Istina kada diše
Nikada se ne čuje
U buci valova tišine
Ona čeka i nada se jutru
Da skine prekrivač ispod kojeg lezi
I postane duša jedne priče
Polako, kao vjetar
Nosi svoj dah
Kroz tamnu noć
I sanja oči koje vide
I ne optuzuju
Obećana suncu,
Razdire tamne oblake straha
I daruje svoj smješak
Kao dio srca
I postaje JA
Duša jednog djeteta….
Post je objavljen 24.05.2006. u 16:03 sati.