
Sklopi svoje oči... Zažmiri... I zamisli... Zamisli neko mjesto izvan ovih svjetova... Daleko od betonskog sivila i asfalta... Zamisli boje, šare... Kako se prelijevaju i isprepliću... Trakovi šarene svjetlosti... Odsjaja svile... Zamisli... Stvori u svojoj glavi tu sliku... Šareni leptiri i crveno i žuto jesenje lišće trepere zrakom, lebde i padaju... Plešu svoj ples na plavom nebu... Zamisli. Zamisli tihu pjesmu vjetra u krošnjama... Cvrkutanje ptica... Sve je to za tebe... Sklopi oči, ali otvori maštu i srce. Zamisli... Osjeti kako ti vjetar svojim tankim prstima prolazi kroz kosu... Osjeti njegov nježan dah... I okus prvog slatkog grožđa na usnama... Sklopi oči i zamisli...
Zamisli svijet u kojem vrijeme ne postoji... U kojem se lijepi trenutci protežu u vječnost... Svijet bez patnje, boli i suza... Svijet bez mržnje... Svijet bez prijezira... Svijet bez hladnoće... Svijet bez nepravde... Sklopi oči i, ako možeš, zamisli...
Zamisli sreću... Dopusti si da ti srce titra... Dopusti da se veseli i da brže zakuca... Dopusti da te radost ponese visoko u oblake...
Zaboravi tugu... Zaboravi sivilo i mrak... Zaboravi tjeskobu i probleme... Život je kratak, nemoj ga trošiti na takve stvari... Zaboravi na suze... Na sve ružno što je bilo... Oprosti onima koji su te povrijedili... Bit će ti lakše, vjeruj... Sklopi oči i...
Sklopi svoje oči... Slušaj kako svoj dah i otkucaje vlastitog srca... Taj čudesni ritam... Tam-tam... Tam-tam... Tam-tam... Vjeruješ li da si čudo??? Da si nešto jedinstveno i neponovljivo??? Vjeruj, jesi... Nemoj pokušavati biti poput ostalih... Oponašati nekoga i izgubiti sebe... Ne moraš mi vjerovati, ali u tebi se kriju neizrecive ljepote...
Sklopi oči i nemoj više nikad dozvoliti da te uvjere da posebnost nije dobra... Da te strpaju u neke okvire, etiketiraju te i uniformiraju... Da ti oduzmu ono što je samo tvoje... Nemoj dozvoliti da ti ukradu dušu... Nemoj...
Ne dozvoli drugima da ti kroje sudbinu... Da ti govore što je tvoj put... To je samo tvoja odluka... Ne dozvoli drugima da ti govore što trebaš misliti, osjećati, što trebaš raditi... Zažmiri, udahni, a zatim otvori oči i bori se...
Nemoj se brinuti što drugi misli i govore o tebi... Ti se znaš i poznaješ najbolje... Govorit će ružne stvari... Postoje zlobni ljudi čije riječi truju sve ono lijepo... Ne slušaj ih... Nemoj im dozvoliti da otruju i tvoju dušu... Ne dozvoli im da te rastuže, da ti nanose bol... Nisu toga vrijedni... Nemoj se obazirati na njih, svijet je prepun takvih, sretat ćeš ih kroz svoj život tisuću puta...
I bori se... Bori se za svoje ljubavi, za svoje ideje, za svoje želje i snove... Bori se... Nemoj posustajati... Kad padneš, podigni se, stavi smješak na lice i kreni dalje...
I vjeruj... Vjeruj u dobrotu, u prijateljstvo, ljubav... Vjeruj... Kad se učini da je sve mračno... Kada nemaš nijednog drugog izlaza... I kad padaš u bezdan bez ičega da te drži... Vjeruj iz dna svoje duše...
Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli si imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli si maštati... Dozvoli svojoj mašti da živi, da stvara... Dozvoli joj da živi...
Zažmiri... Sklopi svoje oči...
I voli... Voli iz dubine svoga srca... Ne boj se... Ljubav oplemenjuje čovjeka... Upotpunjuje... Možda će te boljeti, možda ti srce bude slomljeno, ali nemoj si dozvoliti da bude prazno... Otvori svoje srce za svijet... Za svoje bližnje, prijatelje, obitelj i možda za jednu posebnu osobu... Dozvoli si voljeti...
I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Ovo zapravo pišem sebi... Neke važne stvari davno sam zaboravila i vrijeme je da ih naučim... Zapravo, svakog novog dana učim novu lekciju... Ne želim vam mudrovati i govoriti vam kako bi trebali živjeti... Moj život tek počinje, ali znam i ja neke stvari... Upoznala sam sreću... Upoznala sam tugu... Upoznala sam bol... Možda jesam mlada, ali nešto znam... Život je prekratak da bi se skrivali i da bi žalili zbog propuštenih prilika... Vjerujte mi, pokušala sam... Sada više ne želim tako i vjerujte mi, neću...
Pa... Ako smatrate da ono što sam gore napisala ima ikakva smisla... Smatrajte da su te riječi gore napisane i za svakog od vas, čitaoci moji dragi...
Zažmirite... Sklopite svoje oči i zamislite...
Post je objavljen 08.10.2006. u 19:58 sati.