| < | listopad, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
Svijet izvan nas.
- 19:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Kroz godine shvaćam. Shvaćam da sam sama, shvaćam da pripadam drugima u isti mah. Razumijem da uz nježnost dolazi udarac, vidim kako ljubav uzrokuje mržnju. Kažemo si zauvijek, ali koliko smo iskreni prema drugima? Naposljetku.. koliko smo stvarni pred svojim odrazom? Bio si prijatelj kada je to najviše trebalo. Gutao tuđe suze, krasio im lica osmjehom. Smijao se na loše šale, pretvarao se da nije teško čak i kada je bilo neizvedivo. Nježno lagao kako bi im spasio obraz. I kako onda počne nestajati ono što je u trenutcima izgledalo kao vječnost? Ono što te držalo kada je svijet pao, i što te spuštalo kada si u svojim očima bio velik nasuprot drugih. Ono što te vračalo i grijalo. Spoznaš prekasno, ne stigneš uhvatiti i vratiti. Sada gledaš kako nekad zarađeno blago drugi prebrojavaju. Kažu da imamo, još samo par godina za nas. Bio si ljubavnik. Mirisao na tuđu kožu, liječio rane riječima. Poljupcima. Djelio si dodire, besplatno, bez premišljanja. I vjerovao pukim obećanjima, nadao se boljem. Davao sebe, bacio samouvjerenost u tuđe ruke. Sve za trenutak pripadanja. Odjednom, tvoje je tijelo dosadno, koža ti je suha, dodiri zanemarivi. Tvoja polovica više ne gleda dovoljno jasno da bi vidjela. Odjednom, gledaš kako stražari primaju metke i ostavljaju tvoj ponos nezaštičenim. Sada gledaš kako sve svoje slabosti predaješ u zamjenu za još samo jedan trenutak nježnosti. Nije dovoljan dodir ni da znam da te imam još samo par godina za nas Kretao si se po poznatim sobama u srcima obitelji. Davao si živce, nervoze i glavu za mirne minute za kuhinjskim stolom. Za kokice, film i izležavanje na kauču. Mislio si, ako svi padnu, oni će i dalje stajati. Krio si se iza njihovih sigurnih brava i mirisao na zbrinutost. Radio si kompromise kako bi ostao zdrave glave i poštedio ostale. No i oni, jedan po jedan, skreću ili nastavljaju. I puštaju tvoja osjetila da se izvježbaju. Da stvore nova utočišta. Jer ni jedno nije zauvijek. Živimo u pričanju, branimo se, hodamo i slavimo neke bezvezne stvari neke bezvezne priče Što je smislio neko u samo par godina za nas |
