jedansan
14.11.2010., nedjelja
|
....Dok spavaš...... Ova me nedjelja tako ponekad deprimira.Sve se nekako stiša.Svi se povuku nekamo i nigdje nikoga nema.A ja bi se samo htjeo naći u tvom zagrljaju.Osjećati tvoje ruke u svojoj dok šetamo i usput se darivamo slatkim poljupcima. Jedva čekam dan kada ću ove postove, koji su prožeti čežnjom i iščekivanjem..., čitati sa jednim velikim osmjehom jer ću znati da je došao kraj tome.Draga moja, neopisivo je to koliko bi htjeo biti s tobom i imati te svaki dan uz sebe.Ne prođe ni jedna sekunda a da ne pomislim na tebe.I kad nisi u prvom planu mojih misli uvijek si tu negdje u podsvijesti i istrčiš u prvi plan i ostaješ tamo duuugo.Kad pomislim na zadnji put kad smo se vidjeli ne mogu vjerovati da smo bili zajedno jer je sve tako brzo proletjelo.Jednostavno, 24 sata dnevno s tobom je premalo.Volim te.Toliko se posebno osjećam kad sam s tobom.Kad shvatim da si pored mene i da te mogu poljubiti i zagrliti.Obožavam taj osjećaj.Volim slušati tvoj glas, tvoje riječi pune ljubavi. Kad sam s tobom kao da sam na nekom drugom planetu.Kad se legnem pored tebe i osjetim toplinu tvog tijela poželim se stopiti s tobom i da budemo jedno.Ah….Koji osjećaji vladaju samnom kad ovo pišem i kad se svega toga prisjećam. Kao da lebdim. VOLIM TE. SVAKIM DANOM SVE VIŠE!!!! |
