Kada sakriješ tišinu u tišinu I uroniš u labirint svoga života putuješ stazom koja nema ime i samo dodiruješ svaki kamen tražeći svoje ime na njemu Polagano, utapaš svoju sjenu U moru preostalih nada I koračaš bez sumnje i straha Ne prepoznaješ lica stranaca koji pored tebe prodju ali prepoznaješ oči koje sanjaju isti san Svaki udah prepoznaje miris ljeta Svaki dodir vraća vjeru u novi dan I lagano u svom srcu Predaješ noć jutru sa svjetlom koje nosiš otkrivaš početak a mislio si da je kraj... |
Ako zasluzim svoje lice I dobijem kljuc do svojih snova Znat cu gdje sam trazio jutra I hodao bez ociju koje trebam Ali tek kada stignem do putokaza Na starom peronu Kojim nitko vise ne prolazi Vidjet cu raspored svoga puta Kako mijenja vlakove koji me cekaju Tada cu svoj kofer tezak od proslosti Sakriti negdje I nogama bez olova Zakoraciti dalje slijedeci tracnice Zaobilazeci tunele Koji ne vode nikuda Dok ne ugledam svoju stanicu Gdje me ceka novi san I gdje moja karta vrijedi Za put u vjecnost… |
< | srpanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv