|
Moja ulica je prazna Skrivena pod ljetnim suncem I zaboravljena Bez staze koja vodi u grad Rijetki stranci samo prodju I ukradu kamen na izlazu van Ostavljaju samo razlomljene slike I daleke riječi Urezane duboko u stijene Koje nestaju uz tihi plač Koraci odzvanjaju šuplje A otvorena vrata Skrivaju prašinom oprano lice Svoje nutrine Koja ne poznaje drugačiji dan U toj ulici živim svoj dan I pozdravljam sunce Kada jutrom skrene u moj san I ostavi svoje ruke Na mom jastuku Gdje spavam sam... |
|
Koliko pokušaja Koliko bacanja kockica U vrtlog života Treba preboljeti Dok ne saznaš Da tišina nije jedina Koja prati tvoje korake Koliko koraka Koliko odlazaka U samoću Treba razumjeti Dok ne dohvatiš Rukom cvijet Koji miriše na nju I svaki smiješak koji pronadješ Na tom putu Probudi nadu I da ti snagu Da otvoriš oči I pogledaš sebe U drugačijim bojama Od boja tišine… |
|
Pogledam tišinu I svoje skrivene riječi u njoj Tada otvorim vrata I tiho uronim u bol Polagano… Osjećam što srce želi reći I puštam svoju ruku u njoj Da me vodi Da ne bih bio sam Skidam masku, I otkrivam svoje lice ogledalu Diram svoje oči Pogledom što voli Grijem svoju dušu Suzama koje vjeruju I putujem sa zvijezdama Kao svijetlo novog dana… Promatram ljubav, I sanjam njen dah … Na svome licu I želim pronaći sebe u njoj, Zaliječiti rane koje Progone moj san I postati dijete Koje smijehom Upoznaje sebe… |
|
Fix you - Coldplay When you try your best but you don't succeed When you get what you want but not what you need When you feel so tired but you can't sleep Stuck in reverse And the tears come streaming down your face When you lose something you can't replace When you love someone but it goes to waste Could it be worse? Lights will guide you home And ignite your bones And I will try to fix you And high up above or down below When you're too in love to let it go But if you never try you'll never know Just what you're worth Lights will guide you home And ignite your bones And I will try to fix you Tears stream down your face when you lose something you cannot replace Tears stream down your face And I Tears stream down your face I promise you I will learn from my mistakes Tears stream down your face And I Lights will guide you home And ignite your bones And I will try to fix you |
|
Arsen Dedic Cistim svoj zivot Cistim svoj zivot kroz prozor ormar stari cistim svoj prostor od nepotrebnih stvari Gdje li sam ih kupio gdje sam ih sakupio Cistim svoj zivot petkom odvoze smece kada se nada budi i kad je blago vece Cistim svoj zivot od onih supljih ljudi kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi Cistim svoj zivot da spasim dok je vrijeme malu jutarnju njeznost i gorko nocno sjeme Cistim svoj zivot od prividnog svijeta od ljubavi bez traga od jeftinih predmeta Cistim svoj zivot to hrdja je i tmina i ostacu bez iceg al' bolja je tisina |
|
Kažu da bol liječi Kažu da bol nestaje kada je dodirneš I ostaviš svoju ruku u njenoj A njena ruka je hladna Prekrivena oštrim trnjen samoće I dalekim sjećanjima Izgubljenih lica Usuditi se poći na taj put Sa kartom bez povratka I otvorenih očiju gledati Valove što lome poznati žal Dok brišu sve tragove Kojima si tražio sebe Noćas me je strah I noćas ne znam Dali ću sutra upoznati Drugačiji dan Od svih svojih lažnih dana Kojima sam tješio sebe Kao dijete ostavljeno U tami mraka I noćas ne znam Dali ću sutra upoznati sebe I dati si šansu za miran san Noćas me je jednostavno strah… |
|
Gledam nova lica I slušam glasove koje ne znam Tražim u njima svaki trag Iskre koju je nekada Ukrao čovjek Kada je napustio raj Njihove oči su tople Njihove riječi su drage I podsjećaju me Da postoji drugi svijetovi U kojima do sada nisam Tražio svoje lice Dok sam hodao u krug Možda je jedan od njih Moj dom Možda je jedan od njih Moj san Ali to ću znati Tek kada otvorim svoje srce I saznam gdje je sunce Kada počinje novi dan I onda ću sebi reći Nisam sam… |
|
Počinjem ispočetka I ne želim gledati svoje tragove Koji ne vode nikuda Stojim sam I tražim svoj novi put Koji postoji negdje s druge strane Ove priče koja ima moje ime Sve što je bilo dio mene Sada ostavljam u praznoj sobi Bacam ključ kada zatvaram vrata, I prepuštam se hladnoći ulice bez lica Pa lutam bez kišobrana Dok osjećam kapi koje donosi kiša I ne sakrivam suze da moja tišina ne bi postala još tiša Svaki korak je težak I pijan od tuge koja stanuje u mom srcu I dok brojim vatre Koje sjaje u daljini Želim samo da jedna zna Kuda trebam proći I ugrijati dušu Usamljenu u samoći… |
|
Kada jednom hladni dani prestanu I sjednem kraj sunca U staru stolicu svoga života Željeti ću samo jedno Da je svaki tren imao smisla I svaki osmjeh je imao lice A svaka suza svoje ime Sada, dok je taj dan još daleko Koračam prašnjavom cestom U probušenim cipelama Umornim od dugih koraka I preskakanja noći Ali moje noge ne posustaju Grabe dalje i nose me sa sobom I ja ih ne pitam kuda me vode Samo ih puštam da traže svoj put I dovedu nas do mirne rijeke Kojoj ne znam ime Ali postoji zbog mene I operem svoje lice Od prašine puta U vodi koja diše I pronadjem svoje oči U ogledalu njene dubine |
|
Ja nisam andjeo Samo sam čovjek koji diše I korača dugom ulicom Pod ruku sa svojom sjenom Sa njom padam I dižem se ponovo Sa njom volim I mrzim svaki put ispočetka I nestajem u mraku Kada sunce pobjegne od mene I postajem svjetlo kada moja duša podigne glas Naši koraci su mali, I ne vode nas nigdje Osim u daljinu Ali ipak gazimo dalje Preko blata i oštrih stijena I tražimo sebe Kakav god da jesam, Postojim i živim I više ne prodajem svoj san Tišini u hladnoj noći Jer ja nisam andjeo… |
|
Volim te i oduvijek sam te volio Iako nikada to nisam rekao na glas Nisam gledao u tvoje oči Nisam osjećao slane suze na tvome licu i dao ti ruku kada tražiš svoj spas Pravio sam se Da sam netko drugi I zaboravljao tebe Da bih dobio njih A njihove duše nisu znale ono što ti znaš I nisu osjećale tvoj tihi dah Samo su uzimale svoj dio sreće I ostavljale ono čega ih je bilo strah I ja sam puštao da biraju moje maske Sakrivao suze u duboki mrak Bez prava na riječ, bez prava na glas Volim te I oduvijek sam te volio… |
|
Kada želim trčati za suncem, stojim Kada želim pričati o sreći, šutim Kao slijepac udaram o tudje osjećaje I govorim oprosti svakome od njih Iako ne razumiju ni riječi Tada se probudim u svoj san koji živim I krenem prema suncu i pričam o sreći Dotaknem svoje osjećaje I kažem im oprosti I oni povjeruju u moje riječi A ja povjerujem u njih I pratim svoju crtu Koja putuje negdje U prostranstva plavog vala Skrivenog u moru mojih koraka Kojima slijedim ovaj život Na putu do netaknute ljubavi Što je čuva moja davno preplašena duša… |
|
Dan kao dan Prolazi polako U krugu svoje beskonacnosti I vrti taj vrtuljak U ritmu muzike iz nekog starog filma Svaka slika, svaki zvuk Me podsjeća na drugačije pjesme Svaki dodir, svaka sjena Me skriva od jučer I ne plačem zbog toga Samo gledam tu igru Koju vjecnost ponavlja ispočetka I pušta nas da biramo svoje greške Kad ih potrošim, U praznim džepovima Ostane samo novčić sreće Mali, ali vrijedan Komadić zlatne duše Što stanuje u meni I daje mi sebe |
|
Gdje sam sve ostavio svoje srce Niti ja više ne znam Dijelio sam ga strancima hladna pogleda I ostavljao u njihovim rukama zauvijek Da rade sa njim što žele A ja sam plakao Za svakim izgubljenim dijelom sebe Za svakim ostavljenim danom I otrgnutom stranicom svog života Nosio sam tudje maske Pjevao na karnevalima u tudjim životima I vjerovao da postajem čovjek A na kraju, pijan od boli, Zaboravio sam svoje ime I samo sam ga šaputao tiho u noćima A lagao svom srcu da to ne čujem Ali vjetar ga je čuo I nosio oko mene Čak i kada sam ležao u blatu svoje tuge I donio ga kao dar Kada sam sanjao bol kao spas Polako učim da postojim Polako dižem svoj glas Polako u ogledalu vidim sebe I štitim svoj krhki dan Od tišine i grube stijene Koji traže svoj poznati kraj Od mene Ali ne ovaj put… |
|
Učinio sam sve da pronadjem te oči Učinio sam sve da vide moj dan Ali one uvijek kažu Da to nije ono što žele Njihov san je skriven u tišini iza oblaka Njihov dan je mirno more pod drugim suncem A ja ipak postojim I hodam po svojoj stazi Tražim druge cvijetove koji mirišu, Da polože tople latice svoje kože Na moj dlan I osjetim svoj san Pa kad I dozvolim kojem trnu Da pronadje bol u meni Samo zatvorim oči I sjetim se da vrijedim Svaki dah koji zivim Svaki dodir kojim volim Svaki otkucaj kojim starim To sve sam ja… |
|
Na pitanja odgovoraš šutnjom Sakrivaš oči iza sjene Uranjaš u neke druge bajke I postojiš, daleko od života Samo da zaboraviš sebe Dali sada ima smisla Pobjeći negdje gdje nema kiše Dok prepoznajem sebe Kako se budim I dodirujem Svoje zaboravljeno srce I toplinu koju mi nudi Ne, mozda neki drugi put Odlučim stati i Prevariti dan koji slijedi Danas jednostavno ne vjerujem tuzi Hodam pored nje I ne diram ruku koju mi nudi… |
|
Kad se probudis u mraku I pronadjes vrata koja vode do srca Postajes svjetlo koje raste Prkosis vjetru i tami samoce Hodajuci sam bez straha od sutra Udarci manje bolje, Lazi nestaju u obrisima jutra Dok gledas kako slazes svoj put Na ostacima tuge Kao livadu koja raste Noseci snagu iznutra Ovoga puta drugacije sanjas Ne gledas u svjetlo I ne bojis se kise Samo pretvaras kamen U pijesak bez lica Pustajuci dusu da bira Kuda bi htjela sutra… I nastavljas dalje Jer tek si na pocetku puta… |