DOCTYPE html PUBLIC "-//W3C//DTD XHTML 1.0 Transitional//EN" "http://www.w3.org/TR/xhtml1/DTD/xhtml1-transitional.dtd"> Nikola Tesla promet Kopirajte slijedeći kod i pastajte ga iza taga u vašem HTML dokumentu. janjo Why you have to go and make things so complicated?

ponedjeljak, 11.12.2006.

LJUDI NA BUS STANICAMA

Sada je ponoć za 4.

Upozorenje: SAMO ZA FIZIČARE!!!

Pisao bi malo o tim ljudima.
Da, to smo svi mi jadnici koji nervozno gledamo na sat iščekujući naš voz. U mom slučaju Prometov bus s brojem 60 da iz Omiša prođe Strožancem i pokupi me na putu do faksa. Mi, ljudi s satnice imamo iste odlike. Nitko od nas ne voli te buseve. Taj prijevoz koji je uvijek pun ljudi. Ti ljudi koji su stisnuti unutra kao stoka i.., ma jeste li primijetili ono s pogledima.
KAMO GLEDATI?
Svatko nekoga pogleda, a neki čak i bulje u nekoga duže vremena. Joj! Ali to se učestalo ne može spriječiti. Kada si u busu punom ljudi, ni sam ne znaš kamo ćeš gledati. U sredini si busa i oko tebe masa mrtvoumorno-mamurnih ljudi koji ne znaju zašto su tu, ni gdje su, no važno je da znaju kamo idu.
Možeš gledati u dno, ali nema puno smisla činiti to duže vremena jer te već optuže da si čudan ili gledaš u tuđe patike što ih brine ili te pak nešto kuješ… ako gledaš pravo, e onda gledaš u nečiju glavu, a to osoba do tebe primijeti i počne sumnjičavo okretati glavu i bacati pogled oko tebe dok joj ni to ne dosadi i pogleda te pravo u oči s željom da te sasiječe kao s mačem. Da gledam prema vrhu, e to bi bilo i suviše čudno… i tako, kamo gledati u busu prepunom ljudi ostaje misterij zauvijek….
ZAŠTO KASNI?
Stvarno, zašto uvijek kasni. Mislim, meni bi trebao da dođe svako pola sata, dakle, recimo u 08:30h. Ali, ne! Nikada neće točno doći u 08:30h… uvijek će kasniti od 3-25 minuta; a kada se katkada dogodi da možda urani, to neće biti nekih 2 ili 3 minute, već uvijek 10-15 minuta, tako da ti pobjegne pred očima! Zato postavljam prometov zakon kašnjenja koji kaže: autobusi će u uvijek nenormalno kasniti, a kada urane nikoga neće biti na stanici da to posvjedoče, jer prerano rani! Ovaj zakon se može i univerzalno prikazati na moderniji zakon (koji malo baca na kombinaciju kvantne fizike i relativnosti): Bus će motritelju u neinercijalnom sustavu ( na stanici) uvijek kasniti, a urani li, nemoguće ga je detektirati!
To je bio prvi zakon Prometovih autobusa koji se može poopćiti za svaki javni prijevoz!
Međutim, ako imamo različite tipove motritelja, zakoni se mijenjaju na fundamentalnom nivou:

a)Normalni motritelji – to su motritelji koji će uvijek malo uraniti/zakasniti od dogovorenog termina dolaska busa i za njih vrijede gore navedeni zakoni.

b)Rano-rano ranioci – motritelji koji ranu i od 15-20 minuta, pa će im se činiti da bus ili dolazi uvijek na vrijeme ili uvijek malo urani, ne znajući da upravo taj bus kasni od prošlog termina.

c)Kasno – kasnioci – e, ista stvar kao u b), samo što kasne.

Dakle za sustave b) i c) vrijedi drugi zakon Prometovih autobusa koji kaže: Autobusi će uvijek dolaziti na vrijeme (s minimalnim fluktuacijama) ili će malo raniti.
Moramo napomenuti da je u praksi učestaliji prvi zakon i da je drugi zakon samo za specijalne slučajeve.
Ta dva zakona su u suprotnosti i istovremeno obadva ne mogu biti točna.
Tako smo objasnili dinamiku Prometovih autobusa pomoću dva poopćena zakona!
ZAŠTO TO SVE TOLERIRAMO?
Kad nam nema druge… J smijeh

Sada je ponoć i 30 minuta.

- 21:28 - AJDE, KOMENTIŠI NEŠTO ( 1 scratches) - jebena arhiva mnoge tajne skriva - #

petak, 08.12.2006.

Movie stars
Find the end of the rainbow, with a fortune to win
It's so different from the world I'm living in


Strofa Abbine pjesme. A baš je tako. Ne valja puno maštati, dovodi do ludila. Pogotovo kada je mašta sve što ti preostalo od realnog svijeta. Ali tako je kako je. Toliko sam bio u snovima da više ne znam da li sam budan ili sanjam. Sve je tako nestvarno i umor me ubija.
Opet zima.
E, volim taj ugođaj. Taj popodnevni miris zime. Uvijek mi budi neke uspomene koje su nestale u magli. Skrivaju se negdje u meni, osjećam ih, ali ih ne vidim. Zašto uvijek napišem osijećam umjesto osjećam? Pa taj pritisak u duši… ili srcu(?), ne znam, nisam siguran i da li je pritisak ili neki novi osjećaj koji ne mogu opisati; nešto kao ljubav? I sad prolazim maglovitim parkom i sve se u meni lomi. Suze mi idu na oči, ali ne žele da krenu. Ta mješavina zelene i bijele, smeđe boje, golih grana i magle, stvara u meni strahopoštovanje i prisjećam se odjednom svega. Prijatelja starih koji više nisu tu. Oni su otišli mnogo dalje od mene, ali ja se sjećam svega. Da li su oni napredovali ili ja što sam ostao na mjestu, samo vrijeme zna i ono zna točno kada će nam šapnuti istinu. Koja će nas zaboljeti ili obradovati…
Osmjesi njihovi tutnjaju mojom glavom. Slike njihovi ozarenih lica. Tko može prekinuti debele lance prijateljstva. Mač? Sjekira? Bomba? Oni nam ništa ne mogu, ali ono može… trulo i pokvareno vrijeme koje svima kad-tad donese presudu, tako i našem prijateljstvu. Ono je sudac i porota i nema se smisla boriti s njim. Svi mudraci ovoga svijeta, svi ljubavnici, gospodari i vladari mu ponikoše i padoše po njegovim strijelama; strijelama vremena…
Sjećam se i tebe…tebe posebno...

- 22:42 - AJDE, KOMENTIŠI NEŠTO ( 3 scratches) - jebena arhiva mnoge tajne skriva - #

četvrtak, 07.12.2006.

PORUKA SVIM USTAŠMA I PARTIZANIMA I KRVOŽEDNIM IDIOTIMA...

Nakon što sam danas proveo dan vodeći bitku s vjetrenjačama, budalama koji opravdavaju rat i ubijanje! Žalosno i beznadno. Tuga jedna. Tako su me isprovocirali da ne znam gdje sam... niti jedan rat se ne može opravdati, kao ni onaj nedavni... kao što kažu stari rockeri... daj kažite, utješite me, smirite me:

"..My hands are tied
The billions shift from side to side
And the wars go on with brainwashed pride
For the love of God and our human rights
And all these things are swept aside
By bloody hands time can't deny
And are washed away by your genocide
And history hides the lies of our civil wars..."

"..And
I don't need your civil war
It feeds the rich while it buries the poor

You're power hungry sellin' soldiers
In a human grocery store
Ain't that fresh
I don't need your civil war..."

- 22:31 - AJDE, KOMENTIŠI NEŠTO ( 2 scratches) - jebena arhiva mnoge tajne skriva - #

utorak, 05.12.2006.

OBRAČUN SA SVEMOGUĆIM

Izgleda da je to to!
Napokon sam si dao šah-mat. Nakon toliko rasprava sa Svevišnjim ili kako got da se zove. Postojiš li ili smo samo tu zbog ravnoteže među zvijezdama. Mislio sam da ti je kvantna fizika dala zadnji udarac, ali evo, počeo si zauzimati svoje mjesto u okviru teorije kaosa…. Pa zaista, postojiš li ? POSTOJIŠ LI ? Reci mi više; pokaži se; poludjet ću… nemam vjere i nema smisla da vjerujem… sve govori protiv Tebe, ali ja te nekako ne želim samo tako odbaciti… ili želim?
Ah, najljepše je bio kad sam bio klinac. Jer, bio sam izvanredno glup! Totalno glup, ali i totalno sretan. Ispunjen. Pa da! On nam pokloni od rođenja dar gluposti. Glupi smo i sretni. Ali, društvo, kao i mi, želimo sve da znamo, i postajemo „obrazovaniji“ i „inteligentniji“. Saznajemo tajne svijeta i prevladavamo glupost. Cijeli život to radimo. Cijeli život se trudimo da ubijemo taj dar gluposti i kada ga konačno ubijemo postanemo nesretni i shvatimo da nam je najljepše bilo kada smo bili glupi, te onda opet želimo postati glupi, no pošto poslije jebanja nema kajanja, nema povratka i ostanemo nasukani na stijeni spoznaje i… beznađa.

Očito je biblijska zmija i bila u pravu; dala nam je spoznaju i učinit će nas bogovima (jer konstantno napredujemo) ali zatvorila nam je vrata sreće i nikada ih više nećemo otvoriti… valjda?

I, eto... opet šah-mat.

Ili kao što bi rekli u kultnom igranom filmu „Bobo“: U kurac!!!

- 23:27 - AJDE, KOMENTIŠI NEŠTO ( 3 scratches) - jebena arhiva mnoge tajne skriva - #

Bobo, jebat ću te, skidaj gaće, odmah sada odmah... BOOOOZA

Designed by: Nlo©