|
Bez riječi sam izgubio svoj dan Bez riječi sam prevario sebe Bez riječi sam ostao sam Bez riječi sam iznevjerio tebe Sa riječima sam izgubio nas Sa riječima sam prevario druge Sa riječima sam ostao gol Sa riječima sam iznevjerio sebe I sada šutim i pričam kao stranac Ne vidim život ispred sebe U vrtlogu živog pijeska Koprcam svoj glas Da bih vidio kraj I njega kraj sebe… I strah me je samoce Kojoj se vracam Jer nemam gdje drugdje u ovoj noci Ona me gleda i otvara vrata Puni svoje dzepove mojom boli Uzima sve više kao svoj danak I ostavlja tisini da me polako vodi U mrak slomljene sobe Gdje krik manje boli… |
|
Ponekad je ljubav u očima majke Ponekad je ljubav u osmjehu one koju želiš Ali u tišini srca, ljubav hoda kao slijepac Udara u svaki kamen na putu do dna I traži putokaze do tebe koji ju nosiš Možda jednom, progledam I ja I naucim sreću zvati imenom pravim Bez lazi I boli kojom je varam Bez tuge I mraka kojom je hranim Mozda tada, prepozna I ona mene I da mi mi svoju toplu ruku Da uhvatim sebe… |
|
Oprosti Što nikada nisam rekao volim te Oprosti Što nisam čuo kada me zoveš Oprosti Što se smijem, a tebi se plače Oprosti Što skrivam svoje oči kada me trebaš Oprosti Što nisam imao snagu da te povedem Prema suncu Oprosti Što sam davao drugima tvoje poklone A tebi ostavljao suze Ako ti išta znači, Tvoja bol je moj put Prema svemu što sam ja I kada ona nestane Ti ćeš imati moje oči… |
|
Moja istina je ispod bola U okovima moga srca i sama Njen krik umire u meni Dok trazi svoj put iz mraka I postaje kao svemir Moja sreća je ispod tuge Ostavljena u hladnoj dusi Poznatih ljudi Njen smijeh plače u meni Dok skida svoj kaput od blata I postaje kao ljubav |
|
Htio sam bol Da otkrijem svoje srce I pronadjem put iz mraka u svjetlo Htio sam njene oci Da otkrijem svoje sjecanje na zivot I pronadjem malog princa u sebi Što plače noćima a ja ga ne čujem A toliko treba moj dodir i moj zagrljaj I daje mi sebe kada ja ne znam što je smijeh Ja sam to zaboravio I sakrio pogled iza krute maske Praveći se da ga ne znam A držim ga u krilu… Sada sam taknuo njegovu ruku I sapnuo tiho : Ne boj se… |
|
Kada nestanem, Bit će sve kao i prije Niti jedna suza neće znati moje ime U vjetru ću izgubiti svoj glas I postati prozirna slika boli Moje tragove prekrit će koraci drugih Moje nade postat će samo prah I dok će sjene plesati po mome srcu Ja ću padati u mrak Kao I svaki put, Neću vidjeti svoje oci Samo cu osjetiti hladan kamen Po kojem krocim Svojim rukama trgat cu sebe I ostati sam kraj srusenog mosta A gradio sam ga Od svoje duse… |
|
Istina kada diše Nikada se ne čuje U buci valova tišine Ona čeka i nada se jutru Da skine prekrivač ispod kojeg lezi I postane duša jedne priče Polako, kao vjetar Nosi svoj dah Kroz tamnu noć I sanja oči koje vide I ne optuzuju Obećana suncu, Razdire tamne oblake straha I daruje svoj smješak Kao dio srca I postaje JA Duša jednog djeteta…. |
|
Kad stojiš sam I gledaš u praznu noć Čuješ samo odzvanjanje tišine I promatraš svoju bol Kako nosi sve tvoje snove daleko I nestaje u magli od suza Sam, pored slomljenog hrasta Ležiš I tražiš svoje srce U tom živom blatu života Rukama kopaš sve dublje I dublje I nalaziš samo oštre stijene prošlosti Iako u krvavim dlanovima ne osjećaš toplinu sunca, I očima umornim od bitke koja nikada ne prestaje Ne vidiš boje Ipak znaš…tu negdje postoji tvoja duša Zamotana u trnove uvenulog cvijeta I skrivena ispod mora bijesa… |
|
Ponekad, Ali samo ponekad Vidim cestu kakva je Dugacka i sa znakovima Sto vode svuda i nikuda Hodam polako I ne razaznajem ljude Samo prolazim … Ponekad, Ali samo ponekad Ne vidim mrak oko sebe Sakrijem se iza sunca I plazim jezik kao dijete I nije me strah Samo zivim Ponekad Ali samo ponekad Vjerujem u njene oci I disem polako Dok je sanjam sretnu I onda ne vjerujem u duhove Samo postojim… |
|
Kada čujem buku umjesto svojih misli I vidim noć umjesto svoga života A ništa nije jasno u mome srcu Moj slijedeći korak u skrivenu budućnost Je bez zagubljenog putokaza Tada lutam kao pijanac Od jednog davno slomljenog stabla do drugog Trazim svoju oslonac Da nastavim dalje Ako ikada ponovo vidim sebe Oprat ću suze sa tog tužnog lica I šaptati tihe riječi Svom slomljenom srcu Možda ih i ja čujem.... Ako mi oprosti Za sve tihe noći U kojima sam tražio iskru Negdje drugdje A sakrio sam je duboko u sebi I zaboravio upaliti Ova noć neće biti živjeti uzalud…. |
|
Zvuk sto nestaje u mraku Osmijeh koji skriva istinu O svakom koraku sto si ga presao… Ogledalo sto je slomljeno davno Umire u izgubljenim godinama praznine Bez odraza koje bi pokazalo na ovom tihom mjestu Hladni zidovi su sve sto zivi Buljeci u zimsko nebo Pjevajuci dalekim zvijezdama Lazuci mjesecu o svom srcu Oni su ovdje da zaborave Svaki dan mog nepostojanja U ovom svijetu slomljenih snova I uplasenih dusa Svijetlo je toplo u daljini Tjerajuci moje noge da pozure I pobjegnu tim glupim lancima I sto onda cekam ? Nitko nece voditi moje ratove Nitko nece izljeciti moju ljubav Samo moja umorna dusa zna trik Koji me nasmijava A ja sam ga zaboravio davno… |
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv