Počinjem ispočetka I ne želim gledati svoje tragove Koji ne vode nikuda Stojim sam I tražim svoj novi put Koji postoji negdje s druge strane Ove priče koja ima moje ime Sve što je bilo dio mene Sada ostavljam u praznoj sobi Bacam ključ kada zatvaram vrata, I prepuštam se hladnoći ulice bez lica Pa lutam bez kišobrana Dok osjećam kapi koje donosi kiša I ne sakrivam suze da moja tišina ne bi postala još tiša Svaki korak je težak I pijan od tuge koja stanuje u mom srcu I dok brojim vatre Koje sjaje u daljini Želim samo da jedna zna Kuda trebam proći I ugrijati dušu Usamljenu u samoći… |