žubor vode
28.11.2007., srijeda
3.dio Anino djetinjstvo i mladost
|
Oduvijek sam poznavala Anu.Pamtim je kakva je bila,mala mršava djevojčica, sa sitnim licem i velikim plavim očima,istinoljubivim i toplim...Očima koje su tražile ljubav...i uvijek sa osmjehom,nekako istovremeno stidljivim i odvažnim...kao da je željela izgledati hrabrija,nego što je bila...Kad danas razmišljam o njoj ipak je to bio tužan osmijeh... Omiljena mjesta za igru, bila su nam livade i njive u našoj ulici.Po cijele dane smo bili vani i sve je orilo od naše cike.Vremenom su kuće ,zamijenile livade i njive.Nicale su poput gljiva poslije kiše.Jedna od njih bila je nova kuća Aninih roditelja... Anin otac bio je vrijedan čovjek i nakon svoje željezničarske službe kod kuće je popravljao cipele svojim prijateljima ,uz simboličnu naplatu. Nekako u to vrijeme ljudska solidarnost je bila veća i mnoge nove kuće bile su natopljene njegovim znojem... Anina majka je svoju ljubav za zelenilom i cvijećem prenijela na okućnicu i vrt koji je prolaznicima plijenio poglede... Imali su doslovno kućicu u cvijeću... Od trenutka kad se opredijelio za svoju ženu on je to učinio potpuno i svim srcem.Uvijek je bio na njenoj strani... Zajedno sa cvijećem oko kuće procvala je i Anina majka. Kuća je bila njen san...ali one prve ružne godine braka nije mogla ili htjela potisnuti iz sjećanja... Željela je nešto više od života kakvog je imala, a Anin otac očito nije znao osjetiti njene potrebe,one najtananije...samo je surovom ozbiljnošću radio sve što je rekla. Svađe i prigovori mužu,veličanje svojih zasluga ,umanjivanje njegovih su bile svakodnevica... I ponovo počinje pijanstvo Aninog oca...bez agresivnosti doduše ali stid što im je otac pijanac je proždirao Anu i njenog brata... Opet je njihov dom postao ratište sa dva fronta...Ana i brat su bezrezervno bili na majčinoj strani,zato se ona dobro pobrinula,pa vidjeli su kakav otac dolazi kući... Njena majka je osim sebe cijenila i bezgranično voljela svog sina Stjepana...a Ana je za majčin ukus previše ličila na oca,a narav govorila je s bijesom i mržnjom,ista si on... Ono što ju je peklo poput soli na rani bile su majčine riječi da ju nije trebala roditi,pa ionako su je svi nagovarali da napravi....Nije se znala braniti i pokušavala je na sve načine odobrovoljiti majku:dobrim ocjenama,pohvalnicama,pomaganjem u kući ali nikad nije znala koja će sitnica biti presudna da majka plane. Uvijek je nešto bilo krivo rečeno,učinjeno.... Ponekad bi majka valjda zbog grižnje savjesti znala sjediti cijelu noć i plesti joj džemper ali sve one ružne riječi boljele su Anu i nije se mogla radovati...Majka joj nije dala da odlučuje čak ni o izboru srednje škole...Otac se u to vrijeme razbolio i nije bio poznat ishod bolesti baš kada je trebalo odlučiti o izboru škole...i Ana je popustila majčinoj volji.Upisala se u školu poslije koje je imala gotovo zvanje,nije morala studirati...a željela je drugu školu svim srcem. Otac je prizdravio,radio skraćeno radno vrijeme i imao više slobodnog vremena za piće...Pakao u kući se nastavljao.... Mršava djevojčica preobrazila se u vitku smeđokosu ,djevojku duge kose u mini suknji ili još češće u uskim trapericama.Voljela je Beatlese,Stounse još više zbog žestine pri izvođenju i sve češće i žešće se suprostavljala majci.... Ana je upoznala pristojnog mladića ,tako je bar izgledao dok je bila na praksi u velikom ind. gigantu u svom gradu...Lijepo je znao pričati,zvučao iskreno i zaljubila se Ana,jako...Njegov otac je također bio alkoholičar i on i Ana su satima planirali budućnost ,govoreći kako neće živjeti kao njihovi roditelji ,dok su šetali zagrljeni uz obalu rijeke u svom gradu...Jedini problem bio je u izlascima.Kad su svi izlazili van Ana je već morala biti kod kuće...Majka je poput jastreba bdjela nad njom....i najvažnije joj je bilo što će ljudi reći zbog njihovog dugogodišnjeg hodanja... Voljeli su se Ana i njen Dragi ,ionako su planirali vjenčanje i nitko sretniji od njih,ali nije im se baš previše žurilo... Željeli su napraviti samo večeru za najuži krug prijatelja ali Anina majka i majka od Dragog nisu htjele ni čuti... moraju biti svatovi...i uzvanici koje će one izabrati i opet su popustili ,sve za ljubav mira u kući... Prošla je parada veselja i kiča i kad su se svatovi razišli,a umorni mladoženja i mladenka željeli ići u svoj lijepo uređeni,iznajmljeni stan njegova majka je plakala kao kiša i molila ga da on ide s njom kući, Ana neka ide sa svojom majkom ,pa će se svi vidjeti sutradan...i on je pristao... Rušio se Anin svijet i sve romantične predodžbe o romantici u braku dok se s mužem i njegovom majkom raspravljala s kime će on provesti prvu bračnu noć.... |
