proganjaju me sjene moje proslosti....
vrzmaju uokolo....
zaklanjajuci mi sunce...
ne dopustajuci svijetlu da me posjeti...
da ude u moj zivot....
da me umjesto tebe zagrije...
sjene moje proslosti...
da to si sada za mene...
proslost...
proslost koju zaboravljam...brisem...
pustam da te proguta mrak jer te ne zelim kraj sebe...
kazu-nije rjesenje...no ja bjezim....
daleko od ove vreve....ovih tmurnih ulica i spokojnih sjena koje me guse...
bjezim od tebe...
ostavljajuci samo mrak...
povlacim se u svoj kutak,kutak gdje me nitko nikada nece moci pronaci...
i pisem...pisem pjesme posvecene tebi....nizem rijeci...
brzim potezima ruke sve iznosim van...brzim potezima prisjecam se svega...
i pisat cu....
pisat cu sve dok me ne zaboli ruka kojom pisem...
Post je objavljen 26.01.2008. u 16:55 sati.