sve nestaje...
uranja...ulazi sve dublje u podsvjest...
u sjecanju je...no to sjecanje kao da polako pocinje blijedjeti...
pocinje nestajati...
djelic po djelic...
gubi im se trag...
a zelim sve zadrzati....
svaku sliku u glavi...
svaku rijec
svaku pjesmu...
sve sve....
no vrieme cini svoje...
tece...
i oduzima nam slike,rijeci,pjesme...
nemilosrdno poput bezosjecajna lopova...
uzima nam nesto sto je nase i nama pripada...
nasa sjecanja i nase uspomene...
uspomene na dio zivota koji je prozivljen...najbolje sto je bilo moguce...
u glavi pocinu bjedjeti brojevi telefona,adrese,lica....
kontakti takoder bivaju ukradeni...
potrebe izblijedene...
a zelim sve zadrzati...
nesto sto je nekada cinilo moj zivot,moj svaki dan...nesto s cime sam se u mislima budila i lijegala sada odlazi u zaborav...
ostaju tek blijede uspomene sa sve mutnijim sjecanjem na taj dio zivota i sve sto je tada moj zivot cinilo zivotom...
uspomene znaju biti nesto predivno,
no kada nam nakon svega samo i jedino uspomene ostanu,
one znaju biti vrlo bolne....
Post je objavljen 27.01.2008. u 00:17 sati.