|
|
Manipulirana
29.07.2005., petak
More.....još....
Ispunjavam želju mojoj imenjakinji Jasni koja nikad nije vidjela morsku mačku i dodajem još sličica budući da godišnji neće moći provesti na moru.Isto tako svim blogerima koji vole more, a eto, nisu u mogućnosti provesti ljeto na njemu, poklanjam dio ljetnog ugođaja koliko mogu.Slušajte more i gledajte sličice koje ću podijelit sa vama.......
Morska mačka-spada u porodicu morskih pasa, naravno naraste cca 1m dužine i ne papa ljude....
Na nekim slikama ima i ovakvih,hi,hi, no nedajte se zavarati...
Ovo je prava morska maca.......
  
A ovo je gorgonija, pa morski puževi golaći....toliko lijepi raznih boja i vrsta.....
  
  
  
A za ove plaštenjake, kažu da su zaljubljena morska srca....a bez morske zvjezdice nemožemo zamisliti morsko dno........
 
Znam da u snimanju postoji, ptičja i žablja perspektiva, a onda, evo malo i riblje..perspektive....


|
28.07.2005., četvrtak
More.....
Kako sam na godišnjem, pa mi se malo neda pisati i nemam neke inspiracije, evo par morskih sličica.....uživajte....
Ovo je plavi morski puž mislim.......

A ovo je jaje morske mačke, veliko je kao ljudski palac, i iz njega će se izleći mala morska mačkica.

|
24.07.2005., nedjelja
Posjet Kemoterapije......
Evo danas nas je posjetio u Puli, Kemoterapija. Imali smo par minuta na raspolaganju za upoznavanje,no bit će više vremena drugi put .......Za sada evo dvije fotografije za uspomenu sa tim iznimnim čovjekom...u društvu moje kćeri i blogera Kanuny.A mene tu nema......ja sam bila iza fotoaparata.......
 
|
23.07.2005., subota
Friends fashion night
Večeras je na Trgu Portarata u Puli, održana modna revija kreatora i stilista Hrvatske. Trajalo je kratko ali je bilo slatko.....kako kažu. Svidjelo mi se, a evo i par slika koje sam nekako uspjela slikati obzirom na gužvu.Popela sam se na terasu kafića Kupola i od tamo odapela par snimaka.....
  
  
|
Arena......Pula......turizam.....gradski oci.....
Pulski amfiteatar, spomenik ogromne vrijednosti i image grada Pule.....polako gubi svoje dostojanstvo.., a možda i sam grad. Nisam jedini stanovnik grada Pule ogorčen na nesavjesnosi i bahatosti gradskih otaca i onih koji drmaju ovim gradom.
Upitat ćete se, zašto? Ima jako puno onih "zato" odgovora. Primjerice, Arena, koja je u zadnje vrijeme postala mjesto održavanja koncerata kojima i nije mjesto unutar tog spomenika, koja trpi decibele koji vjerujem i narušavaju taj tisućljetni spomenik. U šest sati ujutro nakon koncerta Jamiroquaia, prošla sam pješice pored Arene i žao mi je da nisam imala fotoaparat. Smeća je bilo do Karoline, po cesti, u Areni i oko Arene.Nered i prljavština bila je posvuda, što govori puno o gostima koncerta, a i o domaćinima koji se nisu pobrinuli postaviti koševe i zaposliti ljude koji bi to uklanjali.Ako pričam o redu na ulicama centra, ni tu ne mogu reći ništa dobro... od dva ujutro (neki ugostitelji su samovoljno produžili svoje radno vrijeme) pa do rane zore, bauljali su po središtu grada, pjevali, derali se i budili stanovnike posjetitelji koncerta. Bilo je polupijanih i onih za koje nisi znao jesu li samo šeki-balini ili drogirani.Sjedili su onako pijani pod našim prozorima, na našim portunima i budili nas. Među stanovnicima centra ima starih i nemoćnih, bolesnih ljudi i male djece. A gradski oci se nisu potrudili postaviti noćne čuvare na cestu kako bi napravili reda.
Poglavarstvo grada je sada, po sezoni "jer smo mi turističko mjesto" dozvolilo rad ugostiteljima do sitnih sati. Ok, nemam ništa protiv....no u svakom gradu nema nereda i buke i polupijanih po cesti, nema muzike koja nikom neda spavati. Zabava turista se svodi na unutrašnjost objekata iz kojih se ne čuje muzika i čiji rad ne ometa stanovnike. No u našoj državi to se može, i moje ustavno pravo na miran san je narušeno jer se skrivamo iza pojma"turizam". Za koje mi to turiste pripremamo sezonu?Za one koji će potrošit novac da se ubiju od alkohola i onda lunjat ulicama grada tražeći još koju otvorenu birtiju da se još naliju, kako bi mogli nesmetano uznemiravat stanovnike koji rade i koji ujutro moraju zarađivati svoj kruh, a oči im se sklapaju od umora nakon probdjevene noći. I tako dan za danom........i kad se neko lud i sumanut bude pojavio- u gradskoj vijećnici i napravio nered, proglasit će ga krivim i osudit i zatvorit.
Grad proglasi nemoguće radno vrijeme ugostitelja, a u isto vrijeme ne osigura da se na ulicama grada ne narušava javni red i mir.
A da se vratimo malo na Arenu.....danas Arenu ne možete ni slikati normalno od silnih autobusa koji se upravo ispred nje parkiraju, dok parkiralište Karolina zjapi prazo, pa tako dok se turisti iskrcavaju iz autobusa kojih zna u redu biti po pet-šest parkranih, nemožete niti proć tim dijelom nogostupa.No da stvar bude još bolja, misleći da ste jedan od turista iz autobusa,počnu Vas za rukav navlačiti Romi koji ispred Arene prodaju "suvenire". Naravno to su vam suveniri tipa kipa Bude, krokodila i sličnih gluposti kojima se turistima nude ispred arene zamislite, ko da smo u Indiji ili pojme nemam gdje.....
Naravno gradski oci ništa ne čine po tom pitanju....što se tako javno sramotimo.....jer će nam turist iz Pule ponijeti za uspomenu kip Bude, a da ne pričam o inim inspekcijama koje uredno obilaze naše trgovce provjeravjući i dlaku u jajetu, a ispred Arene Vas javno navlače za ruku i nude "suvenire" oni čiji artikli na sebi nemaju istaknutu ni cijenu, ni deklaraciju niti Vam se za kupljeno izdaje račun a pitanje je pla'aju li najam javne povr[ine, pdv i porey na dohodak..E svaka čast ovom gradu. Lijepo je neki dan u Glasu Istre izašao napis NIJE PULA MRTVA-MRTVA JE NJENA VLAST. A da stvar bude još ljepša, kada sam nazvala Grad Pulu i dobila službenicu po pitanju radnog vremena ugostiteljskih objekata, pokušala me se riješiti izjavom "to vam je turizam gospođo", no kad sam joj spočitnula da i građani imaju pravo na neke osnove mira i reda tijekom noći i tijekom sezone, onda mi je rekla :Gospođo, eto to Vam je naša Pravna Država." Zaboga, još nas majmunima prave......pravna država nema ništa sa odlukama LOKALNE SAMOUPRAVE, i još moram slušati neznanje i glupost upravo gradskog službenika. U našoj lijepoj Istri ko god zabrlja ili kad se pobunimo da nešto nevalja upiru prstom u Zagreb i državu i na njih se izvlače.
Je li to naš grad, je li to turizam ili mi neznamo i nismo sposobni shvatiti što to stvarno znači.....?
|
Plavi rak.......
Otvorivši mail jučer, ugodno se iznenadih, Giorgino mi poslala sliku raka plave boje.Kako obožavam plavo, naravno da me je oduševio a time još više činjenica da takvo što postoji u boji koju volim.Ma pogledajte ga samo....

|
22.07.2005., petak
Javna sramota.........
Danas, onako prvi dan godišnjeg odmora, dignem se oko 9.00, skuham si kavicu dok dječica spavaju i krenuh u moju redovnu nabavku tiska. Petkom volim bacit oko na Glas Istre i Gloriju. Čitanje Glorije i dnevnih novina petkom mi inače označava početak vikenda nakon napornog radnog tjedna i tog rituala se nikako ne odričem.
I tako si ja serviram kavicu na stol i odlučim prolistati prvo dnevni tisak.....naravno uvijek krenem od zadnje stranice prema početku, nema više riječi o kojekakvim pasićima morskim, ali otkrijem sramotu, tešku sramotu na predzadnjoj stranici.Dakle, tisak kaže da Anastacija, američka pjevačica priprema koncert u našem gradu 01.kolovoza, no na njenoj promotivnoj stranici piše da gostuje u Puli, koja je u Italiji i da će se koncert održati u rimskoj Areni.
Nezna se tko je više ovdje ponižen, njeni promotori i ona koji dogovaraju koncerte i neznaju gdje putuju ili zemlja u koju putuju?
Po meni je to potpuni nedostatak opće kulture i teški propust. I sad bi je mi trebali doći gledati, a oni se nisu potrudili ni saznati gdje je grad u koji odlaze gostovati i održati koncert. Amerikanci koji sve na ovom svijetu najbolje znaju i čiji je nos zaboden u svaku zemlju, pišu kako se Pula i pulska Arena nalaze u Italiji. Tko zna možda ih put stvarno i odnese tamo pa se u Italiji osramote pokušavajući napraviti koncert....u rimskoj Areni..........tražeći Pulu.....

Kliknte na sliku i sami se uvjerite u istinitost mog navoda.....
|
21.07.2005., četvrtak
Cvijet....
Nedavno sam dobila na poklon cvijet za koji neznam kako se zove, niti kako se uzgaja. Meni je vrlo lijep, prekrasne boje, a cvjetovi straga imaju jedno dugačko ticalo, da ga tako nazovem.Ako netko pozna taj cvijet, molim komentar i savjet.
 
|
Terasa u krovu.....
Konačno, nakon noćnog slikavanja terase, mogu ispunit želju Helix kojoj sam obećala stavit više slika moje terase. Iz moje vešeraj prostorije u potkrovlju, prozor gleda na terasu tako da se osjećam ugodnije dok radim one dosadne kućanske poslove kao što je peglanje.....mrrrzim peglanje. Naravno, na njoj još nema cvijeća ali bit će. I evo je.....iz svih kuteva.....
  
 
|
17.07.2005., nedjelja
Kapari........
 Malo prije se vratih sa bloga Helix, gdje ugledah prekrasne ruže i sjetih se kako sam s neki dan iznenadila kad sam ugledala cvijet začinske biljke Kapara. Prvo sam joj htjela poslati na mail sliku, a onda odlučih napraviti post. Dakle Kapari.....mmmm....divan začin usoljenoj ribi.....i masi jela inače....a nisam znala kako je lijepa ta biljka. Zamislite raste iz kamenih zidova, ima predivan i zanimljiv cvijet i može poslužit kao ukrasna biljka.....
Koliko sam uspjela shvatiti, ako raste iz kamena znači da nije zahtijevna biljka i još je puzavica, a kad procvjeta onda cijeli grm izgleda raskošno.
Evo opis kapara i recepta za umak.....
Kapari u soli ili ukiseljeni
Kakve najčešće koristimo, zapravo su nerazvijeni pupoljci primorskog grmića iz porodice kaprice. U nas raste po zidinama i kamenitim prisojnim mjestima na otocima srednje i južne Dalmacije.
U nekim umacima i ribljim jelima kapari igraju glavnu ulogu, male količine u francuskoj salati dat će joj poseban okus.
Jednostavan umak: nasjeckane kapare prelijte ugrijanim uljem, dodajte sjeckani peršinov list i limunov sok pa umakom prelijevajte pečenja ili odreske.
Na stranici www.kapar.hr osim slika, našla sam čak i pjesmu o kapari:
POHVALA KAPARI
Luko Paljetak
Uspiješ vrlo rijetko vidjet cvijet
Vlastiti, nježna, a i kad procvati
Kraljica jedne noći on je, citra
Na strmom ziđu, što na vjetru titra
I ponavlja mu psalam da su sati
Još kraći nego jesu, da je svijet
Samotno mjesto; pupoljci su tvoji
Zeleni biser, savršeno djelo
Osame, u zid upisan tvoj rad
Već je i prije zida, dok se kroji
Nacrt mu; beru šutljivi te zato
Da mi te bućni možemo u jelo
Stavljati kao začin, da mu slasti
Poveća tvoja trpkost puna sjete
Kojoj je ona tek početak; zlato
Zeleno ti si, onamo gdje rasti
Ti možeš katkad anđeli tek slete
Da odmore se; ti nam tažiš glad
I budiš nam je, kaparo, ti cvijete
Što vidjelo ga nije niti pola
Onih što tobom slade se kod stola,
Niti će ikad vidjeti ga, kazna
To im je gora nego da te nikad
Kušali nisu, cvijete od samoće.
Evo i slika pa prosudite sami.......
  
  
|
16.07.2005., subota
Festival..
Večeras je u Areni otvoren Festival igranog filma. Kao i svake godine popratio ga je vatromet, no moram priznati iz godine u godinu sve siromašniji......neznam zašto.....
 
|
Medeja......i Brijuni......
Razgledajući po Cd-ima neki dan slike, pronađem one kada smo sa prijateljima išli na Mali Brijun na predstavu kazališta Ullysses,našeg poznatog glumca a odnedavno i sugrađanina Rade Šerbedžije i njegove žene, kazališne redateljice Lenke Udovički.
Krenuli smo brodom iz Fažane i dočekani i odvedeni u zidine kamenog zdanja na Malom brijunu.Prvo sam bila ozlojađena, gdje sam to došla....sjela na drvenu skelu improvizranog gledališta.....no kad je predstava počela ostala sam bez daha.......do kraja je odgledala otvorenih usta......i na kraju ostala puna predivnih utisaka. Naravno, tko je majstor u svom poslu, kazalište će napraviti i na školskom igralištu i u šumi i gdje god može......
Divni, poznati glumci........između kojih Mira Furlan koja je glumila Medeju bili su nam tu i dijelili zanos na par metara od nas........prekrasno.
Kako svako ljeto ovo kazalište daje nekoliko predstava na Brijunima, mislim da ni ove godine neće biti drukčije........voljela bih opet otići.....a preporučam i vama.......
  
  
|
15.07.2005., petak
Sharkkkkkk.........drugi dio...

Jučer dobih mail od frenda. Poslao mi je ovu sliku, strava..............a još sam čula i crni humor vezan za pasića...morskog....
Jedan frend je bio na moru sa djecom i djeca se samo brčkaju u plićaku bojeći se morskog psa od četiri metra o kojem pišu novine u posljednje vrijeme.Njemu dosadilo da ih razuvjerava kako morskog psa nema, pa im dovikne:"Klinci, dajte plivajte, ako naletite na morskog psa, priđite mu da vidite jel' ima 4 metra, ako nema, slobodno plivajte dalje, onda to nije naš morski pas......."
|
12.07.2005., utorak
Dječje sobe....
Pregradnjom jednog velikog prostora dobili smo kupaonicu os 11 m2 i dvije dječije sobe, jednu manju a visoku, kojoj smo morali dodati velux prozor i etažicu za spavanje kako bi joj povećali kvadraturu i igračke, i jednu veću koja nema etažicu, ali ima svoj niski prozor. Marin je odabrao ovu na etažu, a Dunji se više sviđala normalna soba koja nema etažu. U naravi su im sada kvadrature jednake, samo što ova Marinova ima kat.
Marinova soba......
 
 
Dunjina soba.....
  
|
11.07.2005., ponedjeljak
Terasa u krovu.....
  
Sa ove terase u krovu imam pogleda na Portaratu i Slavoluk desno, a na Uljanikove dizelice lijevo, dok po sredini vidim Srednju Tehničku školu, iza nje Kaštel i zastavu grada Pule kako vijori na vjetru......razmišljam kako ozelenit terasu i donijet ovom domu i ovom gradu još zelenila......toliko potrebnog za život......Neznam kako, ali trebalo bi u Hrvatskoj započet akciju "Ozelenite svoje krovove" i davat poticaje onima koji u ruševnom krovu otvore terasu i obogate je zelenilom......Kolika bi pluća gradovi dobili......majko moja....

A odavde sa prozora dnevne, puca pogled na ulicu Sergijevaca, čuje se žamor i teče rijeka ljudi po ljeti ispod mog prozora.........
Baš me zanima što mislite, da li bi krovovi u starim jezgrama grada trebali propadati ili je bolje napraviti krovne terasice i ukrasiti ih zelenilom i cvijećem i tako dati svjetlo potkrovljima a pluća gradu?
|
10.07.2005., nedjelja
U potkrovlju.........
Nekoliko dana neću imati vremena sastaviti neki suvisli post pa ću ostaviti nekoliko slika.....
Ovdje je na na jednom mjestu kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak(6 slika slikano kružno), i kupaonica pristojne veličine(3 slike).Za veću sliku- klikni na sliku.......
  
  
  
Baš me zanima kako vam se sviđa........
|
06.07.2005., srijeda
In memoriam.........
Ima ljudi koji nakratko dođu u vaš život i ostave neizbrisiv trag. Sa suzom u oku pišem ovaj post, jer jedne takve dobre duše više nema......njene dobre i prekrasne plave oči sklopile su se zauvijek.......
Danas sam se sjetila jedna posebne osobe koja je točno prije dvije godine tragično izgubila život. To je bila moja novostečena prijateljica Tatjana. Imala je tridesetdvije godine, bila je majka troje djece, dva dječaka i jedna male jednogodišnje djevojčice. Kao osoba bila je draga, samozatajna i dobra. Radila je u Akvariju na Verudeli i svi smo je voljeli. Oslikala je Akvarij i Mileninu slikovnicu o malim morskim stanovnicima. Vodila je dječije rođendane i dijelila djeci ovu prekrasnu slikovnicu i ništa joj nije bilo teško za djecu učiniti.
Danas u spomen na nju dobila sam dopuštenje da ovu slikovnicu prikažem i vama. Tanja je sada u nebu i vjerujem da sa anđelima slika svoje prekrasne slike.
A ja je sigurno nikada neću zaboraviti......nikada.....nikada......
Rak samac i moruzgva

Jednom davno, beskrajno, pusto more dobilo je stanovnike.

Neobično su izgledali sa svojim bodljikama, kućicama, ljušturama i lovkama. No, baš taj čudnovat izgled, davao im je sigurnost. Bodlje su štitile ježiće, ljušture školjke, lovke vlasulje, a kućice puževe. Morski račići dobili su kliješta i tvrd oklop, a mekani rep skrivali su u napuštene puževe kućice.

Jedan račić imao je problem. Nikako da pronađe skrovište za svoj rep."Ostao sam sam.Što da radim?Moram se negdje sakriti, inače će me pojesti.",pomisli on i zavuče u šupljinu kamena. Vrijeme je prolazilo, a on je bio bez kućice.Bio je gladan, ali se nije usudio izaći iz zaklona."Bojim se" rekao je."Nikada ne znaš što te vani čeka. Bolje da sam na sigurnom, pa bio i gladan."Ostali račići šetali su se ispred njegovog zaklona i dozivali ga."Izađi, idemo se igrati.Zašto se bojiš?"reče jedan."Stalno si u toj rupi sasvim sam.Znaš što, prozvati će te RAK SAMAC!"doda drugi."Lako je vama" odgovori račić bez kućice."Vi ste svoj rep sakrili, a moj nije na sigurnom."
"Rak samac se boji" smijali su se njegovi prijatelji, odlazeći svaki svojoj kući. Nastupila je tišina. Tek pokoje zrnce pijeska spuštalo se polagano na dno.
Netko, sakriven u listovima morske trave slušao je cijeli razgovor. Kad su se račići razišli, približio se kamenu u kojem se skrivao rak samac."Sve sam čuo i htio bih ti pomoći. To sam ja, pužić. Poklonio bih ti svoju kućicu, tijesna mi je. Napraviti ću si novu. Izvoli, smjesti svoj rep u nju" prijeteljski ponudi račiću svoju kućicu i ode. Rak samac bio je toliko sretan i uzbuđen da je zaboravio zahvaliti novom prijatelju. "Konačno imam kućicu" reče račić i spremi u nju svoj mekani rep. "Idem u šetnju, više me nije strah." Šetajući, susreo je mnoge znance."Dobar dan, rače samče" reče jež. "O, dobio si novu kućicu" nadoda školjka. "Sada si na sigurnom, lijepo se provedi" javi se morski trp, poznatiji kao morski krastavac. "Do viđenja" odzdravi im rak samac i stretan pođe dalje.
Stigavši malo dublje, sreo je moruzgvu."Kako se zoveš?" upita ju. "Ja sam moruzgva Adamsia, a ti?"
"Ja sam rak samac, Eupagurus, zvani Pagi. Dugo sam bio sam jer nisam mogao pronaći kućicu da sakrijem rep. Sada uživam u šetnji." "I ja sam već dugo sama i zato sam žalosna" uzdahne moruzgva Adamsia.

"Nemoj biti tužna"reče joj račić Pagi. "Meni je jedan pužić pomogao kad sam bio u nevolji.Ako želiš, ja ću pomoći tebi. Položiti ću te na svoja leđa. Ja ću hodati umjesto tebe, a ti ćeš mi zauzvrat tražiti hranu." Moruzgva Adamsia zahvalno prihvati ponudu i od tog dana njih dvoje su nerazdvojni prijatelji.
Meduza
Daleko na otvorenom moru, živjela je prekrasna meduza. Njezino mekano tijelo, ispunjeno vodom, bilo je gotovo prozirno. Iz klobuka zlaćanih boja pružele su se duge, nemirne niti. Uživala je u vodi. Plivala bi pokretima plesačice ili lebdjela odmrajući se. Tko bi i pomislio, da su njene dugačke niti otrovne lovke koje joj pomažu u hvatanju plijena.

Naša meduza, taj lijepi stanovnik mora, prije sličan cvijetu iz bajke nego životinji, okrutna je grabežljivica.Omiljena poslastica bile su joj ribe, no hvatala je sve što joj se našlo na putu. Nikoga se nije bojala, samo su joj ponekad kornjače, neke vrste golih puževa i dupini zadavali glavobolju.
Onako otrovnu nitko ju nije htio ni pogledati, a kamoli pojesti. No, ona za to nije marila. gruba i bezosjećajna, dovoljna sama sebi, prepustila se morskim strujama i milovanju valova.
Jednoga dana, uživajući u bostroj vodi i toplom suncu, nije ni opazila da su je struje odnijele do obale. Nastupila je oseka, voda se povukla i ona se našla na morskom žalu. Bespomoćno je ležala na vrućem pijesku, a njeno tijelo žedno vode, polako je nestajalo. Preplavio ju je osjećaj tuge i samoće, prvi put u životu, bojala se.
Što bi sve dala da može još jednom zaplivati, vidjeti sve one ribice i reći im da se ne moraju bojati. Utonuvši u misli, osjećala je onaj divan dodir slane vode i svoje nemirne lovke. Lebdjela je, okretala se u vodi i najzad shvatila da ne sanja.

Nastupila je plima, podigla ju sa žala i spasila. Kako je bila sretna. Shvatila je da je život kratak, da radost i tugu treba podijeliti s drugima. Počela se družiti sa ostalim meduzama, a njene otrovne lovke, postale su zaklon malim ribama. Od tog dana, meduza više nije ohola i bezosjećajna, više nije sama.
Autori:
text :Milena Mičić,
ilustracije:Tatjana Kanjir
A ovo je Tanja i u pozadini vrata akvarija oslikana njenom rukom
 
Pridružujem se mislima tvojih najmilijih Tanja, a i mnogih koji su te poznavali i kojima si bila draga....i kojima si tiho i nenametljivo osvojila srca........i dobro je rekao svećenik na tvojoj misi zadušnici onda prije dvije godine......bila si anđeo i među anđele si otišla......
|
04.07.2005., ponedjeljak
Poklon od Katye
Dobila sam poklon i tako sam sretna.....
A poklon je ova lijepa slika.u zaglavlju bloga.......za koju kaže da pristaje mom blogu....
Katya, hvala ti..........
 
|
03.07.2005., nedjelja
Sreća.....
Sretna sam što uredih bolje svoju stranicu,pa poželjeh to podijelit sa vama.......Bila sam uporna jer je moj horoskopski znak:

A uz puno vježbe i upornosti dolaze i rezultati:

|
02.07.2005., subota
Morski pas iliti shark iliti, ma štogod jooooj....

Evo već par dana čitam po novinama da je u našem moru, točnije pored Premanture viđen morski pas cca. dužine 5m. I nitko ništa........samo novine pišu a nitko ga ne traži, i ja sad trebam ići na more i kupati se. A kažu i to da je viđen još prije jedanaest dana. I sad nitko nezna je li taj pas još tu oko Istarskog poluotoka ili je otišao.A ako je otišao, onda je mogao samo južnije na izlaz iz Jadrana, pa tako iako ništa neznaju, nadležni tvrde da sigurno nije opasan.....jer da u našem moru već trideset godina morski pas nije nikoga gricnuo a kamoli popapao....Ja baš i nisam sigurna, nek je on i pitom ko zečić, ali kad se susretneš sa grdosijom od 5 metara baš ćeš ti razmišljat je li on opasan ili nije......
Recimo ovakooooo.........

|
01.07.2005., petak
Glavata Želva

Danas smo bili u Aquariju na Verudeli povodom jednog događaja koji se zbio u 19.00h.Bilo je to puštanje u more male kornjače Glavate Želve u more. Te kornjače su inače zaštićena vrsta.Vlasnici i djelatnici Aquarija nerijetko dobiju od ribara bolesne ili povrijeđene Glavate želve,koje oni liječe i čuvaju za vrijeme oporavka u Aquariju, da bi ih onda obilježili i puštali u more. Do sada su tako spasili i izliječili puno kornjača. Danas su pustili jednu malu želvicu koja je bil ateška jedva 5 kilograma. Prije nekog vremena ribari su je povrijeđenu od brodskog propelera (vjerovatno glisera) pronašli u moru kod rta Kamanjak u Premanturi.

|
slika 1
Ovdje Zoran nosi malu Želvu u more.

|
slika 2
Ovdje ju je pustio i ona je zaplivala u valove, zdrava i slobodna.Huraaa!!!

|
slika 3
Ovdje su Zoran i Neven sretni zbog uspješnog puštanja želve.

|
slika 4
Ni Milena nije ništa manje sretna, a malo je i umorna jer je prije puštanja i održala malo predavanje prisutnima o tim zaštićenim kornjačama, na hrvatskom i na engleskom jeziku.Ona i Zoran su vlasnici Aquarija, a Neven je uposlenik, i mladi biolog pun elana i vedrine za taj lijepi posao.

|
slika 5
Ovdje je posebna niša u prostoru Aquarija gdje stoje primjerci zaštićenih vrsta u moru.Tu je oklop i tijelo dviju nažalost uginulih Glavatih želvi, i kamen gdje obitavaju prstaci, koji su također zaštićeni.

A ima još, sličica i ribica i važnih stvarčica, pa evo:

Meduze

Vlasulje

Riba zmaj

Kokot-ima prekrasne neonski plave peraje

Marin ljubi ribu

Periska i prstac-zaštićeni morski organizmi

Rodovsko stablo morskih organizama
|
|
|