žubor vode
25.02.2008., ponedjeljak
Cvrkut ptica i radost življenja
|
Jutros slušam cvrkut ptica pod prozorom i radujem se... "Volim živjeti.Ponekad se osjećam divlje, očajnički,doista jadnom,izmučena tugom, ali usprkos svemu tome još uvijek prilično sigurno znam da je biti živ veličanstveno." Agatha Christie |
24.02.2008., nedjelja
Treba htjeti...
|
Vrelo providnosti je duboko. Vedra koja donosimo na nj su ta koja su malena. Mary Webb |
23.02.2008., subota
Zasićenost životom,zamor ili nešto drugo...
|
"Da samo znate koliko sam puta rekla k vragu svi, ja sam svoje odradila,neka sad malo rade drugi,dosta mi je,dosta,dosta." Golda Meir Ne uspoređujem svoj život i dužnosti ,sa životom G.Meir ali.. često poželim reći isto što i ona... Tako sam umorna... Na trenutak me digne iz mrtvila sjaj ljubičastih Prinčipesinih očiju ili gugutanje Pišulinke,ali samo na trenutak... |
16.02.2008., subota
Kamo pripadamo...
Nećemo prestati istraživatii na kraju našeg istraživanja stići ćemo tamo odakle smo krenuli i po prvi put poznati to mjesto. T.S.Eliot |
12.02.2008., utorak
Unutarnji dijalog
|
Odgunđaj i zaboravi. Jessamyn West Rekla bih da ovo vrijedi za sve nas. |
08.02.2008., petak
Ponovo,malo mudrosti
|
Ne jadikuj mnogo nad sitnim bolovima jer bi te sudbina mogla početi liječiti krupnima! Pablo Neruda Ovu mudrost sam izabrala upravo zbog svog trenutačnog stanja. |
06.02.2008., srijeda
Viroza
|
Ponovo je ušla viroza u moj dom.Pokosila i Prinčipesu,kćerku i mene.Jedino je Pišulinka,hvala Bogu dobro.Evo već nekoliko dana to traje i mojim curama je bolje,a meni nikako...Možda i ja nadođem kako se to kod nas kaže "nadođem ko bebrinačka rakija"... |
02.02.2008., subota
Maškare,ča mogu maškare...
Ljudi,u srijedu sam prvi puta u životu bila na maskenbalu...Veselila se događaju unaprijed i unazad...Kad je došla srijeda,mene mučio artritis,sinusitis i da dalje ne nabrajam...Uglavnom više mi se nije išlo,nikuda. Pod pritiskom prijateljica,odlučim ipak ići... Već i samo maskiranje bilo je vrlo zabavno.Nas nekoliko žuborile smo i žagorile dok smo se oblačile i šminkale,smijale se...kao neiživljene djevojčice. Reumi ili bilo kakvoj boleštini ni traga... Uz svekoliko narodno veselje,plesalo se i pjevalo duboko iza ponoći. Malkoc sam si cugnula i što me više hvatalo piće, činilo mi se da ljepše pjevam i plešem... Sada jedva čekam novu (8-o martovsku) zabavu. NE moram ni reći da u meni još sve pleše... A maska,pitate se...Na glavi marama,zavezana tako da prikrije lice,pa na njoj veliki crni,nekad predivni šešir koji je izgubio formu,kao i vlasnica...pa može poslužiti još ovako i ogromne sunčane naočale...onda šarena tunika i mnoštvo perli i raznoraznog nakita... Mogli su ljudi pomisliti da sam ostarjela filmska diva,inkognito tek pristigla na mjesto događanja,matrona,grofica Marica...nisam ni sama znala u što sam se maskirala. Sada već mogu i malo filozofirati zbog čega sam izabrala takvu vrstu maske. Uvijek sam otvorena i iskrena, što sam nerijetko bolno ispaštala,pa sam poželjela barem u takvom trenutku ,djelovati tajanstveno... Sve je prošlo OK.Jutro poslije bez mamurluka. Jedini problem je bilo nepoznato mjesto odlaganja zubne proteze...ali našla sam je... I opet sam sve rekla... Nemam digitalca,slikali su nas drugi,pa ću kad dobijem fotku pokušati staviti uz post. |
