Zasto u Japanu postoje vagoni samo za zene?
Japanci ne vole fizicki dodir i gotovo svugdje se izbjegava, a jedino mjesto gdje se donekle tolerira su vlakovi - naravno iz prakticnih razloga. U prenatrpanim je vlakovima nemoguce imati neki osobni kutak za vlastite potrebe i osobni je prostor sveden na minumum. Odnosno, nema ga. Po vasem ce tjelu plaziti jos pet do sest drudih tjelesa.
Naravno u takvom mnostvu uvijek ima i onih koji ce iskoristavati situaciju i nehajno nabaciti desnu ruku na medjunozje neke srednjoskolke u skolskoj suknjici ili provjeriti cvrstinu dojki neke slucajne suputnice.
Prvi vagoni iskljucivo za zene, u Japanu su se pojavili 1912 na "mojoj" Chuo liniji u Tokyu.Tada je razlog bio da se zadovolji nostalgija za "starim dobrim danima" jer je Konfucije jednom bio kazao da "djecaci i curice od sedam godina na vise ne mogu sjediti zajedno." Zakon je ubrzo odbacen.
Ponovno, 1947. godine, na Chuo liniji su se pojavili isti vagoni, ali ovaj put je razlog bio da se zenamai djeci olaksa prijevoz u kaoticnom transportu nakon Drugog svjetskog rata. Ovo je takodjer odbaceno 1973. godine jer je bilo jako puno protestiranja vezano uz spolnu diskriminaciju.
Treci, i izgleda konacni, put, vagoni za zene su uvedeni 2000., iz razloga napisanom na samom pocetku posta - zbog rastuceg broja perverznjaka koji iskoristavaju situaciju ne samo nad zenama. Nekad i na muskarcima. Problem je bio toliki da je cak 2/3 putnica u dvadesetim i tridesetim godinama prijavilo da su bile silovane na ovaj nacin. neke i vise puta.
U svakom slucaju, u restrikcije za muskarce u ovim vagonima su samo za radnih dana u vrijeme jutarnjeg ili vecernjeg "rush-hour." Vikendima, praznicima i kad nije guzva, otvoreni su i za muskarce.
