žubor vode
30.04.2009., četvrtak
Bez naslova
|
Ako bismo pozorno promatrali predmete, zatvorenih očiju, ne dajući se zavesti prividima koje stvari prostiru oko sebe, ako bismo pristali na nepovjerenje, mogli bismo bar na trenutak ugledati njihov istinski lik . Stvari su bivstva zaronjena u drukčiju stvarnost, gdje nema vremena ni kretanja. Vidljiva je samo njihova površina. Ostatak zaronjen negdje drugdje, određuje značenje i smisao svakoga materijalnoga predmeta. Olga Tokarczuk, Pravijek i ostala vremena |
21.04.2009., utorak
Stara jabuka
 naša jabuka U vrtu moga djetinjstva, živi jedna stara jabuka. Živi kažem, jer više ne raste ... Posadio ju je moj otac, kad sam ja bila mala djevojčica i rasle smo zajedno ... To je krasna jabuka, govorio je otac i veselit će joj se i moji unuci ... Svakog proljeća gledam njene stare, kvrgave grane raširene kao da žele zagrliti cijeli vrt, preplave me sjećanja ... Moga oca nema već trideset godina, a u hladu jabuke danas uživaju njegove praunučice. Jabuka sve manje cvjeta i bojim se proljeća kada se više neće probuditi. Čini mi se kao da ju samo svojom ljubavlju održavamo na životu moja kćerka i ja, jer sada je njezin i vrt i jabuka . Prinčipesa, nježna i suptilna osjeća moju sjetu kad sjedimo pod jabukom i jučer vadi iz džepa mali, zgužvani papirić. Ovo sam nacrtala za tebe bako , da vidiš koliko te volim. Na papiriću nevješto nacrtano srce do srca ... Dok je grlim i ljubim u znak zahvalnosti, Pišulinka sa velikim zanimanjem promatra susjedove golubove poletarce kako uče letjeti i neprekidno kruže nebom. Okreće se za njima, sve dok joj se ne zavrti u glavi i pada u travu. Pomažemo joj da se uspravi Prinčipesa i ja i smijemo se ... Na trenutak zaboravljam zbog čega sam tužna ... |
17.04.2009., petak
(Ne)razumijevanje
|
Sve ono što nas živcira kod drugih može te dovesti do boljeg razumijevanja samoga sebe . Carl Jung |
