žubor vode
02.02.2008., subota
Maškare,ča mogu maškare...
Ljudi,u srijedu sam prvi puta u životu bila na maskenbalu...Veselila se događaju unaprijed i unazad...Kad je došla srijeda,mene mučio artritis,sinusitis i da dalje ne nabrajam...Uglavnom više mi se nije išlo,nikuda. Pod pritiskom prijateljica,odlučim ipak ići... Već i samo maskiranje bilo je vrlo zabavno.Nas nekoliko žuborile smo i žagorile dok smo se oblačile i šminkale,smijale se...kao neiživljene djevojčice. Reumi ili bilo kakvoj boleštini ni traga... Uz svekoliko narodno veselje,plesalo se i pjevalo duboko iza ponoći. Malkoc sam si cugnula i što me više hvatalo piće, činilo mi se da ljepše pjevam i plešem... Sada jedva čekam novu (8-o martovsku) zabavu. NE moram ni reći da u meni još sve pleše... A maska,pitate se...Na glavi marama,zavezana tako da prikrije lice,pa na njoj veliki crni,nekad predivni šešir koji je izgubio formu,kao i vlasnica...pa može poslužiti još ovako i ogromne sunčane naočale...onda šarena tunika i mnoštvo perli i raznoraznog nakita... Mogli su ljudi pomisliti da sam ostarjela filmska diva,inkognito tek pristigla na mjesto događanja,matrona,grofica Marica...nisam ni sama znala u što sam se maskirala. Sada već mogu i malo filozofirati zbog čega sam izabrala takvu vrstu maske. Uvijek sam otvorena i iskrena, što sam nerijetko bolno ispaštala,pa sam poželjela barem u takvom trenutku ,djelovati tajanstveno... Sve je prošlo OK.Jutro poslije bez mamurluka. Jedini problem je bilo nepoznato mjesto odlaganja zubne proteze...ali našla sam je... I opet sam sve rekla... Nemam digitalca,slikali su nas drugi,pa ću kad dobijem fotku pokušati staviti uz post. |
