Jeka tisine
petak, 06.07.2007.
JOS UVIJEK POSTOJI MAGIJA...
Jos uvijek postoji Magija... Sumnjas???
Mislis da je ostala u jednoj od onih vec davno zaboravljenih Prica sto su ti ih pricali prije spavanja??? Mislis li da je nestala s onim zadnjim djecjim Snovima, u dobi kad su tvoje Igracke po prvi puta lezale u kutu odbacene, a tvoj pogled bio uprt u Svijet Odraslih??? Mislis da se istopila u suzama tvog prvog razocaranja i saznanja da odrastanje nije ni onoliko lako ni onoliko lijepo kako se cinilo kao Djetetu???
Jos uvijek postoji Magija. Mislis li da je samo za one Odabrane, one koji imaju Hrabrosti da ih Drustvo prozove Ludjacima, Klaunima, Cudacima... Mislis li da ona postoji samo za one koji imaju neki Tajanstveni Dar???
Za one Drukcije???
Jos uvijek postoji Magija. I dok se uopce pitas je li ona uopce ikad postojala, Netko ondje Negdje je zivi.
Svoju Magiju. Ljubav.
Gledam Svijet i u njemu vidim toliko Carolije... Bitke izmedju Dobra i Zla jos uvijek se vode. Jos uvijek postoji Ono Nevjerojatno, jos uvijek se negdje pisu Price i Bajke za Djecu Novog Doba... Vjerujem.
Ali Ljudi danas Gledaju svijet kroz Sumnju, ne dozvoljavaju sebi ni zrnce Naivnosti, Nade i Vjere... Danasnja boja je Siva, Svijet je zaboravio vidjeti Boje... Zaboravio je kako izgleda Duga, i tu neobicnu Vjestinu hvatanja Zvijezda u dlan. Ljudi su zaboravili kako izgleda Smijesak kojeg ne sputavaju Drustvene Norme, i Brige, i Tuge... Ljudi su zaboravili da postoji Nesto Vise.
Ljudi su zaboravili, no postoje oni Ludjaci, Cudaci i Klauni da ih podsjete... Svijet ih gleda s prijezirom. Sto ce Svijetu Magija kad postoji Novac??? Sto ce Svijetu Carolija kad postoji Moc??? Sto ce svijetu Boje, one su ionako Estetski Detalj od kojeg nema nikakve Koristi i Profita.
Moze i Drukcije. Jos uvijek postoji Magija, vjerujem i znam.
Svatko stvara svoju Osobnu Caroliju, svatko ima svoj Magican Svijet. Mnogi su zaboravili onaj tajanstven Put kako doci do njega... Nemoj i Ti.
Nemoj zaboraviti biti Dijete i gledati Svijet ocima Dobrote i Cistoce... Nemoj zaboraviti Sanjati... Nemoj dopustiti da ti ukradu Dusu, da je zarobe... Nemoj zaboraviti vjerovati u Cuda...
Jednom sam posumnjala i necu nikad vise, sad znam, da, postoji Magija. Moja Magija... Moja Magija je Magija Ljubavi koja je posvuda oko mene, koja me okruzuje i zbog koje zivim. Moja Magija je Magija Rijeci s kojima prijateljujem u Igri koju imate prilike citati... Moja Magija su Boje, svjetlosti koje se prelijevaju, ispreplicu i ostavljaju me zaprepastenom Ljepotom. Moja Magija su Tonovi, Melodije i Ritmovi Pjesme... Moja Magija su Ljudi, oni isti koji su je izdali, porekli je, jer i dalje vjerujem da su Cudesni, da su remek=djela Zivota. Moja Magija me okruzuje. Gdje je tvoja Magija, Prijatelju???
Jos uvijek sumnjas??? Koliko je proslo od zadnjeg tvog Zaprepastenja i Ocaranosti??? Koliko od zadnjeg Lova na Leptire, a koliko od zadnje BItke s Vjetrenjacama???
Kada te zadnji put ogrnuo Plast Sivila, Tuge, Tjeskobe??? Kad je to bila zaboravljena Vjestina koristenja Tvojih Krila???
Jos uvijek postoji Magija, u Tebi i oko Tebe... Ti je stvaras... Samo trebas vjerovati...
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.