...uspomene...
sve nestaje...
uranja...ulazi sve dublje u podsvjest...
u sjecanju je...no to sjecanje kao da polako pocinje blijedjeti...
pocinje nestajati...
djelic po djelic...
gubi im se trag...
a zelim sve zadrzati....
svaku sliku u glavi...
svaku rijec
svaku pjesmu...
sve sve....
no vrieme cini svoje...
tece...
i oduzima nam slike,rijeci,pjesme...
nemilosrdno poput bezosjecajna lopova...
uzima nam nesto sto je nase i nama pripada...
nasa sjecanja i nase uspomene...
uspomene na dio zivota koji je prozivljen...najbolje sto je bilo moguce...
u glavi pocinu bjedjeti brojevi telefona,adrese,lica....
kontakti takoder bivaju ukradeni...
potrebe izblijedene...
a zelim sve zadrzati...
nesto sto je nekada cinilo moj zivot,moj svaki dan...nesto s cime sam se u mislima budila i lijegala sada odlazi u zaborav...
ostaju tek blijede uspomene sa sve mutnijim sjecanjem na taj dio zivota i sve sto je tada moj zivot cinilo zivotom...
uspomene znaju biti nesto predivno,
no kada nam nakon svega samo i jedino uspomene ostanu,
one znaju biti vrlo bolne....
27.01.2008. u 00:17 | K | 13 | P | # | ^
...putujuci kroz noc...
trcala je sama mracnom sumom slijedeci ga....hvatajuci se za sve tragove...sve njegovo...vidjela mu je tek leda...bjezao je...od nje?
nije znala...uzvikivala je njegovo ime parajuci tisinu....ostajuci bez glasa preklinjala ga je da zastane...no on se nijednom nije okrenuo...ritam njegova trcanja svakom se njezinom rijeci ubrzavao....gledajuci tek u njegovu pozadinu jasno je u mraku sume,svijetloscu koja dolazi tek od mjeseceva sjaja mogla primjetiti kako mu se bijela kosulja natopila znojem i priljepila uz njegova atletski oblikovana leda...leda na kojima su mozda jos uvijek tragovi njezinih dodira...jasno je mogla cuti njegovo ubrzano disanje...no on kao da nije cuo njezino zazivanje...njezine jecaje ispunjene gorcinom,bjesom i zaljenjem...zaljenjem za necime sto joj upravo bijase oduzeto...necime sto joj je tako blizu no nemoze ga dotaknuti...zaljenjem za njim...tracala je....brzinom vecom no sto je bila svjesna da posjeduje,ipak njegova je brzina bila veca,uskoro je polako poceo nestajati u sjenama drveca,skiljila je nebi li ga vidjela,no njegov je lik postao tek mutna pojava a zatim nestao u mraku sume,nestao bez traga,kao da ga je tama progutala...no nastavila je trcati ne zeleci se pomiriti sa sudbinom...trcala je ni sama nezna koliko dugo...izgubila je pojam o vremenu...moze biti da se radilo o minutama,a mozda su u pitanju pak bili sati...trcala je sve dok joj u tijelu nije ponestao i poslijedni atom snage...tada se naglo srusila na pod....jecajuci i bolno uzvikujuci njegovo ime...znala je da je sve izgubljeno...da ga nikada vise nece vidjeti i cuti njegov glas,znala je da ju vise nikada nece pogledati onim predivnim,toplim plavim ocima dajuci joj do znanja da mu je sve...znala je da joj nikada vise nece cvrsto stisnzuti ruku u mraku sobe...da joj nikada vise nece strasno ljubiti vrat....i usne rukama joj pritom dodirujuci kosu...bolno uznemirujuce uspomene te bljeskovi sjecanja tjerali su suze da same klize...da pobjegnu iz svoje celije u kojoj su tako dugo bivale zakljucane....znala je da je gotovo...i da je za to sama kriva...oblivena znojem i teskim suzama otvorila je oci i vidjela da je kroz prozor da je svanulo...bacila je pogled na mobitel na kojem ju je docekala poruka"dobro jutro mojoj najljepsoj....pogledaj u nebo...sve te boje,sva ta svjezina...ni zora se nemoze mjeriti sa tvojom ljepotom...volim te ljubavi"...samo se nasmjesila te spokojno sklopila oci....
26.01.2008. u 23:34 | K | 0 | P | # | ^
ne vjerujem...ne zivim...ne slusam...ne osjecam....
...i nizem rijeci u redove...
red tuge...
red bijesa....
red nostalgije...
ne vjerujem vise u nista...
ne molim vise,jer mi molitve ne bijahu uslisane...
ne smjesim se jer osmjehu vise nema mjesta na mome licu...
ne zivim vise,jer za zivot si potreban ti....
ne slusam vise rijeci-jer ne shvacam razloge,jer razlozi ne postoje....
ne osjecam vise za nikoga nista-jer osjecaje su mi unistili...
ne vjerujem vise u sudbinu-jer moja je bez tebe...
lazem-jer istina mi te je oduzela....
zmirim-jer tada nevidim da nisi tu...
26.01.2008. u 17:32 | K | 1 | P | # | ^
utisajte sve...
umro je...
zaustavite sve satove,
utisajte sve glasovire.
bio mi je sve,
moj sjever,moj jug,istok i zapad...
moj vikend i radni tjedan...
pustite ocean da presusi...
mjesec i sunce pustite da se ugase,
neka noc proguta sve,
jer bio je moje jutro,moje podne,moja vecer i moja ponoc...
bio je zrak koji udisem,a sada ga vise nema...
utisajte sve bubnjeve,
zaustavite violine,
jer bio je svaki dah na staklu,svaka sjajna zvijezda na nebu,
bio je svaka moja molitva,
a sada je svaka moja suza...
utisajte sve....
26.01.2008. u 17:22 | K | 0 | P | # | ^
lijepo je znati da si nekad bio tu,lijepo je znati da su nas nekad gledali kao jedno...
prije mnogo godina:...
svada...bujica ruznih rijeci....
hladni pogledi...
pokupljene stvari...
i tresak vratima...
bijes...
suze...
ocaj...
rane...
sada:
davno zacjeljene rane...
osmjeh na usnama...
ruka u ruci s izabranikom zivota...
susrecem te...
tebe,tvoju zenu i predivna sina...
poplava emocija...
otvorene rane...
spusten pogled...
tvoj kao uvijek sarmantan osmjeh...
ljubazan glas i hrpa divnih rijeci....
vrijeme doista cini svoje...
iz bucmasta djecaka crvenih obraza godine su te pretvorile u markantnog muskarca za kojim zastaje dah...
pogled mi zastaje na tvome sinu...
kopija tebe u tim godinama...
suze me guse iznutra no nedam im da izadu van...
gledajuci njega kao da gledam tebe nekad davno...
i pitanje:sto ona radi kraj tebe?
zasto to nisam ja...
sada nas samo daleka proslost veze...nekim tankim,nevidljivim nitima...istkanima od mojih sjecanja....
a imali smo buducnost...znala sam to...
zelim vratiti vrieme...
zadrzati izgubljeno...
popraviti nepopravljivo...
a znam da nemogu...
ipak...lijepo je znati da si nekad bio tu...
lijepo je znati da su nas nekad gledali kao jedno...
26.01.2008. u 17:04 | K | 0 | P | # | ^
...pisem...
proganjaju me sjene moje proslosti....
vrzmaju uokolo....
zaklanjajuci mi sunce...
ne dopustajuci svijetlu da me posjeti...
da ude u moj zivot....
da me umjesto tebe zagrije...
sjene moje proslosti...
da to si sada za mene...
proslost...
proslost koju zaboravljam...brisem...
pustam da te proguta mrak jer te ne zelim kraj sebe...
kazu-nije rjesenje...no ja bjezim....
daleko od ove vreve....ovih tmurnih ulica i spokojnih sjena koje me guse...
bjezim od tebe...
ostavljajuci samo mrak...
povlacim se u svoj kutak,kutak gdje me nitko nikada nece moci pronaci...
i pisem...pisem pjesme posvecene tebi....nizem rijeci...
brzim potezima ruke sve iznosim van...brzim potezima prisjecam se svega...
i pisat cu....
pisat cu sve dok me ne zaboli ruka kojom pisem...
26.01.2008. u 16:55 | K | 0 | P | # | ^
...behind the mask...
...I'm tired to be the slave...
of my heart...
of u...
of your deep brown eyes...
it's already a daybreak and I'm still thinking of u...
every second of my life is devoted to u...
ever since u left me,I've been trying to hide the pain,
but when I see u my heart stops beating 4 the time u are looking at me...
and I'm so helpless when I look into your eyes,
it hurts me inside to see that happiness in your smile...
when I noticed u moved on...
with my heart in your hands
without me...
I just wanna be me again,
I wanna get my smile back again,
that shine in my eyes again...
i wanna live...
but everything is u...
it's getting harder everyday,
I can't stop thinking of u...
I see your face when i look into the stars...
I see your smile in the moon..
I'm searching my heart,my soul...
and all I can find there is u,
there's nothing to hide...my heart is a picture of us...
but I am afraid that the picture is starting to fade,
and our smiles are just a fasade...
my happy face is just a mask which I put when u left...
but every mask that is put as every building that is built
Will someday come down
It will age, it will buckle
It will crash to the ground...
and than u will be able to see my real feelings...
my real loneliness...
my deepest wish which is to be with u...
just to hold your hand when u feel like u are lost your way...
and when u cry i wish to wipe away all of your teras...
to hold u tight when u feel lonely...
to smile to u with my best shining smile to get your day better...
happines is what i would like to give...
believe me my truest love,I would give anything...
even the life i live...
08.01.2008. u 11:56 | K | 3 | P | # | ^