetonirat. Još samo da napravimo dva mosta, autoput do Siska, da prokopamo metro do Dugava i tunel kroz Sljeme, i imat ćemo sve.
Osim zdravog razuma i čistog zraka za disanje.
Post je objavljen 28.08.2005. u 21:57 sati.