Marketing
Stara jabuka
naša jabuka
U vrtu moga djetinjstva, živi jedna stara jabuka.
Živi kažem, jer više ne raste ...
Posadio ju je moj otac, kad sam ja bila mala djevojčica
i rasle smo zajedno ...
To je krasna jabuka, govorio je otac i
veselit će joj se i moji unuci ...
Svakog proljeća gledam njene stare, kvrgave grane
raširene kao da žele zagrliti cijeli vrt,
preplave me sjećanja ...
Moga oca nema već trideset godina, a u hladu jabuke
danas uživaju njegove praunučice.
Jabuka sve manje cvjeta i bojim se proljeća kada se više
neće probuditi.
Čini mi se kao da ju samo svojom ljubavlju održavamo
na životu moja kćerka i ja, jer sada je njezin i vrt i jabuka .
Prinčipesa, nježna i suptilna osjeća moju sjetu
kad sjedimo pod jabukom i jučer vadi iz džepa mali, zgužvani papirić.
Ovo sam nacrtala za tebe bako , da vidiš koliko te volim.
Na papiriću nevješto nacrtano srce do srca ...
Dok je grlim i ljubim u znak zahvalnosti,
Pišulinka sa velikim zanimanjem promatra susjedove
golubove poletarce kako uče letjeti i neprekidno
kruže nebom.
Okreće se za njima, sve dok joj se ne zavrti
u glavi i pada u travu.
Pomažemo joj da se uspravi Prinčipesa i ja
i smijemo se ...
Na trenutak zaboravljam zbog čega sam tužna ...
Post je objavljen 21.04.2009. u 20:27 sati.