Komentari

izvorbezvode.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing


  • donin svijet

    Neke životne priče su toliko tužne i toliko čudne da je teško povjerovati da to postoji u svijetu koji nas okružuje. Nevjerojatno je što su ljudi u stanju učiniti. A još je čudnije što to pravdaju ljubavlju prema bližnjima. A ljubav koja je sebična uništava one koje volimo.
    Sjedim.... i čekam nastavak....
    Pozdrav ti ostavljam... :)

    avatar

    28.11.2007. (22:43)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Žuboru, divno žuboriš, a ja sam na kraju ostala u čudu. Je li to moguće!! To nema veze s mozgom!
    Danas, svjedočimo tragičnim odlukama mladih djevojaka i djevojčica-znači li to da roditelji nikako da nauče slušati svoju djecu, primjećivati, da materijalno osiguranje potrebnih stvari nije dovoljno za zadovoljenje dječjih potreba.
    Oprosti, ali razvoj događaja zaista me šokirao. Čitamo se, nadam se sretnom završetku. :-)

    avatar

    28.11.2007. (22:44)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    To nije majčinska ljubav, to je čisti egoizam u najgorem obliku. Eto, s pravom nosi ime svekrva iliti SVE KRIVA.

    avatar

    28.11.2007. (22:53)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    @dona:Anina priča me muči cijeli život.Znam da je nisam lijepo napisala,ali ona je bol koju nosim u duši cijeli život i kad bi bar mogla isteći zajedno sa riječima ove priče i da se ne vrati...nikada.Hvala ti draga moja Dona...
    @gustirna:draga moja prijateljice,puno hvala na lijepim riječima...

    avatar

    28.11.2007. (22:54)    -   -   -   -  

  • skiceSlavonije

    BLOGERSKI MANIFEST
    1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit.

    2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer!

    3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.

    4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.

    5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!

    6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu.

    7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.

    8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.

    9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.

    10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu.

    11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć?

    12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!

    13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.

    14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.

    15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.

    16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati.

    17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.

    18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!

    19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.

    20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!

    Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!

    MI STVARAMO BLOG!!!

    avatar

    29.11.2007. (00:10)    -   -   -   -  

  • primakka

    žao mi je što si odmah proširila priču na svekrvu, jer je majka poprilično bitna. i mužu, i kćeri, i sinu.
    i otac se, kao i majka, oženio po preporuci. možda je i on potajice želio nešto drugo, ali se potrudio biti bolji! "opredijelio se za svoju ženu". a ona je tražila imaginarno, zamjerala mu je prošlost koju je nastojao ispraviti. priklonila se sinu u sebičnoj nakani da kazni muški rod, a kćer je svejedno "previše ličila na oca".
    ne zavaravajmo se! prečesto nam se čini da je najlošije ono što se vidi. pijani otac, zločesto dijete, protest. oni samo reagiraju. a konce vuku drugi, skriveni velom lažne uljudnosti, iz sebične pobude da bude po njihovom. kontrolori tuđih života. slutim da je i svekrva jedan takav manipulator, kojem se anin dragi labilno prepušta.
    "bio je miran, pristojan susjed", najčešći je opis najgorih zločinaca. opasno je ono što se ne vidi. ili, što reče al pacino alias walter burke u "the recruit" - "nothing is what it seems".
    najsenzibilniji najčešće griješe, ali trebaju našu pomoć kad to nastoje ispraviti. inače tonu i za sobom vuku svih.
    nadam se da će ana pravilno usmjeriti svoj život :))

    avatar

    29.11.2007. (08:31)    -   -   -   -  

  • brodjanka

    Moj Bože!!Kako čudnih mozgova ima,ljudi neobično satkanih,sebičnih i primitivnih!!I još nisu rijetkost!!Oni koji bi najnesebičnije trebali davati ljubav,traže previše za sebe-roditelji!!Jedva čekam nastavak priče,jer budi moj interes!!Pomislila sam kako obično vidimo vanjštinu svake obitelji,lijepu kućicu,cvijeće...ali nikada neznamo što se unutra događa,što njenim žiteljima određuje sudbinu!!Svaštara

    avatar

    29.11.2007. (08:53)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    U par navrata htio sam komentirati. Ali, nije Ti gotova ta "stvarka", a ni ručak ne komentiram, dok ga ne dokončam... :-) NO....
    I sam otkrivam blog kao dobar "purgatorij" vlastite krame životne, i - jebote! - ispada da krame baš i ima. Neka je baš bezvrijedna, a neka pak, makar ružna, dio je nas, čini nas kakvi jesmo. Zato je vrijedna.
    Za razliku od Tebe, nisam u situaciji podvlačiti crte pod neke životne priče, jer se još nadam vlastitoj djeci, i to je ona nada puna dobrih namjera i iluzija, s kojima valjda većina roditelja gleda u oči svoje djece... Nadam se da nećeš krivo shvatiti, ali - - - i sama znaš; dvoje ljudi ne vidi istim očima... Ponekad se lovim u taj labirint, kad razmišljam o braku svojih roditelja... Dvije priče, oprečne, a ni jedna nije izmišljena, ni jedna slagana...
    Valjda mi je poanta onaj lijepi motiv Marije i kamena... Svi smo mi pomalo dio tog motiva...

    avatar

    29.11.2007. (10:23)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Čekam novi nastavak. :))

    sewen2.blog.hr

    Velika većina medija u nas kontrolirana je od EPH i tu nema pomoći u okviru postojećih www.blog.hr blog stranica. Zato sugeriram neke druge alternative oko kojih bi možda trebalo razmisliti a to je masovno preseljenje kod konkurencije?

    avatar

    29.11.2007. (11:54)    -   -   -   -  

  • Irida

    u komentarima na jučerašnjoj naslovnici blog.hr, ispod teksta o blogerima s almost cool liste, blogerski manifest je nekoliko puta napisan umjesto komentara, a danas je to sve obrisano...uredništvo ignorira manifest potpuno...., ništa novo na blog.hr!
    oprosti što ne komentiram tvoj post.....

    avatar

    29.11.2007. (12:30)    -   -   -   -  

  • a ča se tu more

    svega tu jema i judske tragedije i cinizma i egoizma ,,,,,a sve je to pak život jebat ga samo se triba zna iz svega škapulat bez trajnih posljedica

    avatar

    29.11.2007. (18:50)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    što je fin taj mamin sin...

    avatar

    29.11.2007. (21:55)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Kakav scenarij! To što život piše - to je gotovo nezamislivo. Teško je zamisliti da postoje takvi ljudi. Takve majke, takvi čudni (da kažem bolesni?) odnosi. Ali postoje, nažalost. To je život.

    avatar

    29.11.2007. (23:11)    -   -   -   -  

  • slaven178

    Živio manifest! Idemo do kraja! nisamo guske, ali pobuna je u magli!

    avatar

    29.11.2007. (23:51)    -   -   -   -  

  • baca iva

    Dalo bi se o ovoj priči napisati cijela jedna ekspertiza, kako roditelji, iz svog egoizma, mogu upropastiti vlastitu djecu. Njema je majka svoju mržnju proicirala na Anu samo zato što je ličila na oca i nikad joj zbog toga nije mogla ugoditi ili bar dobiti zasluženo priznanje. I umjesto da sada, kad je žena, može početi novim, svojim životom, račune joj brka jedna druga egoistična mama, ljubomorna na svoju snahu. To je čest slučaj. Majke se teško mire s tim, da im neka tamo cura uzme sina. Kaoo da one nisu isto tako uzele nekoj majci sina. Faza odvajanja, bilo kod odrasle, posebno ženske, djece, a još više kod majki, je veliki problem, koji zna dovesti do toga, da se sin razvede sa ženom za ljubav majke. Ne izmišljam, sve je to već bilo. Daj Bože da više ne bude, ali u našem je mentalitetu tako. Nijemci su po tom pitanju bolji, racionalniji. Čim je dijete punoljetno, ide iz kuće - bilo muško, bilo žensko. Pametno! Nek se taj mladi čovjek uči samostalnosti, odgovornosti, životu. Puno je naših ljudi meni reklo, kako to da je naš sin poslije vjenčanja otišao iz kuće, a žena i ja sad sami u velikoj kući. Svi troje naše djece su svatko na svoju stranu. Svaki se mjesec bar jednom svi (njih šestoro i šestoro unučadi) kod nas sastanemo na ručak ili večeru, i opet svatko sebi do ponovnog susreta. Ovako će mo ostati veći prijatelji.
    Joj, draga moja Brođanko, raspisa se ja udugačko. Al boli me ova tema, jer vidim što sve takvi roditelji čine od svoje djece i to, što je najgorje, "samo za njihovo dobro"!
    Neka ti je laka i mirna noć, a sutra dan ljepši od današnjeg. Puno te i lipo pozdravljam!

    avatar

    30.11.2007. (00:03)    -   -   -   -  

  • baca iva

    “Ljudi teže zemaljskim stvarima, a ja oduvijek čeznem za zagrljajem tvrđave ljubavi koja će me pročistiti svojom vatrom i odagnati nečovječnost iz mojega srca.”
    K.Gibran


    Srdačan pozdrav sa željom za lijep vikend!

    avatar

    30.11.2007. (10:05)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    " Pakao u kući se nastavljao..." nažalost jako mi je dobro poznat život koji opisuješ u Aninoj kući...pozdrav

    avatar

    30.11.2007. (10:59)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    nikada neću razumijeti takve majke! :(

    avatar

    30.11.2007. (23:18)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Poklanjam ti jednu pjesmu čije autore znaš. Čini mi se da nekako pristaje ovom nastavku:

    I see a red door and I want it painted black
    No colors anymore I want them to turn black
    I see the girls walk by dressed in their summer clothes
    I have to turn my head until my darkness goes
    I see a line of cars and theyre all painted black
    With flowers and my love both never to come back
    I see people turn their heads and quickly look away
    Like a new born baby it just happens evry day
    I look inside myself and see my heart is black
    I see my red door and it has been painted black
    Maybe then I'll fade away and not have to face the facts
    Its not easy facin up when your whole world is black

    No more will my green sea go turn a deeper blue
    I could not foresee this thing happening to you
    If I look hard enough into the settin sun
    My love will laugh with me before the mornin comes

    I see a red door and I want it painted black
    No colors anymore I want them to turn black
    I see the girls walk by dressed in their summer clothes
    I have to turn my head until my darkness goes
    Hmm, hmm, hmm,...
    I wanna see it painted, painted black
    Black as night, black as coal
    I wanna see the sun blotted out from the sky
    I wanna see it painted, painted, painted, painted black
    Yeah!

    Moram priznati da mi je bilo drago što sam ovog ljeta bio na njihovom koncertu.

    Pozdrav,
    Bocaccio

    avatar

    30.11.2007. (23:58)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Koji zavrsetak .

    avatar

    01.12.2007. (04:19)    -   -   -   -  

  • 7 dana

    eeeeeee OVO nisam očekivala! pa koji je to sad film? neće valjda s mamom doma joj kako sam napeta!!!
    dobro ti jutro i jako mi je zanimljiva priča. čekam (ne)strpljivo nastavak :)

    avatar

    01.12.2007. (06:05)    -   -   -   -  

  • wiseguy

    da nije žalosno, bilo bi smiješno... ne mogu vjerovati da se ovakvo što događa/lo
    čekam nastavak

    avatar

    01.12.2007. (10:54)    -   -   -   -  

  • mrtva priroda

    jaaaao! kraj je mnogo grozniji nego da su se , na primjer, zajedno bacili u rijeku...

    avatar

    01.12.2007. (13:59)    -   -   -   -  

  • bistra

    Mogu zamisliti mladenkino razočaranje, ono boli, ali treba shvatiti da uz takvu majku
    sin ne može biti drugačiji . Čekam nastavak. Pozdrav

    avatar

    01.12.2007. (23:50)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Ah! Pa ti si samo promijenila dizajn! Već sam se prepala da sam nešto zabucala kad mi se otvorio Suncokretin blog, a kad bolje pogledam - ipak je to žubor vode! Promjene su dobre!

    avatar

    02.12.2007. (02:00)    -   -   -   -  

učitavam...