Ja to tako (ponekad) vidim

Jesen. Evo, stigla je. I u mene unijela neku tugu za dugim sunčanim danima, za zlatnim morem koje nas je zvalo u zagrljaj; kad je sve izgledalo nekako lakše i ostvarljivije...
Što radi čovjek kad ga vremenske prilike stjeraju u kuću, u zatvoreni prostor? Oni koji imaju obitelj dobivaju savršenu priliku da se malo više druže, da sa djecom ljeta i izlazaka obnove veze, da im pokušaju opet biti roditelji. I da se tome raduju.
Poneki od nas zaborave kolika je to radost (o odgovornosti nećemo ovaj put) imati teenagera u kući.
Prvo, oni baš sve znaju. Tako nam se, eto, pruža fantastična prilika da od njih naučimo sve što još ne znamo.
Drugo, oni se mogu brinuti posve sami za sebe, nama preostaje jedino da gledamo i divimo se tom umijeću. Pa dobro, to što ne znaju gdje su im čarape ili omiljene tenisice, nije big deal! To se svakom može dogoditi...
Treće, mogu nas naučiti da se uopće ne brinemo ni za što, nadasve zbog njihovih kasnonoćno-jutarnjih dolazaka sa kakvog week-end party-a. Oni su odgovorne osobe, a tu je uvijek i Matan, taj se pobrine za sve njih!
Četvrto, oni ne traže da kuhate za njih; spremite im ili, još bolje, naručite sandwich, jer : '''ko će baš sad jesti tu juhu???''. Dobro, ponekad se desi da požele neku 'zdravu hranu'...
Peto, teenagerska soba uglavnom služi za odlaganje bespotrebnih stvari kao što su knjige i bilježnice, te poneki komad vjerojatno prljave odjeće, koja uključuje nevjerojatno crne nekad bijele čarape, koje su sigurno u beživotnom stanju, jer su potpuno ukočene...
Šesto, mogu nas zadiviti bjesomučnim premještanjem vaših stvari po kući (posebno kozmetike u kupaonici) i poslije još bjesomučnije tvrditi nježnim i umilnim glasom, kako oni: ''nisu dirnuli tu i tu stvar'' i tjerati nas da mislimo kako smo postali senilni i zaboravljamo gdje smo što spremili.
Sedmo. Hm... da, to sedmo... Vaš vrli teenager će vas uvijek i odmah podsjetiti ako ste nešto izrekli nepravilno, upotrijebili zastarjeli izraz, obukli nešto 'demode', zaboravili što je to 'Sumrak' i koji se dio upravo prikazuje u kinu, zašto je neizostavno ići na 'taj i taj' koncert.
Osmo i najvažnije: najozbiljnijim glasom od vas će tražiti da ne brinete za njihovo učenje, jer ih to živcira i demotivira i tako će biti sve do pred ljeto, kad će, eto, morati na repeticije, jer ona profesorica ne objašnjava dobro i oni nisu cijele školske godine mogli shvatiti to gradivo, pa sad nekim čudnim slučajem imaju jedinicu!
Kažu da se povijest ponavlja. Lako moguće, iako ja smatram da nije to baš tako u svim segmentima. Recimo, mislim da su ovi, new age teenageri neki neponovljivi. Hvala Bogu!


Napomena:
Post posvećen 'mojem' teenager fan club-u kojem se toplo zahvaljujem na čitanju i lijepim riječima!