Zbog cega Japanci vole Bozic iako nisu krscani?
Kad je rijec o religijama, moderni su Japanci vrlo pragmaticni. Religija ih, uglavnom, u velikom broju slucajeva ne zanima. Mozda je bolje kazati da iz razlicitih religija uzmu ono sto im se svidja. Slicno je i sa Bozicem.
Ducani su preplavljeni sa proizvodima Bozicne tematke. Praporci, jelenovi, slatkisi, sve upakirano u prepoznatljive crvenu i zelenu boju posljednih su dana postali najcesce vidjeni elementi u Tokyu. Bozicna su drvca gotovo na svakom mjestu, a stabla po gradskim ulicama svijetle po cijeli dan dajuci jednu magcnu atmosferu ovom gradu.
Prva Bozicna misa u Japanu je sluzena 1552.godine za vrijeme Muromachi perioda, zahvaljujuci spanjolskom misionaru Francis Xavieru koji je popularizirao krscanstvo i katlicizam na ovom arhipelagu.
Krscanstvo se sirilo zahvaljujuci mnogim preobracenim feudalnim vladarima, a krscanski je utjecaj znacajno opao najvise zbog brutalnosti prema katolicima koju je sprovodio Hideyoshi Toyotomi, osoba koja je nadgledala i cara.
Kako se Japan otvorio prema Zapadu u Meiji periodu, a i oko slavlja zbog pobjede u Rusko-Japanskom ratu 1904-05, Bozic se poceo slaviti i medju nekrscanskim Japancima.
Danas, okruzeni sa Bozicnim drvcima, pjesmama koje iz zvucnika popunjuju atmosferu na ulicama, ducanima ili robnim kucama, klinci gledaju sto ce im Djed Bozicnjak donijeti ove godine. Kako Japanci ionako vole razlicite festivale i festivalske ugodjaje, nije im bio problem preuzeti i obaj obicaj, kao nesto cime se zakljucuje tekuca godina, i posljednju festival prije Nove godine.
