prije mnogo godina:...
svada...bujica ruznih rijeci....
hladni pogledi...
pokupljene stvari...
i tresak vratima...
bijes...
suze...
ocaj...
rane...
sada:
davno zacjeljene rane...
osmjeh na usnama...
ruka u ruci s izabranikom zivota...
susrecem te...
tebe,tvoju zenu i predivna sina...
poplava emocija...
otvorene rane...
spusten pogled...
tvoj kao uvijek sarmantan osmjeh...
ljubazan glas i hrpa divnih rijeci....
vrijeme doista cini svoje...
iz bucmasta djecaka crvenih obraza godine su te pretvorile u markantnog muskarca za kojim zastaje dah...
pogled mi zastaje na tvome sinu...
kopija tebe u tim godinama...
suze me guse iznutra no nedam im da izadu van...
gledajuci njega kao da gledam tebe nekad davno...
i pitanje:sto ona radi kraj tebe?
zasto to nisam ja...
sada nas samo daleka proslost veze...nekim tankim,nevidljivim nitima...istkanima od mojih sjecanja....
a imali smo buducnost...znala sam to...
zelim vratiti vrieme...
zadrzati izgubljeno...
popraviti nepopravljivo...
a znam da nemogu...
ipak...lijepo je znati da si nekad bio tu...
lijepo je znati da su nas nekad gledali kao jedno...
Post je objavljen 26.01.2008. u 17:04 sati.