Jeka tisine
nedjelja, 26.07.2020.
Konačnost i potencijal
Jedan dio mene vjerojatno će uvijek vjerovati u beskonačnost i savršenost.
Dio mene koji vjeruje u bajke. Dio mene koji još uvijek idealizira.
Za potrebe onog drugog dijela mene, beskonačnost i savršenost nisu prihvatljivi koncepti.
Nikad nisam bila osobito praktična osoba u svakodnevnom životu, no postoji radna i aktivna verzija mene.
Verzija koja zahtijeva kontinuirani rad i samousavršavanje.
Odustala sam od toga da mijenjam ljude oko sebe i situacije na koje ne mogu utjecati.
No, na sebi radim. Tiho i strpljivo. Gotovo nitko nije svjestan da je većina mene zapravo konstrukcija.
Kotačići koji su ondje zato jer sam vlastoručno sastavila mehanizam koji može funkcionirati.
Vidite, dio mene koji vjeruje u bajke nije u stanju samostalno voditi normalan život.
Onaj drugi dio mene sposoban je napraviti milijardu kombinacija i izabrati prihvatljivu opciju.
No, to zahtijeva puno mojih resursa i kapaciteta, tako da sam prisiljena žrtvovati bajke u korist praktičnosti.
Neki dan, sasvim slučajno, shvatila sam da nema ničeg praktičnog u beskonačnosti i savršenosti.
Odnosno, da se radi o konceptima koji samo otežavaju život. Pa sam ih se odlučila riješiti.
Zapravo, davno sam već naslutila jednu stvar koja me muči više od praktičnosti tih dvaju koncepata.
Savršenost ne dozvoljava prostora za daljnji osobni rast.
Koja je motivacija osobe koja u određenom trenutku ima već sve ostvarene kapacitete?
Mnogi bi na to rekli da je motivacija takve osobe ljubav, no to nije odgovor koji me zadovoljava.
Jer, ljubav dostiže svoje vrhunce tek kad je nesavršena, kad je suočena sa svim ljudskim manama...
Kad je u nemogućim situacijama... Nikako ne onda kad je potpuno "ispunjena".
Mislim da je savršenost zapravo kraj ljubavi.
Sličan problem imam s konceptom beskonačnosti. Zamislite da imate sve resurse, sve kapacitete i sve vrijeme ovog svijeta.
Meni je ta ideja upravo zastrašujuća. Posebno vremenska dimenzija problema.
Previše prostora za prazan hod. Previše lagano dolazi do zasićenja.
A i opet je tu to pitanje, kad postignem beskonačnost, što dalje?
Koja bi bila motivacija mog idućeg koraka?
Mislim da sam najviše i najbolje od sebe dala tek kad sam bila ranjena i sputana i nesavršena.
Kad sam bila u trenutcima boli. Kad sam bila svjesna koliko sam ograničena i konačna.
To su bili trenutci u kojima sam osjetila Ljubav. U kojima sam bila najviše sposobna dati Ljubav.
To je bio trenutak mog najvećeg potencijala.
Postoje ljudi koji misle da su savršeni i bezgranični. Postoje, ali iskreno, gledam ih s nepovjerenjem.
(Zapravo većinu ljudi gledam s nepovjerenjem, ali to je druga priča.)
Čisto zato jer jednu stvar ne mogu razumjeti...
Motivaciju za idući korak.
Sposobnost da iskažu Ljubav.
Postoje ljudi koji su ograničeni i konačni i ranjivi. Ljudi koje boli.
I koji u toj boli rade upravo nevjerojatnu stvar.
Oni vole. Žive stvaran život, a ne bajke.
To su ljudi koje nazivam Prijateljima.
| < | srpanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.