Uistinu mislim da se s današnjim danom SAD kao i ostatak svijeta našao na svojevrsnoj prekretnici. Nakon što su proteklih osam godina Amerikanci imali predsjednika kakvog zaslužuju, danas je Amerika dobila predsjednika koji će, barem ja tako mislim, biti puno bolje u stanju odgovoriti na izazove modernih vremena. Na stranu što već činjenica da je predsjednik najmoćnije svjetske sile afroamerikanac (iako, tehnički, i bez političke korektnosti mogli bi ga nazvati mulatom jer mu je majka bijelkinja) zvuči skoro kao nešto što se može vidjeti samo na filmu, Obama, uz malo sreće i razumijevanja može na bolje promijeniti čitavu svjetsku politiku.
Na blogu od FebY ima karikatura koja, ispod znaka upozorenja prikazuje Obamu i Ahmadinedžada kako trče jedan drugome u zagrljaj. Pa zar je to tako loše? Ne samo u odnosu da iranskog predsjednika, nego na način vođenja svjetske politike. Zar ne bi bilo bolje da se SAD ubuduće umjesto kao globalni policajac, spominje kao globalni partner, partner SVIH zemalja svijeta, a ne nekolicine odabranih.
Na kraju krajeva, ako Obama ispuni svoju političku platformu o smanjenju ovisnosti o nafti i prijelazu na obnovljive izvore energije, i Iran će izgubiti velik dio svog sadašnjeg strateškog značaja.
Svaka čast američkom narodu što je pokazao da ima "muda" izabrati promjenu, ali i McCainu jer je pošteno priznao poraz i pozvao svoje glasače da pomognu novoj administraciji na putu prema promjenama.
|