Manipulirana

25.06.2005., subota

O jednom hrčku koji je u stvari bio miš......

Melitin post u kojem priča o svojoj tugi za macom koja je uginula podsjetio me na vrijeme prije 7 godina kad smo nabavili nešeg prvog kućnog ljubimca. Bili smo podstanari i naravno nismo imali kućne ljubimce.Seliš se amo-tamo i nikad u stvari neznaš u kakvom ćeš prostoru živjeti.No na kraju našeg podstanarskog staža, pronašli smo stančić u neboderu na šestom katu, konačno smo dobili normalne gazde, koji su bili otprilike naših godina i mogli smo u tom stanu ostat koliko želimo.Jednom prilikom, dok smo pile kavu, moja gazdarica mi je rekla:"Znaš, kod nas je izgleda postalo pravilo da svaki podstanar kad odlazi iz ovog stana u stvari seli u svoj vlastiti.Vjerujem da ćeš i ti biti ovdje sve dotle dok ne budeš imala priliku seliti u svoj stan." Na našu sreću tako je i bilo.... No, u međuvremenu u tom stanu rodio se još jedan član naše obitelji, i kako je sad bilo dvoje djece u stanu počela sam razmišljati o nekom kućnom ljubimcu. Pas je za nas bio velika obaveza, pticu se nije moglo maziti....i što sad. Jedno jutro prolazeći pored zelene tržnice spazim štand gdje se prodaju male životinje i za oko mi zapne jedna poveća staklenka a u njoj nešto malo bijelo šćućureno.To malo stvorenje ličilo mi je na zečji rep. Upitah prodavca, što je to, s on mi odvrati :mali hrčak. Svidjelo mi se to malo stvorenje i ja sjednem za vrat mome mužu, kako sam našla malog bijelog hrčka i kako djeca nemaju kućnog ljubimca i kako je jadan, mali i kako ću ga ja paziti, maziti....tralalala. Napokon, kupim ja to malo stvorenje isti dan. Bio je sladak, malo me čudilo kako hrčak ima rep i kako nalikuje mišiću, no , mislila sam, svi ti glodavci pomalo nalikuju jedan drugom, a osim toga mali je pa će malo valjda i odrasti...... No nije puno odrastao. I tako je on po danu spavao, a po noći trčao u kavezu po velikom kotaču. Nakon nekog vremena našeg suživota, primjetim ja jedno jutro kako naš mali švrćo vuče zadnje nožice. Na sredini gdje mu je zakačen kotač za trčanje, pronašla sam čuperak bijele dlake i tako sam zaključila de je imao nezgodu trčeći u kotaču. Zakačila mu se dlaka za kotač, preturio se i slomio kralježnicu.Naš mali švrćo je postao invalid. Bilo mi je strašno žao, znala sam da mu nikako ne mogu pomoći, no svi u kući smo se složili da ćemo mu pomagati i zadržati ga bez obzira na to što je sad invalid. Pomagali smo mu, čistili ga, pojili, mazili.........ali njemu je iz dana u dan bivalo sve gore. Naše malo kućno vijeće odlučilo je da ga ja odvedem veterinaru da ga pogleda. Stavila sam ga u plastičnu kutiju od sladoleda i otišla veterinaru. Sjedeći u čekaonici i držeći u krilu kutiju, primjetih kako se to malo stvorenje odvuklo u jedan kut i skutrilo nekako neobično. To je bio životinjski instinkt, on je prije od mene znao što ga čeka iza bijelih vrata.......ja još nisam. Sama sam sebi izgledala smiješno sa svojim "hrčkom", jer su oko mene redom bili psi i mace s pedigreom, a ja jedina s plastičnom kutijicom u koju su svi zagledali. Kad sam konačno došla na red i ušla, gospođa u bijeloj kuti se iznenadila što sam došla s hrčkom. No, ipak je malenog pregledala i rekla. Gospođo, njemu je kralježnica slomljena,pa kao i ljudi ima sve veće poteškoće sa crijevima jer nema osjećaja u donjem dijelu tijela.On se u stvari muči ovako i svaki dan bit će mu sve gore.Obično vlasnici, ovakve male životinje, kad se razbole, nažalost bace u smeće. Njemu nema pomoći. Mislim da je vidjela promjenu na mome licu, jer sam se strašno rastužila, pa je dodala. Vidim da vam je stalo do vašeg malog kućnog ljubimca, pa ako će vam biti lakše, možemo mu dati injekciju.Tako će zaspati zauvijek a onda ćemo se mi pobrinuti za njega. To će vas koštati 15,oo kn. I nakon kratkog vremena, našla sam se u autu sa praznom plastikom i računom od 15,oo kn. za eutanaziju našeg švrće. I počela sam tako gorko plakati, eto koliko košta njegov jadni mali život-15,oo kuna.Bilo mi je žao, falio mi je u onoj plastici i nisam znala što reći mojima kad se vratim kući. Odsjedila sam jedno pola sata u autu da djeca ne prmjete da sam plakala. Odlučila sam, neću im još reći da ga nema.... Naravno mužu sam doma sve objasnila nasamo, a djeci sam rekla da su ga zadržali u bolnici dok ne ozdravi jer je ozbiljno bolestan. Moja dječica su dugo zapitkivala kad će naš mali hrčak doći iz bolnice, pa su na kraju sve manje zapitkivali dok nisu zaboravili. Godinama poslije, rekla sam im istinu i objasnila da ih onda nisam imala hrabrosti tako povrijediti i reći im da je naš mali hrčak mrtav. A i godinama poslije kad smo nabavili našeg zamorca Toneta, shvatila sam da naš prvi kućni ljubimac nije bio hrčak nego mali bijeli miš, koji nam je u tom svom malom životu ipak na svoj način donio radost i sreću. I evo sada mu posvećujem ovaj post da nebi bio zaboravljen, jer svaki život je vrijedan, pa i onaj malog miša........ A ovo je naš zamorac Tone, i ima tri godine...

- 19:48 - Komentari (24) - Isprintaj - #

24.06.2005., petak

Zid boli

Danas sam odlučila napisati sasvim jedan drugi post, no prilog na TV-u odveo je moja razmišljanja sasvim u jednom drugom smjeru.Premještanje Zida boli iz Selske na Mirogoj. počela sam dvojiti i pitati se što je bolje, da zid ostane tamo gdje je ili da se ipak preseli.... Pokušala sam se staviti u kožu onih koji tamo na jednoj od cigli imaju ime i trag svog najmilijeg.To je prestrašno i u isto vrijeme borila sam se sa razumom i srcem. Što bi ja jadna da mi neko odnese jedino mjesto gdje ću se pomoliti za svoju krv.... Opet razmišljam, da li je to sada nakon toliko godina dostojno mjesto da bi cigla mojih najmilijih počivala tamo....što ako se naki pijani vozač zaleti u taj zid....što ako se nađe neka huliganska banda koja ne poštuje nikoga i tako iz obijesti učini ono najgore.....što... Mislim, taj je zid onda imao svoju svrhu i pokazao je BOL u pravom svjetlu i bio je na pravom mjestu. No vremena se mijenjaju, mislim da sada zaslužuje negdje počasno mjesto na uređenom i čuvanom terenu, sa klupicama da živi mogu sjesti i odati počast svojim najdražima nestalim u vihoru rata..... Da, definitivno trebalo bi ga premjestiti. Ali mislim da bi njima trebalo dopustiti da pronađu to mirno i dostojno mjesto i dostojanstveno prenesu svoj zid boli tamo gdje će ga moći vidjeti svi koji dođu, a gdje ga nitko neće moći oskvrnuti niti slučajno, niti namjerno......

- 22:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.06.2005., nedjelja

Arena1

Ja i moj sin upravo se vratismo sa boksačkog spektakla iz Arene. Ukratko, Bilić je u drugoj rundi nokautirao protivnika i ispunio svoja obećanja izrečena pred kamerama, kako će pobijediti. No ni Stipe Drviš nije iznevjerio naša očekivanja. I on je pobijedio u dvanaestoj rundi, na poene ali mi smo očekivali žešću borbu. Osobno mislim da je ljepše kad se pobjedi na poene, jer baš nisam od onih koji vole gledati kako čovjek od udaraca pada na pod. Za moj ukus borba je bila fer i nije bilo "krvi", ali su zato muški oko mene urlali kako Stipe boksa ko curica i kako nisu došli gledati Labuđe jezero nego boks. A što ćeš, muški su muški.....pa neću komentirat. Meni je samo smetalo to što je Stipe bio daleko viši od tog Gonzalesa, a ovaj se još više saginjao u borbi pa sam imala osjećaj da će mu u gaće ući.Stalno mu je bio negdje pod pazuhom ili u trbuhu pa Stipe nije imao ni pravu šansu da se bori normalno. Samo sam gledala kad će taj Gonzales zarovati po podu nosom koliko ide nisko. Vjerovatno je i borba onda išla u smjeru bodova, jer je stvarno komično kad se bore visoki i niski čovjek.No sigurno će biti prijenos na TV-u pa će se to bolje vidjeti. Naravno naši poznati nisu propustili meč, pa smo u Areni naišli i na Mirka Filipovića,Gorana Navojca,Tarika Filipovića,Tonija Cetinskog a naravno bio je i naš staru Pulski boksač i koliko znam i izbornik Hrvatske boksačke reprezentacije Pero Tadić. Evo i malo slikica.Teško je bilo sve to poslikati jer se u Areni puštao dim, blještalo ja odasvud od fotoaparata,reflektora itd, no slikala sam da dobijete dojam kako to izgleda u Areni, jer sam sigurna da su na TV-u prenosili najviše scene sa samog ringa.

- 00:42 - Komentari (19) - Isprintaj - #

Arena2

Cijeli ring je izgledao poput atomske gljive i bio smješten usred amfiteatra.

- 00:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Arena3

Stipe Drviš daje izjavu nakon meča.

- 00:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Arena4

Borbe nisu propustili ni Navojec,Tarik Filipović i Toni Cetinski

- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Arena 5

Marin sa Mirkom Filipovićem Nitko nije bio sretniji te večeri od Marina, što mu je Mirko ispunio želju i slikao se sa njim.

- 00:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Dodatak...

Evo, danas 02.07.05. u 00:59 h polučih prvi uspjeh u korištenju imageshacka i učinih to baš na ovom postu.Hvala bogu, konačno.

- 00:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.06.2005., četvrtak

Čudnovati kljunaš

Eto imamo novog blogera koji je sebe nazvao ČUDNOVATI KLJUNAŠ.Neznam zašto mi se taj način pisanja svidio,ali odavno se nisam tako od srca nasmijala nečijim duhovitostima ali onako kao što se smiješ malom djetetu kad krene izgovarati svoje prve riječi pa ispadnu svakako.Prošetao je po našim blogovima, ostavio duhovite komentare i mislim da nam na svoj vedri humoristični način pokušava nešto reći. A da probamo otkriti što?

- 10:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.06.2005., subota

Prooomet,promet ajme meni!!

Poglavlje prvo Neznam što mi je ali evo ponovo se kačim na promet.Prvo neki dan sam se živa isp....dila kad sam otišla kupit mjesečnu parkirnu kartu.Naime, ja živim u strogom centru i kao takav stanar imala sam pravo na povlaštenu kartu za parkiranjeu cijelom gradu za sto kuna mjesečno.E neki dan su se pravila promijenila tako da stanovnici zone u kojoj stanuju mogu kupit povlaštenu kartu samo za tu zonu za sto kuna mjesečno uz predočenje dokaza (osobna iskaznica i knjižica vozila) da stanuješ na toj i toj adresi. Za zonu III-IV kartu može kupiti bilo tko po cijeni od 200 kn mjesečno. I u redu ja zatražim kartu za I zonu u kojoj stanujem i kupim parking kartu za tri mjeseca unaprijed. Super. Onda, budući da radim u III-IV zoni zatražim parking kartu za tu zonu po cijeni koju svi ostali plaćaju. Blagajnik Pulaparkinga doo okrene neki telefon i upita jel mi može prodat kartu i dobije potvrdan odgovor.Krene napisat račun, kad račun se neda napisat (kompjuterski).Tip se ispriča, nazove programera i on mu kaže da se za iste registarske tablice nemože napraviti dvije povlaštene karte programski.Naravno pokušah čovjeku objasnit da ja imam samo jednu povlaštenu kartu, a ova druga vrijedi za sve ostale. Jadni blagajnik nastojeći biti ljubazan, zamoli me telefonski broj kako bi me nazvao kad programski problem bude riješen u toku dana. Ok.Dam čovjeku broj i on me oko 13h nazove i ispriča se da ja ne mogu kupiti kartu za III-IV zonu ako imam kartu za I zonu. Nisam se sa čovjekom htjela raspravljati, jer se on stvarno potrudio da me usluži i zatražim ja direktora dotičnog poduzeća. Dobijem ja direktora i priča je ista.Kaže to je odluka Grada Pule i on tu ne može ništa. Odem na internet i potražim tu nesretnu odluku Grada Pule o zonama parkiranja i td., kad ono jedan članak potire drugi.Prvo, osobe imaju pravo na parking kartu u člancima, ali na kraju ispada da parking kartu ima auto a ne osoba.Dakle ako imam dva automobila onda mogu kupiti za svakog posebno parking kartu, pa ću se u jednim parkirati ispred kuće, a drugim na poslu, ali ako imam jedan onda mogu odabrati jednu zonu i njima se fućka. Koji je glupan sastavljao tu odluku neću komentirat, no to je čista glupost. Nakon dva dana izađe u novinama članak o tome, ljudi pop...dili.No to nije sve, ovo što mi zovemo povlaštena parking karta i nije povlaštena, jer Porečani plaćaju svoju povlaštenu kartu 150 kn, ali godišnje!!!! Štala, kažem ja, ovdje se nezna ko koga više pravi budalom. A tek ponašanje pješaka na prometnicama!!!!! Neki dan stojim na semaforu čekajući da se upali zeleno. I kad napokon dočekam zeleno, zaleti se pješakinja kojoj je na semaforu bilo crveno ravno ispred mog auta.Kako sam inače oprezan vozač, na vrijeme sam je primjetila, prikočila ali naravno i zatrubila pokazujući joj na mote da joj je crveno.Pa neću ja još u zatvor zbog ludače koja pretrčava cestu na crveno.A ona meni opsova .....da ne kažem sad što, i još bi se ona derala na mene. Zamisli, da sam ja prošla na crveno bio bi grom i pakao, policija, lizaljka i kazna i tralala. A pješaci prelaze cestu kad i gdje im se hoće,ugrožavaju svjesno sudionike u prometu i ništa, jedno veliko ništa se ne dešava.Valjda zato jer im targa nije nalijepljena na stražnjicu pa je policiji teško indentificirati takve. A neću niti spominjati odgovorne roditelje, bake i sl. koji malu djecu pored prometnice vode tako da su oni s unutrašnje strane, a djeca prema prometnici, tako da im lakše stradaju. Eto, sve sam izbacila iz sebe, a vi komentirajte.......

- 19:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Parking

Hm, u nedostatku parkinga.......

- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.06.2005., ponedjeljak

Prosvjed vozača kamiona

U subotu 04.06.05. ja i moj dragi krenuli u Zagreb..... kad negdje oko Cerovlja iz suprotnog smjera kilometarska kolona, bolje reći konvoj kamiona. U životu nisam vidjela toliko kamiona u jednoj koloni pa sam ih sva začuđena poslikala. Vratim se ja u Pulu,u nedjelju i ispričam mojoj kumi što sam vidjela, i ona mi kaže kako je to bio prosvjed protiv visoke naknade za prolaz kroz tunel Učku. Bilo mi je žao ljudi koji su se pet na sat cimkali u koloni sa kamionima, no moram priznat da je cijena prolaska kroz tunel Učku zaista bezobrazna. Učka je građena nekad samodoprinosom i stvarno je sebe isplatila već stostruko da bi danas imala te cijene. Naime, tunel je dugačak cca 5-6km i prolaz osobnom automobilu tu košta 28,oo kn. Neko bi rekao -zanemarivo. Da, možda, ali cestarina na novoizgrađenoj autocesti od Rijeke do Zagreba košta 56,oo kn(CIJELA DIONICA). Ja tu ne vidim logike, jer tako dugačku i zahtjevnu cestu, kao i njene popratne sadržaje treba održavati i to nije jeftino, dok jedan pišljivi tunelčić kroz učku košta polovicu te cijene. To je stvarno apsurd i bezobrazluk.

- 21:41 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Slika 2

kolona......

- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Slika 3

kolona....

- 21:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.06.2005., srijeda

Upozorenje budućim posjetiocima mog bloga

Ovaj blog pišem, kao što sam rekla zbog zbivanja iz svakodnevnog života, svojih emocija, doživljaja i sl. Nije mi namjera vrijeđati dobre i poštene ljude, ma bili oni duginih boja kože ili inih nacionalnosti i vjera. Kako sam u svom gradu u kojem živim već doživljavala provokacije sitnih duša na principu nacionalnosti na osnovu nekih mojih izraza na Hrvatskom jeziku,upozoravam da ću eventualne provokatorske komentare izbrisati. Mrki me naljutio pitanjem, jel nekom smetalo što je zec Bio Srbin pa je prekršten u Hrvata.Žao mi je što neznam kako su tog istog zeca zvali Slovenci i Makedonci. Ma zamisli, otkad to sad zečevi,životinje i likovi iz crtanih filmova imaju nacionalnost??!! Na mom blogu provokatorima nema mjesta. Ja imam prijatelje svih nacionalnosti koje cijenim i volim zbog tog što jesu, i koji mene cijene i vole zbog tog što ja jesam. Ja sam Hrvatica i poštujem i toleriram svakog poštenog čovjeka ma koje vjere i nacionalnosti bio, i očekujem da poštuje mene kao i moju katoličku vjeru. Naravno u svakom žitu ima kukolja, na koji se ne obazirem i koji uostalom prezirem. Pa sad, ko voli nek' izvoli, ali NE na MOM BLOGU!!!!!!

- 19:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.