Ljudi,u srijedu sam prvi puta u životu bila na maskenbalu...Veselila se događaju unaprijed i unazad...Kad je došla srijeda,mene mučio artritis,sinusitis i da dalje ne nabrajam...
Uglavnom više mi se nije išlo,nikuda.
Pod pritiskom prijateljica,odlučim ipak ići...
Već i samo maskiranje bilo je vrlo zabavno.Nas nekoliko žuborile smo i žagorile dok smo se oblačile i šminkale,smijale se...kao neiživljene djevojčice.
Reumi ili bilo kakvoj boleštini ni traga...
Uz svekoliko narodno veselje,plesalo se i pjevalo duboko iza ponoći.
Malkoc sam si cugnula i što me više hvatalo piće, činilo mi se da ljepše pjevam i plešem...
Sada jedva čekam novu (8-o martovsku) zabavu.
NE moram ni reći da u meni još sve pleše...
A maska,pitate se...Na glavi marama,zavezana tako da prikrije lice,pa na njoj
veliki crni,nekad predivni šešir koji je izgubio formu,kao i vlasnica...pa može poslužiti još ovako i ogromne sunčane naočale...onda šarena tunika i mnoštvo perli i raznoraznog nakita...
Mogli su ljudi pomisliti da sam ostarjela filmska diva,inkognito tek pristigla na
mjesto događanja,matrona,grofica Marica...nisam ni sama znala u što sam se maskirala.
Sada već mogu i malo filozofirati zbog čega sam izabrala takvu vrstu maske.
Uvijek sam otvorena i iskrena, što sam nerijetko bolno ispaštala,pa sam poželjela barem u takvom trenutku ,djelovati tajanstveno...
Sve je prošlo OK.Jutro poslije bez mamurluka.
Jedini problem je bilo nepoznato mjesto odlaganja zubne proteze...ali našla sam je...
I opet sam sve rekla...
Nemam digitalca,slikali su nas drugi,pa ću kad dobijem fotku pokušati staviti uz post.
Post je objavljen 02.02.2008. u 06:06 sati.