Jeka tisine
nedjelja, 08.10.2006.
ZAŽMIRI... I ZAMISLI...
Sklopi svoje oči... Zažmiri... I zamisli... Zamisli neko mjesto izvan ovih svjetova... Daleko od betonskog sivila i asfalta... Zamisli boje, šare... Kako se prelijevaju i isprepliću... Trakovi šarene svjetlosti... Odsjaja svile... Zamisli... Stvori u svojoj glavi tu sliku... Šareni leptiri i crveno i žuto jesenje lišće trepere zrakom, lebde i padaju... Plešu svoj ples na plavom nebu... Zamisli. Zamisli tihu pjesmu vjetra u krošnjama... Cvrkutanje ptica... Sve je to za tebe... Sklopi oči, ali otvori maštu i srce. Zamisli... Osjeti kako ti vjetar svojim tankim prstima prolazi kroz kosu... Osjeti njegov nježan dah... I okus prvog slatkog grožđa na usnama... Sklopi oči i zamisli...
Zamisli svijet u kojem vrijeme ne postoji... U kojem se lijepi trenutci protežu u vječnost... Svijet bez patnje, boli i suza... Svijet bez mržnje... Svijet bez prijezira... Svijet bez hladnoće... Svijet bez nepravde... Sklopi oči i, ako možeš, zamisli...
Zamisli sreću... Dopusti si da ti srce titra... Dopusti da se veseli i da brže zakuca... Dopusti da te radost ponese visoko u oblake...
Zaboravi tugu... Zaboravi sivilo i mrak... Zaboravi tjeskobu i probleme... Život je kratak, nemoj ga trošiti na takve stvari... Zaboravi na suze... Na sve ružno što je bilo... Oprosti onima koji su te povrijedili... Bit će ti lakše, vjeruj... Sklopi oči i...
Sklopi svoje oči... Slušaj kako svoj dah i otkucaje vlastitog srca... Taj čudesni ritam... Tam-tam... Tam-tam... Tam-tam... Vjeruješ li da si čudo??? Da si nešto jedinstveno i neponovljivo??? Vjeruj, jesi... Nemoj pokušavati biti poput ostalih... Oponašati nekoga i izgubiti sebe... Ne moraš mi vjerovati, ali u tebi se kriju neizrecive ljepote...
Sklopi oči i nemoj više nikad dozvoliti da te uvjere da posebnost nije dobra... Da te strpaju u neke okvire, etiketiraju te i uniformiraju... Da ti oduzmu ono što je samo tvoje... Nemoj dozvoliti da ti ukradu dušu... Nemoj...
Ne dozvoli drugima da ti kroje sudbinu... Da ti govore što je tvoj put... To je samo tvoja odluka... Ne dozvoli drugima da ti govore što trebaš misliti, osjećati, što trebaš raditi... Zažmiri, udahni, a zatim otvori oči i bori se...
Nemoj se brinuti što drugi misli i govore o tebi... Ti se znaš i poznaješ najbolje... Govorit će ružne stvari... Postoje zlobni ljudi čije riječi truju sve ono lijepo... Ne slušaj ih... Nemoj im dozvoliti da otruju i tvoju dušu... Ne dozvoli im da te rastuže, da ti nanose bol... Nisu toga vrijedni... Nemoj se obazirati na njih, svijet je prepun takvih, sretat ćeš ih kroz svoj život tisuću puta...
I bori se... Bori se za svoje ljubavi, za svoje ideje, za svoje želje i snove... Bori se... Nemoj posustajati... Kad padneš, podigni se, stavi smješak na lice i kreni dalje...
I vjeruj... Vjeruj u dobrotu, u prijateljstvo, ljubav... Vjeruj... Kad se učini da je sve mračno... Kada nemaš nijednog drugog izlaza... I kad padaš u bezdan bez ičega da te drži... Vjeruj iz dna svoje duše...
Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli si imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli si maštati... Dozvoli svojoj mašti da živi, da stvara... Dozvoli joj da živi...
Zažmiri... Sklopi svoje oči...
I voli... Voli iz dubine svoga srca... Ne boj se... Ljubav oplemenjuje čovjeka... Upotpunjuje... Možda će te boljeti, možda ti srce bude slomljeno, ali nemoj si dozvoliti da bude prazno... Otvori svoje srce za svijet... Za svoje bližnje, prijatelje, obitelj i možda za jednu posebnu osobu... Dozvoli si voljeti...
I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Ovo zapravo pišem sebi... Neke važne stvari davno sam zaboravila i vrijeme je da ih naučim... Zapravo, svakog novog dana učim novu lekciju... Ne želim vam mudrovati i govoriti vam kako bi trebali živjeti... Moj život tek počinje, ali znam i ja neke stvari... Upoznala sam sreću... Upoznala sam tugu... Upoznala sam bol... Možda jesam mlada, ali nešto znam... Život je prekratak da bi se skrivali i da bi žalili zbog propuštenih prilika... Vjerujte mi, pokušala sam... Sada više ne želim tako i vjerujte mi, neću...
Pa... Ako smatrate da ono što sam gore napisala ima ikakva smisla... Smatrajte da su te riječi gore napisane i za svakog od vas, čitaoci moji dragi...
Zažmirite... Sklopite svoje oči i zamislite...
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.