Puno lagane sjete, topline i ljubavi. Nadam se da ćete još dugo, dugo uživati u sjeni svoje jabuke. :-) I da će ona, prije nego što ode, ostaviti za sobom jednu mladicu... :-)
21.04.2009. (22:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Diiivan post! A eto, ovaj put si ti mene podsjetila na sličnu priču o mom ocu. Naime, prije petnaestak godina moj otac je pod prozorom naše zgrade (a živimo na prvom katu) posadio mladicu breze. Mog tate nema već deset godina, ali breza je još tu kao fizički izdanak njegova uvjerenja da svaki čovjek treba za svog života posaditi barem jedno drvo. Tako ću i ja jednog dana učiniti.
21.04.2009. (22:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Big Blue : nisam opisala onaj dio sjećanja zbog kojeg sam tužna .Ostalo je puno nedorečenog između mene i mojih kojih više nema i onih kojih ima , a pravimo se da ih nema ... Nadam se i ja da će ostati koja mladica . Ti uvijek kažeš prave riječi . @Bastet :Hvala ti , draga moja . Imao je tvoj otac pravo , pa ću i ja zasaditi jedno drvo . Pozdrav
21.04.2009. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je prekrasno napisano. Život koji traje u jabuci i život koji tek slijedi pod njenim granama. Moja pokojna majka je pod prozorom stana zasadila jorgovan. Susjed ga je u napadu čišćenja i košnje trave između zgrada odrezao, ne mogu ga prežaliti ni nakon puno godina.
21.04.2009. (23:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad mi je jasno odakle ta smirenost i mudrost življenja. Gledati vršnjaka/inju koji cijeli život samo stoji i daruje sve oko sebe. Ne prigovara i ne mrzi, ne buni se kad mu/joj lome dijelove i kad ga napuste, daruje slatke plodove svima koji nisu lijeni ispružiti ruku ili se sagnuti....... Lijepo bi bilo biti drvo u idućoj inkarnaciji.
22.04.2009. (11:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ djevojka s bisernom naušnicom : hvala , draga moja . @Dante : Hvala ti , jer komentarom si mi otkrio puno više nego što misliš o sponama između mene i jabuke ... Stvarno bi bilo lijepo biti drvo u idućoj inkarnaciji ...
22.04.2009. (12:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krasnu životnu priču punu sjete si nam ispripovjedala.
Život tvoj i ŽIVOT jabuke ... ti si PUSTILA Mladice ...POMOZI jabuki da i ona pusti SVOJE ! A nedorečenog će uvijek biti ... Na žalostz, život je tooo ...
Osmjeh, lijep ti poklanjam.
22.04.2009. (21:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Okopajte oko jabuke uz stablo, da bude rahla zemlja. Zalijevajte često ljeti jer stara stabla teže piju. obrežite grane u proljeće da sokovi ne moraju daleko stići i biti će vam zahvalna jabuka koju volite.
22.04.2009. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tako lijep post, lagano, nenametljivo u tišini sjete podastrla si nam svoja sjećanja na oca kroz život jabuke koja živi da bi pričala minula vremena. Simpatično.:-)))
23.04.2009. (20:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pronašla si kutak u sjeni stare jabuke. Važno je da si ga pronašla... kao što je važna i ljubav koja te u toj sjeni grije... :) Čuvaj jabuku... a još više čuvaj svoje princeze... :)
23.04.2009. (22:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaboravih ti reći, slike dječice su prekrasne, ne znam koji je lijepši, dal mala lijepotica zanosnog prikrivenog smiješka ili mali okatović začuđenog plavog pogleda :)))))
23.04.2009. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Bugenvilija : Hvala ! @gustirna :ponekad prevlada melankolik u meni . Jubac tebi ! @ Pješice po Hrvatskoj : hoću , dragi moji ... Pozdrav @Koraljka : u pravu si , draga Koo . Ništa draže od njih dvije @ fra gavun: valjda svakoga od nas preplave sjećanja , kao plima @ Dona : Muči me što nisam rekla ono lijepo što je trebalo reći , mom ocu... @ more snova : hvala na lijepim riječima , ali vrt je tek u fazi izgradnje ... Namjeravam od njega napraviti nešto lijepo ...
24.04.2009. (07:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A sjećanja?! Što bi mi bez njih.... I kada mislimo da smo sve rekli, znat ćemo jednog dana da nismo. Uvijek ostaje nešto, ono nešto, ne rečeno..... Mnogo toga se kaže i bez izgovorenih riječi.... Neka ti se i tuga i sjeta pretvore u osmjeh sreće. Mislim da je dovoljan i samo jedan pogled na tvoju prekrasnu dječica pa da se to dogodi..... :)))
24.04.2009. (07:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ponekad se osjećam kao sakupljač ostavština dragih mi i milih kojih više nema, ja sam dugo imala i trešnju i krušku, sad je tu bor..teško mi je kad usahne, kao da su oni iza kojih je to ostalo, ponovno umrli, prekrasno si to opisala..nadama se da će niknuti mladica i nastaviti pričati i šukun unucima...:))
24.04.2009. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jabuka me podsjeća na tvog oca koji ju je posadio - kao i on nosila je plodove dugo, dugo godina, i polako se pretvara u lijepo sjećanje, kao i on. Ako svom ocu nisi sve rekla što si mislila, ne trebaš bit tužna, čuje od tebe i sada, a ako se neki prave da nekog nema, nisu u pravu jer njihov duh je uvijek s onima koji ih ne zaboravljaju i drže ih u svojim srcima:-)
Lijep pozdrav!
24.04.2009. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako si to lijepo i osječajno napisala..stara jabuka koja generacijama grli svoje drage:-)) I uz djecu se tuga zaboravlja..oni su bit života i radost postojanja:-)) Ugodan dan tebi i tvojim anđelima krasnim:-))
25.04.2009. (12:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Puno lagane sjete, topline i ljubavi. Nadam se da ćete još dugo, dugo uživati u sjeni svoje jabuke. :-) I da će ona, prije nego što ode, ostaviti za sobom jednu mladicu... :-)
21.04.2009. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Diiivan post! A eto, ovaj put si ti mene podsjetila na sličnu priču o mom ocu. Naime, prije petnaestak godina moj otac je pod prozorom naše zgrade (a živimo na prvom katu) posadio mladicu breze. Mog tate nema već deset godina, ali breza je još tu kao fizički izdanak njegova uvjerenja da svaki čovjek treba za svog života posaditi barem jedno drvo. Tako ću i ja jednog dana učiniti.
21.04.2009. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
@ Big Blue : nisam opisala onaj dio sjećanja zbog kojeg sam tužna .Ostalo je puno nedorečenog između mene i mojih kojih više nema i onih kojih ima , a pravimo se da ih nema ...
Nadam se i ja da će ostati koja mladica .
Ti uvijek kažeš prave riječi .
@Bastet :Hvala ti , draga moja . Imao je tvoj otac pravo , pa ću i ja zasaditi jedno drvo .
Pozdrav
21.04.2009. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
Ovo je prekrasno napisano.
Život koji traje u jabuci i život koji tek slijedi pod njenim granama.
Moja pokojna majka je pod prozorom stana zasadila jorgovan.
Susjed ga je u napadu čišćenja i košnje trave između zgrada odrezao, ne mogu ga prežaliti ni nakon puno godina.
21.04.2009. (23:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
@ Žvjeti svoj život : Pozdrav i pusa tebi . Razumijem što ti je značio jorgovan , a jednog imam i ja
i ne dam ga ...
22.04.2009. (04:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zlatna djeva
ovo je divno napisano. Svaka čast.
22.04.2009. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dante
Sad mi je jasno odakle ta smirenost i mudrost življenja.
Gledati vršnjaka/inju koji cijeli život samo stoji i daruje sve oko sebe. Ne prigovara i ne mrzi, ne buni se kad mu/joj lome dijelove i kad ga napuste, daruje slatke plodove svima koji nisu lijeni ispružiti ruku ili se sagnuti.......
Lijepo bi bilo biti drvo u idućoj inkarnaciji.
22.04.2009. (11:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
@ djevojka s bisernom naušnicom : hvala , draga moja .
@Dante : Hvala ti , jer komentarom si mi otkrio puno više nego što misliš o sponama između mene i jabuke ... Stvarno bi bilo lijepo biti drvo u idućoj inkarnaciji ...
22.04.2009. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Krasnu životnu priču punu sjete si nam ispripovjedala.
Život tvoj i ŽIVOT jabuke ... ti si PUSTILA Mladice ...POMOZI jabuki da i ona pusti SVOJE !
A nedorečenog će uvijek biti ...
Na žalostz, život je tooo ...
Osmjeh, lijep ti poklanjam.
22.04.2009. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
@ promatram, razmišljam : imaš pravo ... pozdrav
22.04.2009. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Okopajte oko jabuke uz stablo, da bude rahla zemlja.
Zalijevajte često ljeti jer stara stabla teže piju. obrežite grane u proljeće da sokovi ne moraju daleko stići i
biti će vam zahvalna jabuka koju volite.
22.04.2009. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Sjećanja su sjetna, ali sadašnjost je sretna. Uz toliko sreće pored sebe, ne razumijem kako uspijevaš biti tužna. :-)))
22.04.2009. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pješice po Hrvatskoj
pozdrav Žuboru Vode i hvala na komentaru....zivi zivot svaki trenutak.
23.04.2009. (08:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Koliko god ti bila sjetna, sunce kojim te obasjavaju Prinčipeša i Pišulinka je sjajnije i jače.
23.04.2009. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Tako lijep post, lagano, nenametljivo u tišini sjete podastrla si nam svoja sjećanja na
oca kroz život jabuke koja živi da bi pričala minula vremena. Simpatično.:-)))
23.04.2009. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Pronašla si kutak u sjeni stare jabuke. Važno je da si ga pronašla... kao što je važna i ljubav koja te u toj sjeni grije... :) Čuvaj jabuku... a još više čuvaj svoje princeze... :)
23.04.2009. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Zaboravih ti reći, slike dječice su prekrasne, ne znam koji je lijepši,
dal mala lijepotica zanosnog prikrivenog smiješka ili mali okatović začuđenog plavog pogleda :)))))
23.04.2009. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more~snova
ja sam i vidila tvojih ruku djelo u tom vrtu i moram rec da je jako, jako lipo. pozdrav tebi i tvojim klincezama
24.04.2009. (06:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
@ Bugenvilija : Hvala !
@gustirna :ponekad prevlada melankolik u meni . Jubac tebi !
@ Pješice po Hrvatskoj : hoću , dragi moji ... Pozdrav
@Koraljka : u pravu si , draga Koo . Ništa draže od njih dvije
@ fra gavun: valjda svakoga od nas preplave sjećanja , kao plima
@ Dona : Muči me što nisam rekla ono lijepo što je trebalo reći , mom ocu...
@ more snova : hvala na lijepim riječima , ali vrt je tek u fazi izgradnje ...
Namjeravam od njega napraviti nešto lijepo ...
24.04.2009. (07:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
igra u pijesku
A sjećanja?! Što bi mi bez njih....
I kada mislimo da smo sve rekli, znat ćemo jednog dana da nismo. Uvijek ostaje nešto, ono nešto, ne rečeno.....
Mnogo toga se kaže i bez izgovorenih riječi....
Neka ti se i tuga i sjeta pretvore u osmjeh sreće. Mislim da je dovoljan i samo jedan pogled na tvoju prekrasnu dječica pa da se to dogodi..... :)))
24.04.2009. (07:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sarabela
ponekad se osjećam kao sakupljač ostavština dragih mi i milih kojih više nema, ja sam dugo imala i trešnju i krušku, sad je tu bor..teško mi je kad usahne, kao da su oni iza kojih je to ostalo, ponovno umrli, prekrasno si to opisala..nadama se da će niknuti mladica i nastaviti pričati i šukun unucima...:))
24.04.2009. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dubinama sebe
ostavljam trag i pozdrav,tajana
24.04.2009. (19:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
Jabuka me podsjeća na tvog oca koji ju je posadio - kao i on nosila je plodove dugo, dugo godina, i polako se pretvara u lijepo sjećanje, kao i on.
Ako svom ocu nisi sve rekla što si mislila, ne trebaš bit tužna, čuje od tebe i sada, a ako se neki prave da nekog nema, nisu u pravu jer njihov duh je uvijek s onima koji ih ne zaboravljaju i drže ih u svojim srcima:-)
Lijep pozdrav!
24.04.2009. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
praštanje
i mi smo kao jabuka-i nama je potrebna ljubav da bi živjeli-pozdrav
25.04.2009. (06:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Z.OKI
Kako si to lijepo i osječajno napisala..stara jabuka koja generacijama grli svoje drage:-))
I uz djecu se tuga zaboravlja..oni su bit života i radost postojanja:-))
Ugodan dan tebi i tvojim anđelima krasnim:-))
25.04.2009. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...